REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1236/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-50/2023-3 od 26. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-877/2017-25 od 16. studenoga 2022., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-50/2023-3 od 26. rujna 2024. i presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr- 877/2017-25 od 16. studenoga 2022. u dijelu pod točkom I. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici na ime razlike plaće isplatiti tužitelju bruto iznos 45.862,88 kuna/6.087,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 14.125,00 kuna/1.874,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-2102/2025-2 od 8. srpnja 2025., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“.

4. Tuženica je sukladno navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja radi kojeg je dopuštena revizija. Predložila je prihvatiti reviziju, preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, odnosno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju, tužitelj je predložio reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenog kod tuženice na poslovima djelatne vojne osobe, za isplatu neisplaćene razlike plaće po osnovi dodataka na plaću za prekovremeni rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanima, smjenama i turnusima, koje je sate rada tužitelj ostvario radom na terenu, za razdoblje od 3. srpnja 2012. do 1. lipnja 2014.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženice, Ministarstva obrane Republike Hrvatske- Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe,

- na temelju djelomično podudarnih iskaza tužitelja i svjedoka NB i VB, koji su bili u istoj postrojbi s tužiteljem, utvrđeno je da je tužitelj kod tuženice bio angažiran na terenu i to uglavnom nekoliko dana u kontinuitetu te da je takav rad uključivao rad subotom, nedjeljom, blagdanom i noću, da se isti provodio uglavnom radnim danom od 6,00-21,00 sat, subotom od 6-21,00 sat i nedjeljom od 6,00-16,00 sati, ali da je, ovisno o vježbi, isti znao trajati i duže,

- da se u evidencijama tuženice za rad na terenu evidentiralo osmosatno radno vrijeme (od 8,00-16,00 sati).

10. S obzirom na takva utvrđenja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužitelj radio prekovremeno te da mu sukladno odredbama čl. 169. i čl. 170. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/06 i 76/07), Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12), te Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09), pripada dodatak na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom te za aktivno dežurstvo u razdoblju od 3. srpnja 2012. do 1. lipnja 2014. u visini od 45.862,88 kuna, što predstavlja iznos prema varijanti financijskog vještačenja prema kojoj je prekovremeni rad umanjen za slobodne dane temeljem dostavljenih odobrenja, bez obzira na činjenicu jesu li korišteni.

11. S obzirom na sadržaj postavljenog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, proizlazi da je sporan način utvrđivanja sati prekovremenog rada i u vezi s tim imaju li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka, prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu.

12. O pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom postupku, u činjenično pravno podudarnom predmetu ovog suda poslovni broj Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023. ovaj sud je na tamo postavljeno pravno pitanje koje je podudarno s pravnim pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u predmetnom postupku izrazio pravno shvaćanje:

„Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu, jesu li, ne samo tužitelji nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne) istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koji su isti jednim dijelom potpisali, a drugim nisu, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupka iznosili primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbe na (ne) obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidenciju o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o otme što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.“.

13. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, polazeći od toga da je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, pogrešno su nižestupanjski sudovi s obzirom na navedeno primijenili materijalno pravo kada su u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili u cijelosti osnovanim.

14. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni dokaza, sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva nisu u dovoljnoj mjeri raspravili, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku nižestupanjski sudovi će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem.

16. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 14. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina