REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5517/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Orsag i Orsag j.d.o.o., Vularija, Ulica Prvog maja 34, OIB: 93999601237, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika Porsche Versicherungs Aktiengesellschaft - Podružnica Zagreb, Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 03432773181, kojeg zastupa punomoćnik CC i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stefanović, Kravica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-631/2025-2 od 3. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3004/2023-11 od 5. prosinca 2024., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-631/2025-2 od 3. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3004/2023-11 od 5. prosinca 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj je naveo da prijedlog podnosi zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku).

2.1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio sljedeća pravna pitanja: „1. Jesu li sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada zaključuju da je šteta nastala usred grube nepažnje (jer je vozilo ostavljeno otključano i upaljeno), i time odbio isplatu naknade štete uslijed nastupa osiguranog štetnog događaja – bez dovoljno obrazloženja razlikovanja između “grube nepažnje” i “običnog nemara” i bez uzimanja u obzir svih okolnosti (npr. vrijeme, mjesto, okolnosti)?

2. Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 950. i 953. ZOO-a) kada je zaključio da je ostavljanje vozila otključanog i upaljenog bez nadzora uvijek gruba nepažnja, bez individualne procjene stupnja nesavjesnosti i okolnosti slučaja?

3. Je li sud pogrešno protumačio odredbu čl. 950. ZOO-a, pretvorivši obvezu osiguranika da poduzme “razborite mjere” u obvezu sprječavanja svake mogućnosti nastanka osiguranog slučaja, suprotno svrsi ugovora o osiguranju?

4. Je li drugostupanjski sud propustio primijeniti načela savjesnosti i poštenja pri tumačenju ugovora o osiguranju, time što je dopustio osiguratelju da zadrži premiju, a istovremeno se oslobodi obveze isplate zbog okolnosti koje ne predstavljaju namjeru niti krajnju nepažnju?“.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.

4.1. Naime, tužbeni zahtjev radi isplate osigurnine po sklopljenom ugovoru o kasku osiguranju vozila je odbijen kao neosnovan budući da je sud ocijenio da nije nastao osigurani slučaj niti je tužitelj dokazao da mu je nastala šteta u visini iznosa plaćenog za popravak vozila koji potražuje u ovom postupku. Stoga, osobito imajući na umu ocjenu suda da tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta (u visini iznosa koji zahtijeva tužbom), pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, kojima se problematizira je li tužitelj postupao s grubom nepažnjom, ne mogu se smatrati važnima za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Također valja reći da brojne odluke koje je tužitelj dostavio (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2178/1995 od 29. veljače 1995., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2928/2018 od 7. siječnja 2020., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 6969/2015 od 30. siječnja 2018., Županijskog suda u Splitu broj Gž-1183/2017-4 od 23. kolovoza 2018., Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-707/2019 od 23. veljače 2022., Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-691/2017 od 7. lipnja 2017.) nisu donesene u činjeničnoj i pravnoj situaciji podudarnoj ovom konkretnom predmetu, niti su sudovi u tim odlukama iznijeli pravno shvaćanje o pitanjima naznačenima u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije.

5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 14. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina