REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1025/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud, mr. sc. Senije Ledić i Marine Paulić članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice pokojnog LĐ, protiv prvotuženika Jago komerc d.o.o. za trgovinu i građevinarstvo u stečaju, Split, Velebitska 147, OIB 52122725553, kojeg zastupa stečajni upravitelj Marko Bitanga iz Podstrane i drugotuženika Stečajne mase iza Alkom d.o.o. Split, Zrinjsko-Frankopanska 64, OIB 96600734421, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Mira Hajdić iz Splita, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice, protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-990/2024-2 od 12. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-545/2021-32 od 9. prosinca 2021., na sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-990/2024-2 od 12. rujna 2024. te se predmet vraća tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu provodi pod posl.br. Ovrj -582/14-34, a temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarić iz Zagreba, posl.br.: Ovrv-1054/2013 od 03.12.2013. godine, na slijedećim nekretninama:

-74/10000 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest.br. 4542/8, zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], u naravi stambeno-poslovna zgrada u [adresa] i [adresa] površine 1004 m2 i dvorište površine 229 m2 ukupne površine 1233 m2, na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to etažna jedinica 104, stan oznake S33 smješten na 4. katu građevine – dilatacija "A", [adresa], korisne površine 47,89 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje, dnevne sobe s blagovaonicom i sobe, u planu posebnih dijelova označeno narančastom bojom, sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

2. Tuženici su dužni tužitelju nadoknaditi parnični trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da prvotuženiku JAGO KOMERC d.o.o. za trgovinu i građevinarstvo naknadi trošak postupka u iznosu od 10.937,50 kn u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-545/2021-32 od 9. prosinca 2021.“.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1260/2025-2 od 21. svibnja 2025. dopustio tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, u odnosu na povredu temeljenog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku, kroz odgovor na žalbene navode koji su od odlučnog značaja. Predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice (po tužbi njezina pravnog prednika LĐ) kao treće osobe, protiv prvotuženika Jago komerc d.o.o. za trgovinu i građevinarstvo u stečaju Split i drugotuženika Stečajne mase iza Alkom d.o.o. Split, za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se provodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrj-582/2014, na temelju rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Ilije Šarića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1054/2013 od 3. prosinca 2013.

9. Iz stanja spisa proizlazi, da je prednik tužiteljice u ovršnom postupku kao treća osoba izjavio prigovor u kojem je naveo da je vlasnik nekretnine na kojoj je određena ovrha, a na koji prigovor se ovrhovoditelj i ovršenik, ovdje tuženici, nisu očitovali, a budući da svoje navode tužitelj nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom niti su činjenice na kojima temelji prigovor općepoznate, a ne mogu se utvrditi niti na temelju pravila o zakonskim predmnjevama, upućen je na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

10. Utvrđuje prvostupanjski sud: da je Industromontaža Split d.o.o. od drugotuženika Alkoma d.o.o. kupila predmetni stan 19. rujna 2007.; da se Industromontaža nije upisala kao vlasnik toga stana, a da je nakon toga stan prodala predniku tužiteljice (9. rujna 2009.) koji se također nije upisao kao vlasnik; da je u oba slučaja kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti i da tužitelj je stupio u posjed stana. 3. prosinca 2013.; da je prvotuženik protiv drugotuženika podnio ovršni prijedlog radi naplate tražbine u iznosu od 209.249,38 kn sa zateznim kamatama, te se ovrha određuje na predmetnoj nekretnini, dakle, i na stanu tužiteljice; da je Javni bilježnik Ilija Šarić 3. prosinca 2013. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

11. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje, da tužiteljica nema pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na kojoj se provodi ovrha, odnosno da nema pravo iz čl. 59. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: OZ) koji sprječava ovrhu, jer iako tužiteljica odnosno njezin pravni prednik ima ugovor kao valjan pravni temelj za stjecanje prava vlasništva nije uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine.

