Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5332/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Blažinčić Stručić, odvjetnica u Križevcima protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. , OIB: 92963223473 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3316/2023-3 od 15. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj P-859/2020-22 od 30. studenoga 2020., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o j e:

I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv točke II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3316/2023-3 od 15. srpnja 2025. odnosu na slijedeća pitanja:

„Da li je sklapanjem dodatka ugovora o kreditu kojim je učinjena konverzija prestala pravna osnova tužitelja(potrošača) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ugovorenih nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF u osnovnom ugovoru o kreditu ili tužitelj (potrošač) i dalje ima pravo potraživati sve što je tuženik (banka) stekao bez osnova, ukoliko konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?

Ima li tužitelj (potrošač) u potrošačkim sporovima, u kojima je donesena odluka kojom je utvrđena djelomična ništetnosti odredaba osnovnog ugovora o kreditu te u kojoj je, po mišljenju tužiteljice, pogrešno odlučeno da tužitelj (potrošač) nema pravo na punu restituciju, pravo na cjelokupni trošak postupka ili barem na troškove plaćene pristojbe i plaćenog predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje koji troškovi su u tom postupku bili nužni i potrebni?“

II. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv dijela točke II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3316/2023-3 od 15. srpnja 2025. (trošak postupka) odnosu na slijedeće pitanje:

„Ima li tužitelj koji je parnicu izgubio u odnosu na restitucijski zahtjev suprotno odredbi čl.154. ZPP-a, pravo na oslobođenje snošenja parničnih troškova tog postupka?“

III. Odbija se zahtjev tuženika za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i trošak sudske pristojbe.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3316/2023-3 od 15. srpnja 2025. djelomično je potvrđena i djelomično je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj P-859/2020-22 od 30. studenoga 2020.

2. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv točke II. izreke drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), u kojem postavlja pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2.1. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pitanja:

Da li pojam ravnoteže koja se postiže anuliranjem obveza potrošača na početni tečaj i kamatu odgovara „ravnoteži“ koju je omogućila konverzija?

2.2. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije i u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a zbog povrede temeljnih prava.

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije. Traži trošak za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i trošak sudske pristojbe.

4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su pravna pitanja navedena u izreci pod točkom I. važna u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je u odnosu na prvo pitanje riječ o pitanju od kojeg zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a praksa revizijskog suda je u odnosu na postavljeno pravno pitanje različita (Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. i Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022.) U odnosu na drugo postavljeno pitanje navedeno u izreci pod točkom I. riječ je o pitanju u odnosu na koje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

5. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnih pitanja navedenih u izreci.

6. U odnosu na preostalo pitanje te istaknutu povredu temeljnih prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a.

7. Tuženik je protiv točke II. izreke drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP-a, u kojem postavlja pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.1. Tuženik postavlja pravno pitanje slijedećeg sadržaja:

„Ima li tužitelj:

a. koji je u cijelosti restituiran s obzirom da je temeljem odredaba Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015 – nastavku „ZID ZPK/15“) konvertirao ugovor o kreditu sklopljen izvorno s valutnom klauzulom u CHF-u u ugovor o kreditu s EUR valutnom klauzulom, i

b. koji je ,usprkos takvoj restituciji pokrenuo parnicu i ustrajao na neosnovanom tužbenom zahtjevu, u kojoj su sudovi u pogledu pravne osnove, između ostalog vezani utvrđenjima iz oglednog spora Gos-1/2019, i

c. koji je, parnicu izgubio u odnosu na restitucijski zahtjev;

d. bez da je pritom sud prethodno utvrđivao nesrazmjernost visine tog parničnog troška, vrijednosti predmeta tog spora te imovinskog stanja konkretnog tužitelja, ili da eventualna obveza naknade tog parničnog troška konkretnom tužitelju ne bi predstavlja nesrazmjerno opterećenje u odnosu na vrijednost predmeta spora i na njegovo imovinsko stanje,

e. uzimajući u obzir da je tuženik pravna osoba, a ne država, suprotno odredbi čl.154. ZPP-a, pravo na oslobođenje snošenja parničnog troškova tog postupka?“ 8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je pravno pitanje navedeno u izreci pod točkom II. izreke ovog rješenja važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju od kojeg zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a praksa drugostupanjskih sudova je različita.

9. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.

10. U odnosu na preostali dio pitanja te istaknutu povredu temeljnih prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a.

11. Temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i trošak sudske pristojbe jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

Zagreb, 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte