REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5485/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Filip Lisac, odvjetnik u Opatiji, protiv 1. tuženice maloljetne ČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa zakonska zastupnica, majka ĐK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i punomoćnik Petar Banić, odvjetnik u Rijeci i 2. tuženika MK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Banić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja ništetnim ugovora o darovanju, odlučujući o prijedlogu 1. i 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-490/2024-3 od 17. rujna 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1154/2022-22 od 11. travnja 2024., na sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se 1. i 2. tuženicima podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-490/2024-3 od 17. rujna 2025., u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje.
II. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-490/2024-3 od 17. rujna 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1154/2022-22 od 11. travnja 2024., postavljajući četiri pitanja koja drže važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Da li sudovi prilikom odlučivanja o imovinskim pravima djeteta trebaju postupati i zaključivati vodeći se potrebom zaštite najboljeg interesa djeteta sukladno načelima domaćeg i međunarodno pravnog poretka, posebice u situaciji kad bi od ranije stečena imovinska prava djeteta bila u znatnijoj mjeri ugrožena?
2. Da li se u situaciji kada je mlt. dijete steklo imovinu znatnije vrijednosti, opterećenu teretom manjeg značaja, uvažavajući okolnost da mu tijekom vremenskog razdoblja u kojem je postojao sam teret nisu ni na koji način ugrožena bilo kakva prava i kad je ugovor u cijelosti ispunjen, ustrajanje na striktnoj primjeni odredbe iz čl. 101. st.1. i 2. Obiteljskog zakona čini osnovanim, odnosno da li isto predstavlja pretjerani pravni formalizam?
3. Da li je u konkretnoj pravnoj stvari, obzirom na okolnosti samog predmeta, riječ o zabrani manjeg značaja, gdje pritom nije povrijeđen javni interes?
4. Da li su u odnosu na 1. tuženu, povrijeđena njezina legitimna očekivanja, obzirom je Ugovor o darovanju od 21. siječnja 2016., neposredno nakon njegovog sklapanja, uredno proveden u zemljišnoj knjizi?“.
1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatraju važnim za odluku o sporu, ali i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi tuženici navode da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
1.3. Tuženici su u prijedlogu naveli da su im povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) - pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava) i pravo na legitimna očekivanja (čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava navode iz prijedloga i predlaže prijedlog odbiti uz nadoknadu troškova revizijskog postupka.
3. U skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskog postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski je sud ocijenio da su tuženici učinili vjerojatnim su im u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredbe parničnog postupka sadržane u čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, povrijeđeno ustavno i konvencijsko temeljno pravo na pošteno (pravično) suđenje, koje obuhvaća i pravo na dostatno obrazloženu odluku drugostupanjskog suda. Naime, u pobijanoj presudi drugostupanjski sud utvrđuje kako nisu ispunjeni zakonom propisani, kumulativni uvjeti za sklapanje pravnog posla (ugovora o darovanju s teretom) u ime i za račun maloljetnog djeteta, zbog čega je ugovor o darovanju na temelju kojeg je maloljetno dijete steklo predmetnu nekretninu i upis čijeg prava vlasništva je proveden u zemljišnoj knjizi ništetan, ne uzimajući pri tome u obzir svrhu same odredbe čl. 101. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), a koja se sastoji prvenstveno u zaštiti interesa maloljetnog djeteta i njegove imovine. Naime, pobijana presuda u konačnici ima za ishod povredu interesa maloljetnog djeteta i njegove imovine, u vidu gubitka imovine koja je do okončanja parničnog postupka i prestala biti opterećena spornim teretom (sve rate otkupa stana su otplaćene). Drugostupanjski sud nije dao valjane i dostatne razloge o tome zašto smatra, a unatoč činjenici da je zemljišnoknjižni sud proveo upis djetetovog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi bez vraćanja prijedloga na dopunu u smislu čl. 101. ObZ, kao i da je prvostupanjski sud u postupku sam ocijenio (kao prethodno pitanje) predstavlja li predmetno raspolaganje dopuštenu dispoziciju, da će biti u najboljem interesu djeteta i da će se zaštititi djetetova prava na način da ono ostane bez imovine koja je prije donošenja presude suda prvog stupnja postala i slobodna od tereta. Također nije obrazloženo je li utvrđenjem nevaljanosti navedenog pravnog posla zbog utvrđenog propusta do kojeg je došlo bez krivnje mlljt. djeteta na njega prebačen prekomjeran teret (gubitak imovine) te stoga povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje imovine.
6. Stoga je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, u izreci ovog rješenja određeno u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava se revizija dopušta (točka I. izreke rješenja), dok se u odnosu na postavljena pitanja uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
7. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije temelji se na primjeni odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
