REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3939/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja ZAŠTITNE FOLIJE d.o.o., Zagreb, Savska cesta 144a, OIB: 21309994444, zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv I. tuženice-protivnice osiguranja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika-protivnika osiguranja FOLIJE FENESTRA d.o.o., Zagreb, Ilica 373, OIB: 50142085426, oboje zastupanih po punomoćnici Albini Dlačić, odvjetnici u Zagrebu, radi nezakonitog korištenja poslovnih tajni, odlučujući o prijedlogu tužitelja-predlagatelja osiguranja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1779/2025-2 od 23. svibnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1402/2023-40 od 3. ožujka 2025., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj-predlagatelj osiguranja podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1779/2025-2 od 23. svibnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1402/2023-40 od 3. ožujka 2025. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„Predstavljaju li općenito kontakt podaci klijenata, dobavljača i suradnika kao i cijene pojedinih roba i usluga poslovnog subjekta poslovnu tajne u smislu članka 3. stavka 1. točke 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti (Narodne novine broj: 30/18)?
Jesu li ugovorne odredbe, koje sadrže jasne kriterije za određivanje što predstavlja poslovnu tajnu i kojima se nameće obveza čuvanja povjerljivosti i/ili ograničava korištenje poslovne tajne, razuman korak u smislu članka 3. stavka 1. točke 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti (Narodne novine broj: 30/18) kada ne postoji interni akt o rukovanju poslovnom tajnom nositelja poslovne tajne?
Bi li određivanje zabrane korištenja kontakta klijenata, dobavljača i suradnika predstavljalo ograničenje mobilnosti zaposlenika u smislu EU Direktive 2016/943?“.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tužitelj-predlagatelj osiguranja smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, u svezi sa čl. 400. ZPP, sve u svezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), revizijski sud je ocijenio da da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužitelja-predlagatelja osiguranja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo i treće postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tužitelja- predlagatelja osiguranja, treba reći da odgovor na navedena pitanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, dok tužitelj-predlagatelj osiguranja ujedno nije ničime naznačio razloge važnosti navedenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, iz prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnim pitanjima o kojima postoji nejedinstvena praksa viših sudova, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, budući da je ukazano samo na jednu odluku nižestupanjskog suda (Trgovačkog suda u Osijeku) koja je ujedno preinačena odlukom višeg suda.
6. U odnosu na drugo postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tužitelja-predlagatelja osiguranja, ocijenjeno je kako navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja zauzetih u odluci ovog suda broj Rev-483/2024-2 od 7. listopada 2025., pri čemu se ne radi o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.
7. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Ocjena je ovoga suda da tužitelj-predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da rješenje drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, uslijed čega se ne može smatrati arbitrarnim, pri čemu činjenica da tužitelj-predlagatelj osiguranja nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
9. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, sve u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ, odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
