Poslovni broj: Uss-2/2023-10
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, Bužanova 6d, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 (ranije Gradski ured za zdravstvo i branitelje, Odjel za obitelj i stradalnike rata, Zagreb, Vodnikova 14), radi šutnje uprave, na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Tužba se uvažava.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove presude riješi o zahtjevu tužiteljice od 19. listopada 2010. za donošenje rješenja o priznavanju prijenosa prava na pomoć za opremu novorođenog djeteta za mldb. ZU.
Obrazloženje
1. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1098/2019 od 27. travnja 2023. usvojena je ustavna tužba tužiteljice i ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Uss-4/18-3 od 13. prosinca 2018. te je predmet vraćen ovom Sudu na ponovno odlučivanje.
2. Presudom ovog Suda od 13. prosinca 2018. odbijena je tužba tužiteljice jer je utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznanje prijenosa prava na pomoć novorođenog djeteta. Navedeno iz razloga jer u vrijeme podnošenja zahtjeva, u prosincu 2008., nije bila prijavljena u zajedničkom kućanstvu s djecom, što je bitan uvjet propisan Odlukom o pomoći za opremu novorođenog djeteta („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 2/06.; dalje: Odluka/06.) i Odlukom o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 8/09.; dalje: Odluka/09.). Navedeno proizlazi iz dopisa tuženika, Grada Zagreba, Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje, Odjela za obitelj i stradalnike rata od 26. listopada 2010. i 12. siječnja 2011.
3. Na temelju članka 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, 99/99., 29/02.) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatna su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba (stavak 1.). Sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su u okviru svog upravnog i zakonskog djelovanja provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda (stavak 2.).
4. Ustavni sud u navedenoj odluci od 27. travnja 2023. ocjenjuje da ovaj Sud svoje pravno stajalište nije obrazložio na način koji otklanja svaku sumnju u arbitrarnost postupanja. Slijedom navedenog, utvrdio je povredu ustavnih prava tužiteljice zajamčenih člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.).
5. Obrazlažući odluku Ustavni sud navodi da se, prema članku 3. stavku 2. Odluke/06., novčana pomoć za opremu novorođenog djeteta za prvo i drugo dijete isplaćivala jednokratno roditelju podnositelju zahtjeva, dok se za treće i svako daljnje dijete isplaćivala u razdoblju od šest kalendarskih godina. Prema članku 3. stavku 2. Odluke/09. sredstva novčane pomoći za prvo i drugo dijete isplaćivala su se u razdoblju od tri kalendarske godine, a za treće i svako daljnje dijete u razdoblju od šest godina.
5.1. Ustavni sud dalje navodi da se radi o novčanoj pomoći za opremu novorođenog trećeg djeteta koja se isplaćuje u jednokratnim novčanim obrocima tijekom šest kalendarskih godina uz uvjet da oba roditelja za vrijeme isplate pomoći imaju prebivalište u [adresa].
5.2. Ustavni sud obrazlaže da, polazeći od činjenice da Odlukom/06. i Odlukom/09. nije bio propisan prijenos prava na novčanu pomoć i činjenice da se novčana pomoć za treće dijete isplaćuje kroz razdoblje od šest godina za čiju isplatu je uvjet da oba roditelja za vrijeme isplate pomoći imaju prebivalište u [adresa], arbitrarnim je utvrdio zaključak ovog Suda da tužiteljica nema pravo na pomoć za opremu novorođenog djeteta jer u vrijeme podnošenja zahtjeva drugog roditelja nije bila prijavljena u zajedničkom kućanstvu s djecom. Navedeno stoga jer prijava tužiteljice u zajedničko kućanstvo s djecom nije bio uvjet podnositelju zahtjeva za ostvarivanje prava na pomoć za opremu novorođenog djeteta. Uvjet je bio da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište u [adresa], što je otac, kao podnositelj zahtjeva, dokazao javnim ispravama.
6. Tužiteljica je 28. siječnja 2011. tužbom pokrenula upravni spor zbog šutnje uprave temeljem članka 26. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 53/91., 9/92. i 77/92.; dalje: ZUS/91.) navodeći da tuženik nije odlučio o njenom zahtjevu za donošenje rješenja o priznavanju prijenosa prava na pomoć za opremu novorođenog djeteta, koje je bilo priznato ocu djeteta. Predložila je Sudu da njenu tužbu uvaži i naloži tuženiku da u roku od 15 dana donese rješenje o priznavanju prijenosa prava na pomoć za opremu novorođenog djeteta malodobnog ZU, koje je pravo bilo priznao ocu ABC, zaključkom tuženika od 18. prosinca 2008.
7. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbe i predlaže ovom Sudu da tužbu odbije. Opisuje slijed donošenja odluka u predmetnom postupku i citira odredbe Odluke/06. i Odluke/09. koje je primjenjivao u rješavanju. Tuženik navodi da je tužiteljica 19. listopada 2010. podnijela zahtjev za priznavanje prijenosa prava na pomoć za opremu novorođenog djeteta za dijete ZU s oca djeteta (supruga) na sebe, počevši od 1. ožujka 2009. Zahtjevu je priložila relevantnu dokumentaciju i suglasnost supruga za prijenos prava. Dopisom od 26. listopada 2010. tuženik je tužiteljici „argumentirao razloge“ zbog kojih ne može ostvariti pravo. Tuženik je obrazložio da se o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta ne rješava u upravnom postupku. Tuženik ocjenjuje da se radi o aktima Gradske skupštine kojima su određeni uvjeti i način ostvarivanja i korištenja prava na pomoć za opremu novorođenog djeteta na temelju kojeg tuženik u okviru Programa pronatalitetne politike roditeljima osigurava određeni novčani iznos za opremu novorođenog djeteta. Tuženik smatra da akt zbog kojeg tužiteljica podnosi tužbu radi šutnje uprave nije upravni akt, ne postoji šutnja tuženika koja bi bila valjana pravna osnova za podnošenje tužbe.
8. Tužba je osnovana.
9. Nesporno je da je malodobni ZU rođen **.**.2008., da je predmetni zahtjev za priznavanje prijenosa prava na pomoć za opremu novorođenog djeteta podnesen 19. listopada 2010. Iz podataka spisa proizlazi da je zaključkom Grada Zagreba, Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje, Odjela za obitelj i stradalnike rata od 27. srpnja 2010., ocu djeteta, opunomoćeniku tužiteljice ŠU, prestalo pravo na pomoć za opremu novorođenog djeteta 31. ožujka 2009. jer je utvrđeno da je za mldb. ZU odjavljeno prebivalište sa zajedničke adrese s ocem, Zagreb, Martićeva 25. Konstatirano je da su malodobno dijete i majka, ovdje tužiteljica, prijavljeni na adresi u [adresa], stoga je zaključeno da otac djeteta ne može primati pomoć za opremu novorođenog djeteta jer u svome kućanstvu nema malodobne djece što je od utjecaja na ostvarivanje navedene pomoći.
10. Iz podataka spisa proizlazi da je ABC bio podnositelj zahtjeva za ostvarivanje prava na pomoć za opremu novorođenog djeteta tijekom 2008. Javnim je ispravama tada dokazao da živi s malodobnom djecom u zajedničkom kućanstvu, a da je tužiteljica, majka malodobne djece, prijavljena na drugoj adresi u Zagrebu. Imajući na umu navedeno činjenično stanje, koje je među strankama nesporno, a uvažavajući obrazloženje odluke Ustavnog suda od 27. travnja 2023., dio kojeg obrazloženja je prenio ovaj Sud u odlomku 5.2. presude, prijava tužiteljice u zajedničko kućanstvo s djecom nije bila uvjet podnositelju zahtjeva za ostvarivanje prava na pomoć za opremu novorođenog djeteta. Uvjet je bio da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište u [adresa], što je otac, kao podnositelj zahtjeva, dokazao javnim ispravama.
11. Suprotno stavu tuženika o zahtjevu tužiteljice tuženik je trebao riješiti u upravnom postupku. Ovdje se radi o upravnoj stvari. Stoga pozivanje tuženika na dopis od 26. listopada 2010. u kojem je tužiteljici detaljno obrazložio svoju odluku o neosnovanosti njenog zahtjeva nije pravilan i zakonit način rješavanja o zahtjevu tužiteljice.
12. Slijedom navedenog, ovaj Sud konstatira da tužiteljica ispunjavana uvjete za priznanje prijenosa navedenoga prava. Stoga će tuženik, u ponovljenom postupku, imajući u vidu obrazloženje odluke ovog Suda koja je donesena u izvršenju odluke Ustavnog suda, poslovni broj: U-III-1098-19, odlučiti o zahtjevu tužiteljice od 19. listopada 2010. za donošenje rješenja o priznavanju prijenosa prava na pomoć za opremu novorođenog djeteta za mldb. ZU, rođenog **.**.2008., koje je pravo bilo priznato ocu djeteta ŠU, zaključkom tuženika od 18. veljače 2008. (točka IV. izreke) na način da isti uvaži i odluči o materijalnim pravima koja majci pripadaju.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 42. stavka 5. ZUS-a/91 odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
