REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5670/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Preložnjak- Bedić, odvjetnici u Čakovcu, Kralja Tomislava 1, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb), zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1011/2024-2 od 12. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-397/2023-14 od 30. listopada 2024., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, odbija se.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1011/2024-2 od 12. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-397/2023-14 od 30. listopada 2024., s time da je u prijedlogu naznačio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. Nadalje, tužitelj još u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da mu je pred nižestupanjskim sudom povrijeđeno temeljno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), s time da u tom dijelu prijedloga apostrofira povredu prava na obrazloženu sudsku odluku pozivajući se na osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio isti odbaciti, podredno odbiti, s time da je zatražio naknadu troška odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer je shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj presudi podudarno pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u odluci broj Rev 1172/18 od 19. ožujka 2019., Rev 430/2024-2 od 7. svibnja 2024. i dr.

5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, stav je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. toč. 1. Konvencije, a stoga niti pravo na obrazloženu sudsku odluku, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.

6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke.

7. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (st. III. izreke).

Zagreb, 14. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić