REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5494/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Rožman, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić u Karlovcu, protiv prvotuženika ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Darko Marjanović, odvjetnik u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž- 659/2025-2 od 25. kolovoza 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu broj Psp-31/2023-20 od 13. lipnja 2025., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž-659/2025-2 od 25. kolovoza 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu broj Psp-31/2023-20 od 13. lipnja 2025. pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Odredbom čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije navedeno je da su tužiteljici zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka odnosno pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava i to: prava na pošteno suđenje, prava na djelotvoran pravni lijek i prava vlasništva.
4.1. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela da su u parničnom postupku u kojemu je doneseno pobijano rješenje nižestupanjski sudovi počinili osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njezino pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav). Pritom se najveći dio tužiteljičinih navoda svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
4.1.1. Glede tužiteljičinih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba reći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tih prava u pravilu niti ne može doći, osim u slučaju da je pobijana drugostupanjska odluka arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
4.1.2. Vijeće je ocijenilo da tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U donesenim rješenjima nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće tužiteljičine navode pa se pobijana rješenja ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica u ovom parničnom postupku nije imala pravično suđenje. Drugostupanjski sud se je u obrazloženju pobijane odluke jasno očitovao o svim odlučnim tužiteljičinim žalbenim navodima, a tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije neosnovano navodi da je drugostupanjski sud odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva unatoč tome što je prvostupanjski sud odbacio tužbu kao nepravovremenu. Naime, iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja jasno proizlazi da je prvostupanjsko rješenje potvrđeno na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u vezi s čl. 381. st. 1. ZPP jer tužiteljica "žalbom nije uspjela dovesti u pitanje pravilnost shvaćanja prvostupanjskog suda o prestanku prava na zaštitu posjeda zbog proteka roka propisanog odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17).
4.2. U odnosu na tužiteljičine navode iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da joj je pobijanim drugostupanjskim rješenjem povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeno čl. 18. Ustava i čl. 13.1. Konvencije treba navesti da je tužiteljica tijekom ovog parničnog postupka na raspolaganju imala tužbu i žalbu, kojima se je i koristila tijekom postupka, a činjenica da nije uspjela u sporu sama po sebi ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima.
4.3. Što se tiče tužiteljičinih navoda koji se odnose na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju vijeće ističe da se ovaj postupak pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor, a pobijane odluke, kako je to i već ranije navedeno u ovoj odluci nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne. Osim toga, sukladno odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja zbog čega u parnicama zbog smetanja posjeda sudovi nemaju ovlaštenje odlučivati o pravu vlasništva stranaka.
4.4. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije također treba navesti da iz žalbe, dostavljene uz prijedlog za dopuštenje revizije, proizlazi da se tužiteljica u žalbi, iako je to bilo moguće, nije pozivala na povrede temeljnih ljudskih prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog kojih je podnijela predmetni prijedlog za dopuštenje revizije.
4.5. Osim toga, tužiteljica je, podnoseći predmetni prijedlog za dopuštenje revizije propustila postupiti po odredbi čl. 387. st. 3. ZPP i uz prijedlog nije, a trebala je, dostaviti dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvala (tužbu, dokaz o predaji tužbe prvostupanjskom sudu, zapisnike o saslušanju svjedoka i tužiteljice i drugo).
5. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužiteljica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