12. Tužiteljica je u tijeku postupka tvrdila da prvotuženik u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu nije bio u dobroj vjeri, jer da je bio upoznat sa činjenicom da drugotuženik nije stvarni vlasnik predmetne nekretnine, odnosno, da treće osobe na osnovu valjanih pravnih poslova (kupoprodajnih ugovora) u odnosu na predmetne nekretnine imaju legitimna potraživanja i prava. Da je tome tako, prema žalbenim navodima, proizlazi iz činjenice da u trenutku kada je u zemljišnim knjigama zabilježena ovrha na nekretnini, u zbirci isprava za predmetne nekretnine bile evidentirane isprave iz kojih je bilo vidljivo da drugotuženik nije stvarni vlasnik predmetne nekretnine. Nadalje, prema žalbenim navodima iz iskaza saslušanih svjedoka, proizlazi da je prvotuženik već prije pokretanja ovršnog postupka bio upoznat sa činjenicom da drugotuženik kao uknjiženi vlasnik nije stvarni vlasnik predmetne nekretnine, budući da je ista već bila prodana kako predniku tužiteljice tako prethodno i njegovom pravnom predniku. Dakle, tužiteljica je osporavala savjesnost prvotuženika (kao ovrhovoditelja iz ovršnog postupka iz kojega je njezin prednik kao treća osoba upućen na pokretanje parnice). Nadalje, tužiteljica je ukazivala u žalbi i na to da je pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, iz razloga što prvostupanjski sud nije obrazložio neprihvaćanje iskaza saslušanih svjedoka kao relevantnih dokaza.

13. U odnosu na ove žalbene navode drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo da „presuda prvog stupnja…sadrži razloge o odlučnim činjenicama“ te je nadalje navedeno: „Za pokretanje ovršnog postupka nije propisano da ovrhovoditelj mora biti u dobroj vjeri već da bi sud udovoljio prijedlogu za ovrhu moraju biti ispunjene određene pretpostavke koje ovise o tome na kojem predmetu i sredstvu se predlaže provesti ovrhu a propisane su OZ-om. Niti jedna od propisanih pretpostavki za provođenje ovrhe na nekretnini ne odnosi se na dobru vjeru ovrhovoditelja.“.

14. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je u postupku pred tim sudom proveden, između ostalih, dokaz saslušanjem svjedoka JĐ, ŠĐ, pokojnog prednika tužiteljice LĐ, svjedokinja GĐ i DĐ te svjedoka CĐ. Prvostupanjski sud i reproducira iskaze tih svjedoka, međutim, ne daje nikakvu ocjenu tih izvedenih dokaza niti što je njima utvrđeno. O ukazivanju na bitnu povredu odredba parničnog postupka počinjenu pred prvostupanjskim sudom (s time što je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo koje je dokaze izveo a izostao je zaključak i ocjena tih dokaza) drugostupanjski sud ne daje valjano obrazloženje. Prema ocjeni ovoga suda takvim nedostatnim postupanjem drugostupanjskoga suda tužiteljici je povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku kroz odgovor na njezine žalbene navode, jer drugostupanjski sud nije dao valjane i razumne razloge u svom obrazloženju vezano za ocjenu iskaza navedenih svjedoka.

14.1. Nadalje, drugostupanjski sud nije u pobijanoj presudi odgovorio na žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a koji se odnose na utvrđivanje osporene savjesnosti prvotuženika (ovrhovoditelja iz ovršnog postupka iz kojega je prednik tužiteljice upućen na pokretanje parnice). Naime, neprihvatljivo je shvaćanje drugostupanjskoga suda da za pokretanje ovršnog postupka ovrhovoditelj ne bi morao biti u dobroj vjeri. Ovo stoga, što je ovaj sud na sjednici Građanskog odjela 22. veljače 2018. zauzeo shvaćanje: „Predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.“. Ovaj sud je navedeno pravno shvaćanje potvrdio i u više svojih odluka, primjerice Rev-3103/2016 od 15. srpnja 2021., Revt-260/2016 od 6. ožujka 2018. i dr. Tako su navedeni žalbeni navodi tužiteljice od odlučnog značaja za odluku u konkretnom sporu, a o njemu drugostupanjski sud nije iznio odgovarajuće obrazloženje.

15. Stoga je, s obzirom na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi s primjenom odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a, tužiteljici povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku koje je sadržano u pravu na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).

16. Slijedom iznesenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 14. siječanj 2026.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević