REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5725/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-468/2025-4 od 10. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5479/2023-25 od 7. ožujka 2025., na sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-468/2025-4 od 10. srpnja 2025. u odnosu na slijedeća pravna pitanja:
„1) Ima li potrošač koji je konvertirao kredit na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) pravo na dio restitucije na temelju ništetnosti valutne klauzule CHF koji čini razlika između preostale glavnice kredita utvrđene konverzijom i preostale glavnice kredita utvrđene na dan konverzije izuzećem ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli CHF bez zamjene tih ništetnih odredaba drugim odredbama?
2) Treba li iznos preplate utvrđen konverzijskim obračunom (konverzijska preplata) na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) priznati kreditoru (ovdje Tuženiku) kao dio vraćenog dugovanja potrošaču (ovdje Tužitelju) u skladu s redoslijedom plaćanja dugovanja na temelju članka 172. Zakona o obveznim odnosima tako da se prije isplate obeštećenja potrošaču konverzijsku preplatu odbije najprije od zateznih kamata obračunanih na preplaćene iznose anuiteta do dana konverzije ili se konverzijska preplata prije isplate obeštećenja potrošaču odbija od ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta do dana konverzije?“ II. Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-468/2025-4 od 10. srpnja 2025. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
„Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke bilo kojeg iznosa s osnove možebitno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao i odredbe o načinu promjene kamatne stope, pa tako i zateznih kamata na više plaćene iznose, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?“
III. Odluka o troškovima povodom prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik su predložili da im Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-468/2025-4 od 10. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5479/2023-25 od 7. ožujka 2025.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1) Ima li potrošač koji je konvertirao kredit na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) pravo na dio restitucije na temelju ništetnosti valutne klauzule CHF koji čini razlika između preostale glavnice kredita utvrđene konverzijom i preostale glavnice kredita utvrđene na dan konverzije izuzećem ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli CHF bez zamjene tih ništetnih odredaba drugim odredbama?
2) Treba li iznos preplate utvrđen konverzijskim obračunom (konverzijska preplata) na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) priznati kreditoru (ovdje Tuženiku) kao dio vraćenog dugovanja potrošaču (ovdje Tužitelju) u skladu s redoslijedom plaćanja dugovanja na temelju članka 172. Zakona o obveznim odnosima tako da se prije isplate obeštećenja potrošaču konverzijsku preplatu odbije najprije od zateznih kamata obračunanih na preplaćene iznose anuiteta do dana konverzije ili se konverzijska preplata prije isplate obeštećenja potrošaču odbija od ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta do dana konverzije? 3) Ima li potrošač (ovdje Tužitelj) koji je na temelju sudski utvrđenih ništetnih ugovornih odredaba dobio pravo na isplatu u iznosu umanjenom u odnosu na iznos koji je zatražio svojim tužbenim zahtjevom, a sve to na temelju iste činjenične osnove, pravo na puni iznos troškova u skladu s presudom Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 ili ima pravo samo na iznos troška razmjeran prihvaćenom tužbenom zahtjevu na temelju članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku?
4) Čini li drugostupanjski sud povredu prava tužitelja na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. st. 1. Ustava RH te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda postupajući arbitrarno prilikom donošenja presude, odnosno činili vezano uz to drugostupanjski sud povredu ustavnog prava tužitelja na pravo jednakosti pred zakonom i sudovima sadržano u čl. 14. i čl. 26. Ustava Republike Hrvatske te članku 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s obzirom da je pogrešnom primjenom materijalnog prava odstupio od ustaljene sudske prakse?“ pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da u pogledu postavljenih pravnih pitanja praksa viših sudova nije jedinstvena. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da mu je pobijanom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01 -, 76/10, 55/01, 5/14, 85/10) i čl. 6. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).
3. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeće pravno pitanje:
„Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane Banke bilo kojeg iznosa s osnove možebitno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao i odredbe o načinu promjene kamatne stope, pa tako i zateznih kamata na više plaćene iznose, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?“
4. Na prijedloge nije odgovoreno.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su u odnosu na pravna pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnih pitanja navedenih u toč. I. i II. izreke ovog rješenja, jer je riječ o pravnim pitanjima koja su važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a sudska praksa županijskih sudova u odnosu na naznačena pravna pitanja nije jedinstvena, jednako kao niti praksa revizijskog suda (na isti način i Revd 834/2025-2 od 17. lipnja 2025.).
6. Stoga temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke, dok se temeljem iste odredbe u odnosu na preostala pravna pitanja kao i povrede temeljnih prava prijedlog za dopuštenje revizije smatra povučenim.
7. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom III. izreke.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
