REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4194/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 66486182714, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž R-48/25-2 od 10. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-68/24- 12 od 23. siječnja 2025., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž R-48/25-2 od 10. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-68/24-12 od 23. siječnja 2025.

2. Tužitelj je odgovorio na prijedlog osporavajući istaknute navode tuženice, predlažući njezin prijedlog odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pravno pitanje kojim se u bitnom problematizira mogu li personalni dokazi imati prednost pred materijalnim dokazima nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Ovo stoga što su sudovi pobijanu odluku donijeli cijeneći sve provedene dokaze u ovom postupku, utvrdivši da evidencija radnog vremena nije odražavala stvarno stanje odrađenih prekovremenih sati rada na terenu jer je ta evidencija bila unaprijed pripremana i nije bio mogućnosti da se izmijeni. Odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu u konkurenciji različitih dokaza, prema odredbama ZPP-a, ni jedan dokaz nema veću snagu od drugog dokaza, a uvjerljivost dokaza kojima se u postupku dokazuje određena činjenica ovisi o ocjeni suda u svakom pojedinom predmetu. Osim toga, niti u jednoj od odluka koje tuženica navodi kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje nije izraženo pravno shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaznih sredstava pa i o tome da „materijalni“ dokazi imaju prednost pred „personalnima“ u smislu njihove dokazne snage. Na isti način ovaj revizijski sud odlučio je i u predmetima poslovni broj Revd-2391/25-2 od 23. srpnja 2025., Revd-3858/23-2 od 13. prosinca 2023., Revd- 3507/22-2 od 13. rujna 2023. i dr.

5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać Ručević