REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1215/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Krpan, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Vodoprivreda Novska d.o.o. Novska, Novska, Ulica kralja Zvonimira 97, OIB 34038875975, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri u Zagrebu, radi predaje u posjed i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-693/2023-2 od 12. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji broj P-337/2019-35 od 8. prosinca 2022., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-693/2023-2 od 12. studenoga 2024. i presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji broj P-337/2019-35 od 8. prosinca 2022. pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠF koji glasi:

"a. Nalaže se tuženiku Vodoprivreda Novska d.o.o., Kralja Zvonimira 97, 44330 Novska, OIB: 34038875975 da preda tužitelju ŠF, [osobni identifikacijski broj], [adresa] posjed teretnog vozila reg. ozn.: [registarska oznaka], IVECO MAGIRUS 320, M33, bijela boja, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 1989. godine, zajedno s prometnom dozvolom i ključevima.

b. Tuženik Vodoprivreda Novska d.o.o., Kralja Zvonimira 97, 44330 Novska, OIB: 34038875975, dužan je tužitelju ŠF, [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti iznos od 90.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe."

II. Nalaže se tužitelju ŠF da tuženici Vodoprivreda Novska d.o.o., nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kuna/1.990,84 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjeva tuženice za naknadu troškova odbija.“.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja ŠF kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točki I. i u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd-598/2025-2 od 9. srpnja 2025., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-693/2023-2 od 12. studenoga 2024. zbog pravnog pitanja:

„Je li tužitelju dopušteno preinačiti tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, a po provedenom vještačenju i saznanju o činjenicama koje su nastale nakon podnošenja tužbe, na način da umjesto predaje stvari potražuje iz iste činjenične i pravne osnove novčanu svotu?“.

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu ili ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti, a tužitelju naložiti da mu naknadi troškove postupka.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed teretnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], Iveco Magirus 320, M33, bijele boje, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 1989. zajedno s prometnom dozvolom i ključevima, te zahtjev za isplatu naknade štete zbog nekorištenja vozila, umanjenja vrijednosti vozila te izgubljene zarade.

9. Prvostupanjski sud je odlučio tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi od 13. rujna 2016. jer nije dopustio preinaku tužbe učinjenu na ročištu 18. svibnja 2017., a podnesak tužitelja od 20. listopada 2022. nije uzeo u obzir pozivom na odredbu čl. 299.a st. 1. ZPP. Tužbeni zahtjev za predaju vozila u posjed je odbijen jer je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj da nije dokazao da je vlasnik predmetnog vozila već suvlasnik, pri čemu nije dokazao da ga je drugi suvlasnik ovlastio zahtijevati od tuženika predaju vozila. Tužbeni zahtjev za isplatu je odbijen jer je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije dokazao da je s tuženikom sklopio ugovor o najmu predmetnog vozila, kad je točno vozilo predao tuženiku na uporabu niti da je pretrpio štetu, odnosno u čemu se šteta sastoji.

10. Drugostupanjski sud je prihvaćajući činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda žalbu tužitelja odbio kao neosnovnu i potvrdio prvostupanjsku odluku na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i st. 2. ZPP.

11. Tužitelj u reviziji navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 191. st. 2. ZPP kad nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, kao i odredbu čl. 299.a ZPP koju je primijenio retroaktivno i odlučio o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi. Ističe da je na temelju vještačenja provedenog u ovom predmetu saznao da predmetno vozilo nema gospodarsku upotrebljivost ni tržišnu vrijednost te se radi o novim okolnostima nastalim nakon podnošenja tužbe i zaključenja prethodnog postupka, na koje nije mogao utjecati. Stoga je preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska od 20. listopada 2022. kojom više ne traži predaju vozila već isplatu novčanog iznosa zbog umanjenja imovine i izmakle koristi, proizašla iz iste činjenične i pravne osnove.

12. Iz spisa proizlazi da je u ovoj pravnoj stvari 13. rujna 2016. podnesena tužba kojom tužitelj zahtijeva predaju vozila u posjed te naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti vozila i izgubljene zarade u paušalnom iznosu od 90.000,00 kuna, time da se obvezao naknadno, po provedenom vještačenju, precizirati tužbeni zahtjev. Rješenjem od 22. listopada 2018. prvostupanjski sud je odlučio da ne dopušta preinaku tužbe od 18. svibnja 2017., pa je presudom broj P-11/2017-22 od 4. siječnja 2019. u cijelosti odbio tužbeni zahtjev postavljen u tužbi. Drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž - 1691/2019-2 od 21. svibnja 2019. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovno suđenje. U nastavku postupka prvostupanjski sud je zaključio prethodni postupak 14. listopada 2019. te je rješenjem od 14. rujna 2020. odredio provođenje dokaza prometnim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je predmetno vozilo za otpis i vrijednost se može izraziti samo kao vrijednost olupine. S obzirom da olupina nije dostupna na tržištu umanjenje vrijednosti vozila je jednaka vrijednosti samog vozila u vrijeme kupnje.

