REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5072/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Drago Tolić, odvjetnik u Zadru, protiv prvotuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, drugotuženika H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928, kojeg zastupa punomoćnik mag. iur. Juraj Marijačić, po generalnoj punomoći pohranjenoj kod Županijskog suda u Splitu pod brojem Su- 533/2019 i trećetuženika Blue Iris Resolution d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 6a, OIB: 87064273078, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nevaljanosti upisa i brisanja upisa, odlučujući o prijedlogu prvotuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-398/2025-2 od 8. rujna 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-184/2023-28 od 8. siječnja 2025., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na drugo, treće i četvrto naznačeno pravno pitanje.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na prvo i peto naznačeno pravno pitanje.

III. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-398/2025-2 od 8. rujna 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-184/2023-28 od 8. siječnja 2025., prema kojemu svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, prvotuženik je naveo da prijedlog podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).

2.1. Prvotuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja koja glase:

„I. Je li počinjena bitna povreda odredbi iz čl. 354. st. 1. u vezi s člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ako se ne dosude troškovi postupka stranci koja u cijelosti uspije u sporu?

II. Protivi li se čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku odluka suda kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka uzimajući u obzir financijsko stanje tužitelja, iako je tuženik u cijelosti uspio u sporu?

III. Je li sud ovlašten u okolnostima kada stranka koja je u cijelosti izgubila spor u pravnom lijeku protiv odluke o troškovima postupka nije ukazivala na ograničenje njezina prava na pristup sudu temeljem naloga da protivnoj stranci naknadi puni iznos troškova postupka samoinicijativno primijeniti test razmjernosti te proizvoljnim zaključivanjem o svim kriterijima koji se trebaju ispuniti da bi uopće postojalo ograničenjem samog prava na pristup sudu isključiti iz primjene kogentnu odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku?

IV. Je li kod primjene testa razmjernosti u dijelu procjene izvjesnosti uspjeha u sporu potrebno vrednovati i činjenicu da je stranka koja je spor izgubila u cijelosti podnijela tužbu po punomoćniku-profesionalnom odvjetniku,

odnosno,

ima li mjesta isključenju iz primjene kogentne odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku primjenom testa razmjernosti u okolnostima utuženja zastarjele tražbine po punomoćniku-profesionalnom odvjetniku?

V. Je li sud ovlašten primjenjujući test razmjernosti u odnosu na troškove postupka „isključiti“ u cijelosti iz primjene kogentnu odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku samim utvrđenjem eventualne nerazmjernosti?“.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužiteljica je predložila prijedlog prvotuženika odbaciti, odnosno odbiti.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije pod rednim brojevima II., III. i IV. nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, dok za pravna pitanja naznačena pod brojevima I. i V. prvotuženik nije naveo razloge njihove važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.

5. Naime, argumentirajući važnost drugog pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu za dopuštenje revizije, prvotuženik se je pozvao na rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2046/2017 od 23. listopada 2017. prethodno doneseno u ovom predmetu, koje stoga samo po sebi, s obzirom na to da se odnosi na isti predmet, ne može predstavljati razlog zbog kojeg bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu ujednačavanja sudske prakse. Zato se drugo postavljeno pravno pitanje ne može smatrati važnim sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.

5.1. U odnosu na treće i četvrto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, prvotuženik se je pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-308/2020 od 3. listopada 2023. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-794/2024 od 26. veljače 2024., navodeći da pobijano drugostupanjsko rješenje odstupa od pravnih shvaćanja iznesenih u navedenim odlukama radi čega je potrebna intervencija ovog suda radi ujednačavanja sudske prakse. Međutim, odluke na koje se je prvotuženik pozvao nisu donesene u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja bi bila podudarna ovom predmetu, pa se stoga ne mogu smatrati valjanom argumentacijom važnosti tih pitanja koja bi opravdala intervenciju revizijskog suda u smislu osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5.2. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6. Glede prvog i petog pravnog pitanja koja je naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije, prvotuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP kojom je propisano da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.

6.1. Naime, u prijedlogu je potrebno određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog kojih bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, što je u ovom slučaju izostalo.

6.2. Budući da prvotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio razloge važnosti prvog i petog pravnog pitanja, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbaciti kao nedopušten te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

7. Prvotuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da su u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena njegova prava na pravično suđenje i na obrazloženu sudsku odluku, kao i pravo na jednakost pred zakonom, koja su zajamčena odredbama čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) te čl. 14. st. 2. Ustava, kao i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

7.1. Ovaj sud je zaključio da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima prvotuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, te ravnopravno sudjeluje u postupku. Protivno navodima prvotuženika, u odluci drugostupanjskog suda su izneseni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, te se odluka ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da prvotuženik nije imao pravično suđenje, niti da je povrijeđeno njegovo pravo na jednakost pred zakonom.

7.2. Kako prvotuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 14. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina