Poslovni broj: Us II-113/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatski lovački savez iz Zagreba, Nazorova 63, OIB: 28817560444, kojeg zastupa opunomoćenik Igor Mucalo, odvjetnik u Zagrebu, Amruševa 8, protiv tuženika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 54882480048, radi odgode izvršenja dijela rješenja o utvrđenom narušavanju tržišnog natjecanja zlouporabom vladajućeg položaja od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I 034-03/21-01/029, urbroj: 580-10/141- 25-216 od 13. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika odbacuje se prijedlog poduzetnika Hrvatskog lovačkog saveza, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Vladimira Nazora 63 za odgodu izvršenja točke IV. izreke rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I 034-03/21-01/029, urbroj: 580-10/141-2024-205 od 23. prosinca 2024. podnesen temeljem članka 140. Zakona o općem upravnom postupku kao nedopušten.
2. Tužitelj osporava zakonitost donesenog rješenja tuženika u cijelosti te prvenstveno ukazuje da se u postupcima pred Agencijom za zaštitu tržišnog natjecanja primjenjuje zakon kojim se uređuje opći upravni postupak, a sukladno odredbi članka 35. stavak 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, 79/09., 80/13., 41/21., 155/23. – dalje u tekstu: Zakon). Poziva se na odredbu članka 140. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) te napominje da odredbe Zakona uopće ne uređuju pitanje odgode izvršenja rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja kojim se izriču mjere u slučaju povrede tržišnog natjecanja pa tako ni izvršenja mjera za otklanjanje štetnih učinaka zlouporabe vladajućeg položaja iz članka 14. stavak 1. točka 3. Zakona. Stoga, uzevši u obzir članak 3. stavak 1. ZUP-a i obveznu primjenu ZUP-a, osim ako iznimno zakonom nije određeno drugačije, a u slučaju Zakona to nije slučaj, što se tiče odgode izvršenja rješenja o izrečenim mjerama, nužno se izvodi upravo suprotan zaključak od onog pogrešnog na kojem je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja utemeljila rješenje, a to je da se u postupcima pred Agencijom ima primijeniti članak 140. stavak 1. ZUP - a te je stoga Agencija bila dužna meritorno odlučiti o prijedlogu za izvršenje mjere. Nadalje, u cijelosti smatra pogrešan stav Agencije da zbog toga što zakon propisuje da tužba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske ne odgađa izvršenje tužitelju nije dopušteno podnijeti prijedlog za odgodu izvršenja mjere. Upućuje na odredbu članka 42. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), prema kojem tužba nema odgodni učinak, osim ako je drugačije propisano zakonom. Međutim, to što tužba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske nema odgodni učinak ni na koji način ne isključuje primjenu članka 140. ZUP- a koji upravo i predviđa mogućnost odgode izvršenja rješenja koje se pobija upravnim sporom sve do pravomoćnog okončanja upravnog spora. Naglašava ne samo da je u ovom slučaju prijedlog za odgodu izvršenja mjere dopušten, već je isti i osnovan u potpunosti. Slijedom svega navedenog, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 13. svibnja 2025., odgoditi izvršenje točke IV. izreke rješenja Agencije od 23. prosinca 2024. na način da rok izvršenja bude četiri mjeseca od pravomoćnosti navedenog rješenja te potražuje trošak ovog upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenih navoda te u cijelosti ostaje kod stava iz obrazloženja osporenog rješenja. Dodatno, u odnosu na navode tužbe, ističe kako tužitelj nastoji pogrešno prikazati kako Zakonom kao posebnim propisom u odnosu na ZUP, pitanje odgode izvršenja rješenja Agencije kojim se izriču mjere u slučaju povrede tržišnog natjecanja, pa tako i izvršenja mjera za otklanjanje štetnih učinaka zlouporabe vladajućeg položaja iz članka 14. stavak 1. točke 3. Zakona, uopće nije regulirano, slijedom čega da je Agencija bila dužna meritorno odlučiti o njegovom prijedlogu za odgodu izvršenja. Tuženik naglašava kako se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon, koji u članku 67. stavku 4. izričito propisuje da tužba protiv rješenja Agencije ne odgađa izvršenje rješenja, osim u dijelu rješenja koji se odnosi na izrečenu novčanu kaznu. Slijedom naprijed navedenog, suprotno pogrešnom tumačenju tužitelja, intencija navedenih zakonskih odredbi jest upravo da je mogućnost odgode izvršenja rješenja Agencije, osim u dijelu koji se odnosi na izrečenu novčanu kaznu, izričito isključena s ciljem brzog i učinkovitog otklanjanja štetnih učinaka povrede tržišnog natjecanja, odnosno što hitnije ponovne uspostave tržišnog natjecanja, što kao takvo predstavlja primarni javni interes. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
4. Sukladno odredbi članka 6. ZUS-a odgovor na tužbu tuženika dostavljen je tužitelju na očitovanje. U dostavljenom očitovanju tužitelj u bitnom ponavlja navode tužbe.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, sukladno članku 47. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da tuženik pobijanim rješenjem nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.
7. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je tužitelj temeljem odredbe članka 140. ZUP-a predložio odgodu izvršenja točke 4. izreke rješenja tuženika od 23. prosinca 2024. kojom je tužitelju naloženo da uspostavi odvojeno knjigovodstvo troškova na način da računovodstveno razdvoji troškove ostvarene na tržištu pružanja usluge osposobljavanja za lovca od troškova ostvarenih na tržištima na kojima jedini pruža usluge koje su stoga zaštićene zakonskim monopolom te zasebnim pravnim poslom sklopljenim s njegovim članicama koje na bilo koji način sudjeluju u provedbi programa osposobljavanja za lovca koji taj poduzetnik provodi, ustroji transparentan sustav transfernih cijena svih pojedinačnih usluga u stvarnim količinama koje pri provedbi tog programa koristi od svojih članica kao dobavljača, koje cijene odgovaraju tržišnim cijenama koje bi zaračunali trećima odnosno konkurentima tužitelja ili barem stvarnim inkrementalnim troškovima proizvodnje predmetnih usluga, pod prijetnjom izricanja dnevne novčane kazne, sukladno odredbama članka 63.a u vezi s člankom 14. stavak 1. točka 3. ZZTN-a, s rokom izvršenja od 4 mjeseca od dana dostave rješenja.
8. Člankom 140. stavak 1. ZUP-a propisano je da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.
9. Člankom 67. stavak 1. Zakona propisano je da protiv rješenja Agencije nije dopuštena žalba, ali se u roku od 30 dana od dana dostave rješenja može tužbom pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske. Stavkom 4. istog članka ovog Zakona propisano je da tužba iz stavka 1. ovog članka ne zadržava izvršenje rješenje, osim u dijelu rješenja koji se odnosi na izrečenu novčanu kaznu.
10. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv rješenja tuženika, klasa: UP/I 034-03/21-01/029, urbroj: 580-10/141-2024/205 od 23. prosinca 2024. koji se vodi pod poslovnim brojem Us II-41/2025. i u kojem sporu je 17. prosinca 2025. donesena presuda kojom je osporeno rješenje od 23. prosinca 2024. ocijenjeno zakonitim.
11. Imajući u vidu odredbu članka 67. stavak 4. Zakona koja izričito propisuje da tužba protiv rješenja Agencije ne odgađa izvršenje osim u dijelu rješenja koji se odnosi na izrečenu novčanu kaznu, a točkom IV. rješenja od 23. prosinca 2024. nije izrečena novčana kazna, ima se primijeniti ova odredba Zakona , kao posebnog zakona, u odnosu na odredbu članka 140. ZUP-a kao općeg propisa. Obzirom da poseban propis izričito isključuje mogućnost odgode predmetne točke IV. rješenja od 23. prosinca 2024. nema osnove za primjenu odredbe članka 140. ZUP-a, a koja odredba se primjenjuje supsidijarno na sve posebne upravne postupke, što znači da se odredbe posebnih zakona primjenjuju prvenstveno, dok se ZUP koristi za pitanja koja posebnim zakonom nisu uređena. Pored navedenog, primjenom odredbe članka 140. ZUP-a u cijelosti bi se anulirao učinak odredbe članka 67. stavak 4. Zakona što bi bilo protivno svrsi predmetne odredbe posebnog zakona.
12. Sukladno navedenom, pravilnom primjenom tumačenja relevantnih odredaba materijalnog prava, doneseno je na zakonu osnovano rješenje, a za koju odluku je tuženik dao obrazloženje sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a, radi čega ovaj Sud nije našao osnove predmetno rješenje ocijeniti nezakonitim.
13. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS -a, odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
14. Zahtjev za naknadu troškova ovog upravnog spora nije osnovan, obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom u ovom sporu pa mu, sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Željka Zrilić Ježek, univ.spec.