12.1. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 22. listopada 2022., postavio tužbeni zahtjev na isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade i umanjenja vrijednosti vozila u ukupnom iznosu 361.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama. Navedeni podnesak prvostupanjski sud nije uzeo u obzir pozivom na odredbu čl. 299.a st. 1. ZPP (zapisnik s ročišta 24. listopada 2022.) s obrazloženjem da je predan nakon isteka roka, dok se u obrazloženju prvostupanjske odluke pozvao na čl. 299. st. 1. ZPP ne navodeći konkretan razlog za primjenu te odredbe.

13. Sagledavajući pravno pitanje zbog kojeg je tužitelju dopušteno podnošenje revizije treba navesti da je 1. rujna 2019. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19) i to prije donošenja prvostupanjske odluke u ovom predmetu 8. prosinca 2022.

13.1. Prema odredbi čl. 39. ZID ZPP/19 u čl. 190. iza st. 1. dodaje novi st. 2. koji glasi: „Iznimno od odredbe st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.“.

13.2. Odredbom čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19 propisano je da se odredba čl. 39. tog Zakona primjenjuje na sve postupke u tijeku.

14. Slijedom navedenog u odnosu prvi dio pitanja, za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije, koji se odnosi na preinačenje tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, provedenog vještačenja i saznanja činjenica nastalih nakon podnošenja tužbe, treba navesti da se u ovom predmetu kao iznimka propisana čl. 117. st. 2. ZPP primjenjuje odredba čl. 39. ZID ZPP/19 na temelju koje tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je tužitelju, u okolnostima kad je nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja saznao nove činjenice koje su nastale nakon podnošenja tužbe, dopušteno preinačiti tužbeni zahtjev ako se preinaka temelji na istoj činjeničnoj osnovi. Navedeno je ujedno odgovor na prvi dio postavljenog pravnog pitanja. U konkretnom slučaju tužitelj je nakon provedenog prometnog vještačenja saznao za činjenicu da je predmetno vozilo za otpis i da nema tržišnu vrijednost.

14.1. Međutim odgovor na drugi dio pravnog pitanja, za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije, koji se odnosi na dopuštenost preinačenja na način da se umjesto predaje stvari, iz iste činjenične i pravne osnove zahtijeva novčana svota, ovisi o činjeničnim utvrđenjima i okolnostima svakog konkretnog slučaja te primjeni odredbi čl. 1085. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) i čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 i 152/14 - dalje: ZVDSP) na iste.

15. U odnosu na primjenu odredbe čl. 299.a st. 1. ZPP na koji se prvostupanjski sud pozvao kad nije uzeo u obzir podnesak od 20. listopada 2022. i odredbe čl. 299. st. 1. ZPP koji sud navodi u obrazloženju prvostupanjske odluke treba navesti da je iz sadržaja navedenih odredbi i raspravnog zapisnika od 24. listopada 2022. nedvojbeno da je prvostupanjski sud odlučio na temelju čl. 299.a st. 1. ZPP jer se radi o podnesku koji je sudu predan 20. listopada 2022. odnosno četiri dana prije ročišta 24. listopada 2022. pa je sud ocijenio da se radi o podnesku predanom sudu nakon isteka roka propisanog čl. 299.a st. 1. ZPP.

15.1. Prema odredbi čl. 54. ZID ZPP/19 iza čl. 299. dodaje se čl. 299.a koji glasi:

„Sud može pozvati stranke da se u roku koji, u pravilu, nije duži od 30 dana pisano očituju na navode protivne stranke.

Stranka se može na navode protivne stranke pravodobno očitovati i bez poziva suda tako da njezin podnesak bude dostavljen sudu i protivnoj strani najkasnije osam dana prije sljedećeg pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu.

Podneske koji su predani nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka ili protivno odredbi iz stavka 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Iznimno, stranka može tražiti da ih sud uzme u obzir ako ih bez svoje krivnje nije mogla podnijeti pravodobno ili ako njihovo uzimanje u obzir ne bi dovelo do odugovlačenja postupka.

Sud će u pozivu iz stavka 1. ovoga članka upozoriti stranke na posljedice zakašnjenja.“.

15.2. Citirana zakonska odredba, glede vremenskog razdoblja primjene, nije obuhvaćena iznimkama propisanim u čl. 117. st. 2. i st. 3. ZID ZPP/19 pa se stoga ne primjenjuje na postupke u tijeku koji su pokrenuti prije stupanja na snagu ZID ZPP/19 odnosno prije 1. rujna 2019. Iz navedenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi u odnosu na podnesak od 20. listopada 2022. odlučili nepravilnom primjenom odredbe čl. 299.a st. 1. ZPP jer se ista u smislu čl. 117. st. 1. , st. 2. i st. 3. ZID ZPP/19 ne primjenjuje u ovom predmetu te je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 299.a st. 1. ZPP što je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

16. Budući da su nižestupanjski sudovi o preinačenju tužbenog zahtjeva iz podneska od 20. listopada 2022. odlučili nepravilnom primjenom odredbi čl. 191. st. 2. ZPP i čl. 299.a ZPP, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 191. st. 2. ZPP i čl. 299.a ZPP, a isto je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

17. Stoga su na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, ukinute obje nižestupanjske odluke i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznesenim pravnim shvaćanjem, utvrditi sve relevantne činjenice te pravilnom primjenom odredbi čl. 191. st. 2. ZPP i čl. 299.a ZPP, kao i materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 14. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina