REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-50/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĆ, M, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zrinjevac, Zagreb, Remetinečka cesta 15, OIB 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Rubeša, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županjskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-417/2025-2 od 16. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7441/2020-47 od 15. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio više pitanja, no sva se ona mogu sažeti u pitanje kojim se problematizira to što su nižestupanjski sudovi zaključak o neosnovanosti predmetnoga tužbenoga zahtjeva kojim tužitelj, radnik, zahtijeva od tuženika, poslodavca, da mu nadoknadi neimovinsku štetu za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala zbog ozljede na radu, donijeli nakon što su utvrdili činjenicu da narušenje zdravlja tužitelja u vidu ozljede koljena nije rezultat ozljede na radu, već se radi o “predispoziciji zdravstvenog stanja tužitelja, odnosno unutrašnjim poremećajima koljena koji su verificirani prije štetnog događaja“, a tu su pak činjenicu utvrdili na temelju rješenja Hrvatskog ureda za zdravstveno osiguranje kojim je, nakon izvedenoga medicinskog vještačenja, odbijen tužiteljev zahtjev da mu se ozljeda na koju se poziva prizna kao ozljeda na radu. S tim u vezi tužitelj problematizira shvaćanje nižestupanjskih sudova da su glede ove odlučne činjenice vezani odlukom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u smislu članka 12. ZPP. Ovaj sud je u brojnim odlukama izrazio pravno shvaćanje da je parnični sud vezan odlukom upravnoga tijela o kojoj je ovdje riječ (na primjer odluke Rev x-140/2018 od 22. listopada 2019. i Rev x- 449/2011 od 13. srpnja 2011.) uz napomenu da su nižestupanjski sudovi utvrdili i to da je tužitelj sudjelovao u upravnome postupku u kojem je donesena odluka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, jer iz nižestupanjskih presuda proizlazi utvrđenje da je tužitelj protiv nje podnio žalbu koja je odbijena. Stoga je shvaćanje izraženo u drugostupanjskoj odluci u vezi s naznačenim pravnim pitanjima u skladu sa shvaćanjem revizijskoga suda. Za napomenuti je i to da tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije kritizira izloženo pravno shvaćanje revizijskoga suda, odnosno, smatra ga pogrešnim, no nije iznio uvjerljive razloge zašto bi trebalo preispitati sudsku praksu o kojoj je riječ.

4.2. Kako, dakle, naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP kao u točki I. izreke.

5. Nižestupanjske su presude jasno i neproturječno obrazložene, utemeljene su na razumnoj primjeni materijalnoga prava, a iz onoga što je tužitelj uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavio ne proizlazi da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku. Tako tužitelj nije učinio vjerojatnim tvrdnju o povredi Ustavnog i Konvencijskog prava na pravično suđenje. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek