Poslovni broj: Usž-1849/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Lovačka udruga "Sjeverni Dilj", Seoce, Stari Slatinik, Put Cerje III kbr. 1, OIB: 80509372533, kojeg zastupa opunomoćenik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Mažuranićeva 11, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1113/2023-10 od 21. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1113/2023-10 od 21. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1113/2023-10 od 21. veljače 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/23-01/52, urbroj: 513-04-23-2 od 31. svibnja 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Požega, klasa: UP/I-471-02/22-01/50, urbroj: 513-07-11/23-03 od 10. siječnja 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv naznačenog prvostupanjskog rješenja od 10. siječnja 2023., a kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dobit u paušalnom iznosu za razdoblja i u iznosima točno navedenim izrekom tog prvostupanjskog rješenja.

3. Protiv naznačene presude tužitelj podnosi žalbu iz svih zakonom propisanih razloga te ističe da prvostupanjskom sudu nisu jasni pojmovi što je to skupni lov, kao i ostvarivanje prihoda od obavljanja gospodarske djelatnosti u lovištu te izvršavanje naredbe o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači. Da je prvostupanjski sud dozvolio da se sasluša predloženi svjedok HS kao dopredsjednik udruge i lovnik, tada bi se razjasnilo što je tužitelj provodio u lovištu, zašto nije naplaćivao odstrijeljenu divljač i kako se formira cijena divljači. Također, sud je morao dozvoliti i saslušanje vještaka lovačke struke, koji bi sa stručnog, veterinarskog i lovnog aspekta obrazložio suštinu i značaj naredbe o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači, konkretno divljih svinja, koju je naredbu izdalo Ministarstvo poljoprivrede u prijepornom razdoblju. Uslijed odbijanja dokaznih prijedloga činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, a upravo zbog te činjenice došlo je i do netočnih zaključaka suda. Tužitelj ističe kako se smanjenje fonda divljih svinja praktično izvodi tzv. skupnim lovom, kojeg je tužitelj nesporno organizirao, a s obzirom na broj članova udruge, tužitelj nije mogao sam izvesti ovu aktivnost, zbog čega su morali tražiti pomoć drugih lovaca iz drugih lovačkih udruga, kako bi poduzeti aktivnost izvršenja naredbe Ministarstva. Kako ulovljene divlje svinje u tom vremenskom periodu nisu bile za ljudsku konzumaciju, to su iste bile izlučene iz lovišta i uz sanitarne mjere pohranjene u posebne sanitarne depoe, pa samim time tužitelj nije mogao ostvariti nikakav prihod, niti je mogao biti obveznik bilo kakvog poreza, slijedom čega nisu mogli imati ni bilo kakvu dokumentaciju. Nesporno je da je tužitelj prije pojave svinjske kuge izdao KS kao vlasniku lovačke agencije Path of Hunt predračun za organizirani lov za skupinu lovaca iz Slovenije, pa je sasvim jasno da tužitelj nije mogao ovu ponudu evidentirati kao prihod, jer se radilo o ponudi, a ne o računu. Isto tako u svezi uplate lovca KS na iznos od 53.839,73 kune, jasno je da iz podataka dokumentacije tužitelja proizlazi da je isti lovac kupac lovačkog paketa za stranca, pa je isti na račun tužitelja uplatio akontaciju svojih troškova. Nadalje, tuženik je izvršio procjenu vrijednosti odstrijeljene divljači, a što je protivno svim cjenicima svih lovišta u Republici Hrvatskoj, a posebice cjeniku Hrvatskog lovačkog saveza. Slijedom iznijetog, predlaže drugostupanjskom sudu da nakon provedenog postupka poništi osporavanu presudu Upravnog suda u Osijeku te naloži ponovni postupak u kojem će se izvesti predloženi dokazi tužitelja uz dosudu svih troškova kao i sastava ove žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

To stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 49. stavak 3. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene i javne rasprave, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora te je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavak 3. ZUS-a, a obzirom na utvrđeno činjenično stanje kao i primjenu materijalnog prava, pravilno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

7. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor tijekom kojeg su utvrđene nezakonitosti zbog kojih su tužitelju naložene dodatne obveze poreza na dobit u paušalnom iznosu za razdoblje od 17. listopada 2018. do 31. prosinca 2018., od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. te za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021.

