REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5291/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Čobanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika VIZA MG d.o.o., Zagreb, Remetinečka cesta 81, OIB 20064488269, kojeg zastupa punomoćnik Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu i 2. tuženika LŽ, ranijeg vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Jurin Puhalo, odvjetnica u Zagrebu, radi povrede autorskog prava, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2791/2025-2 od 23. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2375/2019 od 28. svibnja 2025., na sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2791/2025-2 od 23. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2375/2019 od 28. svibnja 2025 postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Da li teret dokazivanja u situaciji postojanja presumpcije autorstva na autorskom djelu (fotografija) u korist autora znači da stranka na kojoj leži teret dokaza treba dokazati tko je autor tog djela ako to nije osoba u čiju korist djeluje presumpcija i predložiti određene dokaze na tu okolnost?
2) Može li sud odbiti tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da nije dokazao autorstvo djela (fotografija) ako na tužitelju zbog postojanja presumpcije autorstva nije bio teret dokazivanja da je on autor djela (fotografija)?
3) Da li je sud u predmetnom slučaju (kada je odbio dokazni prijedlog za uvidom u originalne dijapozitive i originale digitalnih fotografija) temeljem odredbe članka 219. st. 2. ZPP-a trebao upozoriti tužitelja na potrebu predlaganja određenih dokaza ako je smatrao da je potrebno da tužitelj drugim dokaznim sredstvom treba dokazivati svoje autorstvo djela (fotografija)?
4) Čini li sud povredu ZPP-a ako unatoč postojanju više provedenih dokaza, zauzme stav da se autorstvo autorskog djela dokazuje isključivo jednim dokaznim sredstvom i je li takvo postupanje u skladu s pravilom slobodne ocjene dokaza iz čl. 8. ZPP-a?
5) Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada odlučne činjenice utvrđuje pogrešno primjenujući pravila o predmnijevi iz čl. 12. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u svezi sa čl. 8. i 221.a ZPP -a?“ pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) navodeći da u pogledu postavljenih pravnih pitanja praksa viših sudova nije jedinstvena. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da mu je pobijanom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01 -, 76/10, 55/01, 5/14, 85/10) i čl. 6. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
– dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužitelj polazi od vlastite ocjene provedenih dokaza i procesnih okolnosti koje se u konkretnom predmetu nisu ostvarile. Stoga i odluke na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva (čl. 387. st. 3. ZPP) ne odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja.
4. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke.
5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.2. Pobijanim nižestupanjskim odlukama odgovoreno je na sve odlučujuće navode tužitelja. Odluke su detaljno obrazložene i sadrže argumentirane razloge u pogledu ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva i primjene materijalnog prava. Pobijanom drugostupanjskom presudom odgovoreno je na sve žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. ZPP).
6. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao pod toč. II. izreke.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
