Poslovni broj: Usž-3111/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Guštek d.o.o., Sveti Ivan Zelina, OIB: 38940896819, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Rački, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 50A, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv točaka I. i III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1143/2020-28 od 12. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju točke I. III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1143/2020-28 od 12. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se predlaže poništiti rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/17-01/415, URBROJ: 513-04-20-2 od 24. veljače 2020. kojim je odbijena žalba tužitelja:

- protiv točke I. izreke poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije KLASA: UP/I -471-02/17- 01/29, URBROJ: 513-07-22-17-2 od 28. kolovoza 2017.

- protiv točke II. izreke poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije KLASA: UP/I -471-02/17- 01/29, URBROJ: 513-07-22-17-2 od 28. kolovoza 2017. u dijelu točke 1. u kojem je porezna osnovica za porez na dohodak od kapitala utvrđena do iznosa od 1.298.921,30 kn, u točki 2., i dijelu točke 3. kojim je porezna obveza utvrđena do iznosa od 519.568,52 kn, u dijelu točke 5. kojim je porezna osnovica za prirez porezu na dohodak od kapitala utvrđena do iznosa od 519.568,52 kn, u točki 6. te u dijelu točke 7. kojim je porezna obveza utvrđena do iznosa od 62.348,22 kn.

- protiv točke III. izreke poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije KLASA: UP/I -471-02/17- 01/29, URBROJ: 513-07-22-17-2 od 28. kolovoza 2017. u točki 1., u točki 2., u točki 3., u dijelu točke 4. kojim je utvrđeno da uplati porez na dohodak od kapital do iznosa od 519.568,52 kn i prirez porezu na dohodak od kapitala do iznosa od 62.348,22 kn, u dijelu točke 6. kojim je utvrđeno da obračuna i plati daljnje kamate na osnovicu za porez na dohodak od kapitala utvrđenu do iznosa od 519.568,52 kn odnosno na osnovicu za prirez porezu na dohodak od kapitala utvrđena do iznosa od 62.348,22 kn.

- protiv točaka IV., V. i VI. izreke poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije KLASA: UP/I -471- 02/17-01/29, URBROJ: 513-07-22-17-2 od 28. kolovoza 2017. Poništeno je rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/17-01/415, URBROJ: 513-04-20-2 od 24. veljače 2020. kojim je odbijena žalba tužitelja:

- protiv točke II. izreke poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije KLASA: UP/I -471-02/17- 01/29, URBROJ: 513-07-22-17-2 od 28. kolovoza 2017. u dijelu točke 1. u kojem je porezna osnovica za porez na dohodak od kapitala utvrđena preko iznosa od 1.298.921,30 kn, u dijelu točke 3. u kojem je porezna obveza utvrđena preko iznosa od 519.568,52 kn, u točki 4., u dijelu točke 5. u kojem je porezna osnovica za prirez porezu na dohodak od kapitala utvrđena preko iznosa od 519.568,52 kn, u dijelu točke 7. u kojem je porezna obveza utvrđena preko iznosa od 62.348,22 kn te u točki 8.

- protiv točke III. izreke poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije KLASA: UP/I -471-02/17- 01/29, URBROJ: 513-07-22-17-2 od 28. kolovoza 2017. u dijelu točke 4. kojim je utvrđeno da uplati porez na dohodak od kapitala preko iznosa od 519.568,52 kn i prirez porezu na dohodak od kapitala preko iznosa od 62.348,22 kn, u točki 5., u dijelu točke 6. kojim je utvrđeno da obračuna i plati daljnje kamate na osnovicu za porez na dohodak od kapitala utvrđenu preko iznosa od 519.568,52 kn odnosno na osnovicu za prirez porezu na dohodak od kapitala utvrđenu preko iznosa od 62.348,22 kn, s time da se predmet vraća na ponovni postupak u dijelu u kojem je potrebno izračunati visinu kamata zbog nepravodobno plaćenog poreza obračunanog do 12. lipnja 2017. te zbog nepravodobno plaćenog prireza do 12. lipnja 2017. Određeno je da svaka strana snosi svoje troškove.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije KLASA: UP/I-471-02/17-01/29, URBROJ: 513-07-22-17-2 od 28. kolovoza 2017. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunani porez na dobit za obračunsko razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. i to:

1. porezna osnovica u iznosu od 878.815,78 kn

2. porezna stopa od 20%

3. porezna obveza u iznosu od 175.820,38 kn

4. kamata zbog nepravodobno plaćenoga poreza obračunana do dana sastavljanja zapisnika tj. do 12. lipnja 2017. u iznosu od 31.350,53 kn (točka I. izreke). Nadalje, tim poreznim rješenjem je tužitelju utvrđen manje obračunani porez na dohodak od kapitala i prirez porezu na dohodak od kapitala za 2014. i to:

1. porezna osnovica za porez na dohodak od kapitala u iznosu od 1.335.153,04 kn

2. porezna stopa od 40%

3. porezna obveza u iznosu od 534.061,14 kn

4. kamata zbog nepravodobno plaćenoga poreza obračunana do dana sastavljanja zapisnika tj. do 12. lipnja 2017. u iznosu od 116.298,26 kn

5. porezna osnovica za prirez porezu na dohodak od kapitala u iznosu od 534.061,14 kn

6. porezna stopa od 12%

7. porezna obveza u iznosu od 64.087,34 kn

8. kamata zbog nepravodobno plaćenoga prireza obračunana do dana sastavljanja zapisnika tj. do 12. lipnja 2017. u iznosu od 13.955,79 kn.

