REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5664/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Delecto d.o.o. Nemetin, Vukovarska cesta 239c, OIB 32788783151, kojeg zastupa punomoćnik Boris Subotić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Srijem d.o.o. Osijek, Vilajska 6, OIB: 79093000972, kojeg zastupaju punomoćnici Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Jadranka Sloković, odvjetnica u Zagrebu i Hrvoje Alagić, odvjetnik u Vukovaru, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4529/2024-2 od 10. rujna 2025. u dijelu kojom je njome potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-139/2024-41 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika koji su podnijele punomoćnice tuženika Jasna Matičević i Jadranka Sloković, odvjetnice u Zagrebu, odbija se u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika koji su podnijele punomoćnice tuženika Jasna Matičević i Jadranka Sloković, odvjetnice u Zagrebu, odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.

III. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika koji je podnio punomoćnik tuženika Hrvoje Alagić, odvjetnik u Vukovaru, se odbacuje.

Obrazloženje

1.1. Za tuženika su prijedloge za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude zasebno podnijeli njegove punomoćnice Jasna Matičević i Jadranka Sloković, odvjetnice u Zagrebu te punomoćnik Hrvoje Alagić.

1.2. U oba su ta prijedloga za dopuštenje revizije naznačena pitanja za koja se tvrdi da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a oba se pozivaju i na stavak 2. toga članka, uz tvrdnju da je tuženiku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedloge za dopuštenje revizije.

3.1. Prijedlog za dopuštenje revizije koji su podnijele tuženikove punomoćnice Jasna Matičević i Jadranka Sloković djelomično je neosnovan a djelomično nedopušten.

3.2. Prijedlog za dopuštenje revizije koji je podnio tuženikov punomoćnik Hrvoje Alagić je nedopušten.

4.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije koji su podnijele tuženikove punomoćnice Jasna Matičević i Jadranka Sloković naznačeno je jedanaest materijalnopravnih pitanja, koja glase:

„1. Kada dospijeva obveza isplate posredničke naknade ako ugovor za koji se posredovalo još nije ispunjen?

2. Postoji li obveza isplate posredničke naknade za ugovor za koji se posredovalo ako ugovor za koji se posredovalo još nije ispunjen?

3. Može li se zahtijevati isplata posredničke naknade za ugovor za koji se posredovalo ako je odredbom ugovora određeno da će isplata uslijediti odmah i bez odgode po uplati predračuna kupca ako kupac nije prodavatelju izvršio uplatu predračuna kao uvjet za isporuku robe po dogovorenoj dinamici isporuke temeljem ugovora o kupoprodaji robe i posredovanju?

4. Može li se zahtijevati isplata posredničke naknade u vidu naknade štete koja je posredniku navodno nastala ako posrednik nije ispunio svoju ugovornu obvezu i sudjelovao u postupku kupoprodaje i realizacije ugovora koji nije ispunjen, odnosno realiziran?

5. Postoji li obveza tuženika kao prodavatelja prema tužitelju kao posredniku na sklapanje ugovora o isporuci robe kupcu?

6. Može li se smatrati da je tuženik prigovorio pasivnoj legitimaciji u postupku radi naknade štete kada je tuženik osporio sve elemente odgovornosti za štetu, pa i osobu štetnika?

7. Pripada li tužitelju pravo na naknadu štete u vidu izmakle koristi uključujući i sve troškove koje tužitelj kao posrednik nije imao, poput poreza i drugih davanja?

8. Može li sud matematičkim izračunom utvrditi visinu štete po osnovi izmakle koristi ako je prilikom izračuna zanemario troškove koje tužitelj nije imao poput poreza, doprinosa i drugih davanja?“

4.2. Niti jedno od materijalnopravnih pitanja nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. To zato što:

- četvrto i sedmo citirano pitanje podrazumijevaju primjenu materijalnoga prava na činjenice koje u postupku nisu utvrđene;

- od prvoga, drugoga, trećega i osmoga pitanja ne ovisi odluka u sporu jer se odnose na činjenice koje za rješavanje spora s obzirom na činjeničnu i pravnu osnovu na temelju koje je spor riješen nisu relevantne;

- na ostala pitanja odgovor ovisi o okolnostima svakoga konkretnog slučaja.

4.3. U tom su prijedlogu za dopuštenje revizija postavljena i postupovnopravna pitanja koja glase:

„1. Smatra li se prethodnim pitanjem u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a utvrđenje odgovornosti za neispunjenje ugovora za koji se posredovalo u svezi dospijeća obveze isplate posredničke naknade, a koje je predmet drugog sudskog postupka?

2. Može li sud bez provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a utvrditi iznos, odnosno visinu naknade štete s obzirom da tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu posredničke naknade u vidu izmakle koristi koja mu nije isplaćena s obzirom da ugovor za koji se posredovalo nije ispunjen?

3. Može li sud po slobodnoj ocjeni utvrditi visinu štete po osnovi izgubljene zarade?

4. Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl.369.st.1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?

5. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno i nedvojbeno vidljivo da je prilikom donošenja odluke o žalbi pažljivo razmotrio i obrazloženo odgovorio na sve žalbene navode?

6. Predstavlja li propust drugostupanjskog suda da se obrazloženo očituje o žalbenim navodima bitno povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?

7. Odnose li se odredbe Zakona o parničnom postupku o obveznom sadržaju pisano izrađene presude iz čl.338. ZPP-a i na drugostupanjske odluke? 8. Je li drugostupanjski sud ovlašten primjenjujući odredbu čl.368.st.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u čijem je obrazloženju zanemaren znatni dio činjeničnog supstrata tužbe i odgovora na tužbu te znatni dio sadržaja provedenih dokaza?

4.4. Citirana postupovnopravna pitanja nisu važna pravna pitanja jer:

- prvo citirano pitanje nije važno za odluku u sporu s obzirom na to da nižestupanjske presude nisu zasnovane na utvrđenju da tužitelj nije ispunio bilo koju ugovornu obvezu prema tuženiku već na utvrđenju da je tuženik neosnovano raskinuo ugovor s tužiteljem;

- drugim se pitanjem problematizira izbor dokaznih sredstava za utvrđenje činjenice visine štete, a ničim nije propisano da se ta činjenica može utvrditi isključivo vještačenjem, tako da se na pitanje ne može odgovoriti tako da taj odgovor bude univerzalan i predstavlja pravno shvaćanje o tome kojim se od ZPP-om predviđenih dokaznih sredstava mora utvrditi ova činjenica;

- treće pitanje polazi od neosnovane tvrdnje da je prvostupanjski sud u ovome postupku visinu štete utvrdio na temelju slobodne ocjene;

- u vezi s ostalim citiranim pitanjima valja naglasiti da iz članka 385.a stavka 1. ZPP proizlazi da se pravna pitanja moraju odnositi na ono što su nižestupanjski sudovi u svojim odlukama razmatrali, dakle, na ono o čemu su, u vezi s primjenom materijalnoga ili postupovnoga prava, izrazili neko pravno shvaćanje, a nižestupansjki sudovi nisu u predmetnim odlukama izrazili shvaćanja da njihove odluke ne moraju biti obrazložene u smislu kako to tuženik u tim pitanjima sugerira da jesu.

5. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

6. Suprotno tvrdnjama iz prijedloga za dopuštenje revizije koji su podnijele tuženikove punomoćnice Jasna Matičević i Jadranka Sloković, nižestupanjske su presude jasno i neproturječno obrazložene, a drugostupanjski je sud odgovorio na sve odlučne tuženikove žalbene navode. Tako u tome prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinjeno vjerojatnim da je tuženiku povrijeđeno Ustavno i Konvencijsko pravo na pravično suđenje.

7. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

8.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije koji je podnio tuženikov punomoćnik Hrvoje Alagić naznačena su tri materijalnopravna pitanja. Međutim niti za jedno od njih nije naznačen razlog važnosti u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. Ne može se, naime, razlogom važnosti pitanja smatrati općeniti navod kako se radi o pitanjima o kojima nema prakse ni viši sudova ni revizijskoga suda, osobito u situaciji kada naznačena pitanja, kao što su ona postavljena u navedenom prijedlogu za dopuštenje revizije, nedovoljno određena da bi se na njih moglo jednoznačno odgovoriti, zbog čega tuženika ne treba ni čuditi što u vezi s tim pitanjima nema zauzetih pravnih shvaćanja.

8.2. U vezi s pozivanjem u tom prijedlogu za dopuštenje revizije na povredu prava ma pravično suđenje vrijedi sve ono navedeno u točki 6. obrazloženja ovoga rješenja.

9. Zato je na temelju članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP odlučeno kao u točki III. izreke.

Zagreb, 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek