REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3857/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ranko Tomašević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Nova banka AD, Banja Luka, Filijala Sarajevo, Zagrebačka 13, Republika Bosna i Hercegovina, OIB 49840536235, kojeg zastupa punomoćnica Iskra Horvat, odvjetnica u Zagrebu, radi brisanja uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Zk- 404/2024-2 od 15. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-982/2024 od 18. listopada 2024., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Zk-404/2024-2 od 15. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-982/2024 od 18. listopada 2024. i to protiv dijela drugostupanjske presude s kojom nije uspio u postupku. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Da li se sud u parničnom postupku treba držati stroge formalnosti zemljišnoknjižnog postupka (kako to u konkretnom slučaju ukazuje drugostupanjski sud) ili je sud dužan u parničnom postupku uzeti u obzir sve činjenice, dokaze i okolnosti konkretnog slučaja, osobito kada iste ukazuju na zlouporabu prava i nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja o čemu je sud dužan voditi računa? 2. Da li sud ( konkretno drugostupanjski sud) pravilno postupa kada u parničnom postupku zanemaruje ispitivanje poštenja tužiteljice, iako se radi o odlučnoj okolnosti u ocjeni zlouporabe prava, savjesnosti i poštenja i pravne valjanosti uknjižbe? 3. Da li je sud dužan onemogućiti zloupotrebu prava i postupanje suprotno načelu savjesnosti i poštenja ili je dužan držati se strogog formalizma zemljišnoknjižnog postupka?
4. Smatra li se da sud ex officio propituje poštenje stranke, ako nepoštenje nedvojbeno proizlazi iz dokumentacije i kronologije poduzetih radnji koje su prethodile ovom parničnom postupku, a dokumentacija je dostavljena uz podneske?
5. Može li tužiteljica tražiti sudsku zaštitu da se u postupku briše založno pravo sa polovice nekretnine, ako je sama tužiteljica svjesno i neopozivo dopustila upis hipoteke na cijeloj nekretnini kao suvlasnica te kao supotpisnica solemniziranih ugovora kojim se daje bezuvjetna dozvola za upis založnog prava na cijeloj nekretnini, osobito uzimajući u obzir da je zatajila vođenje spora o pravu vlasništva koji je okončan presudom na temelju priznanja, a jamčila je da stanje u zemljišnim knjigama odgovara stvarnom stanju? Nije li tužiteljica svojim ponašanjem prekršila načela savjesnosti i poštenja, te ima li brisovna tužba uopće pravni temelj, s obzirom na sve okolnosti? 6. Treba li sud primijeniti načelo zabrane zlouporabe prava u situaciji kada tužitelj pokuša osporiti vlastitu solemniziranu izjavu i vlastite radnje?
7. Može li suvlasnik nekretnine koji je osobno i izričito potpisao solemniziranu izjavu o dopuštenju upisa hipoteke, naknadno, nakon što se upiše kao isključivi vlasnik, osporavati upis temeljem formalne promjene titulara prava?
8. Može li tuženik trpiti štetne posljedice ukoliko prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz prethodnog ukidnog rješenja Županijskog suda?“.
2. Nadalje, tuženik još u prijedlogu navodi da mu je postupanjem drugostupanjskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6.1. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). K tomu još ukazuje na povredu prava vlasništva zajamčenu čl. 48. st. 1.
Ustava i čl. 1. Protokola 1.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, imajući na umu obrazloženje drugostupanjske presude u dijelu s kojim tuženik nije uspio u postupku, sadržaj pitanja naznačenih u prijedlogu kao i cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, ovaj sud je ocijenio da postavljenim pitanjima tuženik još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom. Osim toga, iz odluka na koje ukazuje u smislu razloga važnosti postavljenih pitanja proizlazi da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj, a slijedom toga niti pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu. Prema tome, u svakom slučaju izostali su razlozi važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP.
5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u stavku I. izreke.
6. Glede tuženikovih navoda da je u okolnostima konkretnog slučaja došlo do povrede prava na pravično suđenje treba odgovoriti da je tuženiku bilo omogućeno da se tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima izjasni o svim zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Drugostupanjska presuda (u pobijanom dijelu) detaljno je obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Osim toga, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo vlasništva u smislu odredbe čl. 48. st. 1. Ustava i čl. 1. Protokola 1.
7. Prema tome, niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP) nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
8. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u stavku II. izreke.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