3. Protiv točaka I. i III. izreke navedene prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije prihvatio navode tužitelja i da nije naveo na temelju kojih propisa je odbio tužbeni zahtjev. Ističe da pogrešno prvostupanjski sud isplate RE tretira kao prikrivenu isplati dobiti jer RE nije bila član uprave tužitelja. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer je prvostupanjski sud odbio izvesti dokaz saslušanjem direktora tužitelja. Naposljetku navodi da vještak nije mogao dati točan odgovor jer nije imao svu financijsku dokumentaciju o tome da li je RE dala pozajmice. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu u točki I. i III. izreke na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu u točkama I. i III. izreke i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u dijelu i u granicama propisanim odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor. Provedenim nadzorom utvrđeno je da je tijekom 2014. godine s transakcijskog računa tužitelja podignuta gotovina bez navedene namjene u ukupnom iznosu od 861.700,00 kn. U predmetnom razdoblju tužitelj nije imao ustrojeno blagajničko poslovanje u kojemu bi bio iskazan promet gotovim novcem odnosno novčanicama ili kovanicama niti je uspostavio blagajničke isplatnice za izdatke odnosno isplate iz blagajne niti je sastavio blagajničke izvještaje. Gotovinom je plaćeno ukupno 530 računa u ukupnom iznosu od 124.695,44 kuna, a podignuta je gotovina u iznosu od 841.700,00 kn, dakle iznos više podignute gotovine je 717.004,56 kuna, a za koji više podignuti iznos gotovine tužitelj ne posjeduje vjerodostojnu dokumentaciju iz koje bi se vidjelo za što je ista utrošena, slijedom čega je ocijenjeno da iznos više podignute gotovine od 717.004,56 kn predstavlja izuzimanje imovine za privatne potrebe člana društva i kao takvo dohodak od kapitala na koji je porezni obveznik trebao obračunati i platiti porez. Osim toga utvrđeno je da tužitelj pri iskazivanju rashoda s naslova amortizaci je nije povećao osnovicu 30% za korištenje vozila za osobni prijevoz direktora, da je ukupne rashode trebao umanjiti za iznos koji se odnosi na plaćeni iznos posebnog poreza na motorna vozila i da je na kontu 4498 – Sumnjiva i utužena potraživanja iskazao potraživanja u iznosu od 739.168,30, a da nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju na temelju koje je izvršen otpis potraživanja, odnosno da li su poduzete sve radnje za osiguranje naplate duga, da li su potraživanja utužena, da li se vodi ovršni ili stečajni postupak ili je postignuta nagodba s dužnikom ili je pak nastupila zastara.

8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis predmeta i izveo dokaz financijskim vještačenjem.

9. Odredbom članka 30. stavaka 1. 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12, 120/13., 125/13. i 148/13. – dalje: ZPD) propisano je da se dohotkom od kapitala smatraju primici po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja i udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju. Stavkom 2. istog članka ZPD-a propisano je da se izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz stavka 1. ovoga članka smatraju izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona od koje se plaća porez na dobit. 10 Odredbom članka 7. stavka 1. točke 5. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, broj: 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12. i 148/13. – dalje: ZPDO) propisano je da se porezna osnovica između ostalog povećava za troškove koji se odnose na privatni život dioničara i članova društva (izuzimanja) te zaposlenika.

11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj iskazao manju osnovicu poreza na dobit i da nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju na temelju koje je izvršen otpis potraživanja, slijedom čega mu je pravilno utvrđen manje obračunati porez na dobit. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da više podignuti iznos gotovine, za koji tužitelj ne raspolože vjerodostojnom dokumentacijom na što je utrošena, predstavlja dohodak od kapitala, koji je izuzet iz imovine društva za privatne potrebe člana društva, a na koji je tužitelj u obvezi platiti porez.

12. Prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno okarakterizirao podizanje gotovine od strane RE kao izuzimanje imovine društva za privatne potrebe jer ista nije bila član društva tužitelja ovaj Sud nalazi neosnovanim jer je u postupku utvrđeno da je RE supruga direktora tužitelja i kao takva smatra se povezanom osobom, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.

13. U odnosu na prigovor tužitelja da je RE primila na ime povrata pozajmica sporni iznos od 737.004,56 kuna valja reći da spisu ne prileži dokumentacija o isplati pozajmica, već Potvrda RE kojom ona sama potvrđuje da je na ime povrata primila navedeni iznos, s tim da na Potvrdi nije naveden nadnevak. Takva Potvrda ne predstavlja urednu i vjerodostojnu ispravu, slijedom čega se prigovor tužitelja ne može ocijeniti osnovanim.

14. Prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud odbio izvesti dokaz saslušanjem direktora tužitelja pa da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno ovaj Sud nalazi neosnovanim jer sud u smislu odredbe članka 49. stavka 4. ZUS-a nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, a osim toga prema ocjeni ovog Suda saslušanje direktora tužitelja u konkretnom slučaju ne bi bilo podobno sredstvo dokazivanja spornih činjenica jer je temeljno načelo poreznog postupka načelo dokumentarnosti .

15. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu kojem se pobija žalbom.

16. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić