REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3745/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Vujičiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženice HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antunu Zanettiju, odvjetniku u Puli, radi utvrđenja ništetnosti i raskida ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-372/2024-2 od 2. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 1398/2018-77 od 2. veljače 2024., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-372/2024-2 od 2. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-1398/2018-77 od 2. veljače 2024. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase: „1. Je li sud u parničnom postupku ovlašten odlučivati o stručnom – medicinskom pitanju na temelju medicinskog vještačenja kojem je argumentirano prigovoreno pozivom na medicinsku dokumentaciju i pri tome odbiti dokazni prijedlog za provođenjem novog medicinskog vještačenja? Ima li sud sam stručnog znanja da bi mogao ocijeniti da li je nalaz sudskog medicinskog vještaka stručan i objektivan? 2. Ima li u parničnom postupku načelo ekonomičnosti postupka prednost pred načelom utvrđivanja (stranačke) istine, odnosno potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja?
3. Da li je povrijeđeno načelo neposrednosti kada je sudac koji je donio prvostupanjsku presudu odbio dokazni prijedlog ponovnog saslušanja stranaka koje su prethodno saslušane pred drugim sucem?
4. Da li se smatra ispunjavanjem obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju samo pomaganje davatelja uzdržavanja primatelju uzdržavanja ako se davatelj uzdržavanja primatelja uzdržavanja kumulativno obvezao doživotno uzdržavati i pomagati mu sukladno njegovim potrebama i svojim mogućnostima?“.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), pri čemu tužitelj nije određeno naznačio temeljno ljudsko za koje smatra da mu je u postupku povrijeđeno.
3. Tuženica je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložila odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan, uz naknadu troška odgovora na prijedlog.
4. Postupajući sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužitelja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tužitelja, treba reći da navedena pitanja ne predstavljaju pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da se istim pitanjima sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje, valja naglasiti navedenim pitanjem podnositelj prolazi od pretpostavke da je u konkretnom slučaju tuženica „samo“ pomagala primateljici uzdržavanja, a što ne koincidira sa činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova. Stoga je ocijenjeno kako navedena pitanja nisu važna za odluku u sporu, kao ni za ujednačavanje sudske prakse, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije.
6. U odnosu na treće postavljeno pitanje, valja istaknuti kako u odluci na koju se kao razlog važnosti poziva podnositelj (broj Rev-2904/2018 od 22. ožujka 2023.) nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju u okviru procesnopravne situacije podudarne sa situacijom u ovom predmetu. Prema tome, u odnosu na navedeno pitanje izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
7. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. S obzirom da je tužitelj propustio postupiti sukladno odredbama čl. 385.a st. 2. ZPP i čl. 387. st. 2. toč. 2. ZPP, te određeno naznačiti temeljno ljudsko pravo za koje smatra da mu je povrijeđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima, to nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
9. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
10. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, budući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP), a s obzirom da tuženica u navedenom podnesku ne iznosi nikakve okolnosti koje bi bile relevantne ovom sudu za donošenje odluke povodom podnesenog prijedloga (toč. III. izreke).
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