8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda vezano za nadzor utvrđene dodatne obveze poreza na dobit u paušalnom iznosu, obzirom da je uvidom u priloženu dokumentaciju utvrđeno da je tužitelj obavljao usluge organizacije i provođenje skupnih lovova u kojima su kao korisnici sudjelovali strani državljani, da za obavljane usluge nije predočio dokumentaciju (račune, ponude, obračune i/ili drugu dokumentaciju o obavljenim uslugama), u glavnoj knjizi nije evidentirao prihode od obavljenih usluga, niti je iste iskazao u izvješću o obračunu poreza na dobit u paušalnom iznosu, dok je u poslovnim knjigama iskazao troškove vezane uz navedene aktivnosti (troškovi zakupnine lovišta i troškovi usluga Hrvatskog lovačkog saveza za izdavanje lovačkih iskaznica za strance). Također, nadzorom poslovne dokumentacije je utvrđeno da tužitelj nije vodio evidenciju o prihodima propisanim odredbom članka 5. b) Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, 177/04. – 106/18.) te nije osigurao podatke o obavljenim uslugama organiziranja i održavanja lovnih aktivnosti po osnovi obavljanja gospodarske djelatnosti, niti je evidentirao prihode od obavljenih usluga.

9. Budući da je utvrđeno da je tužitelj obavljao gospodarsku djelatnost organiziranja i pružanja usluga lovnog turizma, a podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom, jer u poslovnim knjigama i evidencijama nije osigurao podatke o obavljenim uslugama organiziranja i održavanja lovnih aktivnosti i nije evidentirao sve prihode od obavljenih usluga, pravilno je porezna osnovica u skladu s odredbom članka 92. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. – 114/22. – dalje: OPZ) izvršena procjenom za navedena razdoblja. Za potrebe procjene korišten je podatak o prosječnoj dnevnoj vrijednosti lova po sudioniku, utvrđen iz dokumentacije poreznog obveznika o organizaciji lova, broja dopuštenja za lov i broja korisnika usluga stranih državljana (prema popisu sudionika skupnog lova) i ponude za organizaciju lova u kojima su kao korisnici usluga sudjelovali strani državljani, sve kako je navedeno u tabelarnom prikazu u Zapisniku o obavljenom poreznom nadzoru od 8. prosinca 2022. Imajući u vidu način i podatke temeljem kojih je izvršena procjena osnovice utvrđene dodatne porezne obveze, nije osnovan žalbeni prigovor tužitelja da je tuženik pogrešno izvršio procjenu vrijednosti odstrijeljene divljači, pa da bi stoga bila pogrešno utvrđena porezna obveza. Tim više što tužitelj za svoje navode u tijeku prvostupanjskog upravnog spora nije iznio nove činjenice i dokaze koji bi utjecali na nadzorom utvrđeno činjenično stanje. Osim toga, tužitelj je sam podnio zahtjev za plaćanje poreza na dobit u paušalnom iznosu po osnovi obavljanja gospodarske djelatnosti – usluge organizacije lova, pa je bio obvezan obračunati prihode od gospodarske djelatnosti po toj osnovi, a što nije učinio.

10. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za saslušanjem dopredsjednika udruge HS kao nesvrsishodan, obzirom da iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je isti kontinuirano sudjelovao u postupku poreznog nadzora, da je dostavljao tijekom poreznog nadzora relevantnu dokumentaciju - glavnu knjigu, ulazne i izlazne račune, izvatke iz transakcijskog računa, ugovore o zakupu prava lova i ostalo, pa nije bilo potrebe za izjašnjavanjem na iste okolnosti, a poglavito stoga što je i sudjelovao na održanoj raspravi. Također, nije bilo osnove za provođenje vještačenja po vještaku lovačke struke na okolnost utvrđivanja vrijednosti odstrijeljene divljači, obzirom da je procjena vršena na temelju dokumentacije o lovnim aktivnostima tužitelja, prema popisu sudionika po dopuštenju za lov te ostalom raspoloživom dokumentacijom o provođenju lovnih aktivnosti u kojima su kao korisnici usluga sudjelovali stranci.

10. Slijedom navedenog, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika, kao i rješenjem tijela prvog stupnja, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega je pravilno na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu počinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

12. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković