REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5557/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-285/2022-4 od 28. kolovoza 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-1290/2021-18 od 7. ožujka 2022., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-285/2022-4 od 28. kolovoza 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-1290/2021-18 od 7. ožujka 2022., zbog pitanja koja tužitelj smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tuženica za utuženo razdoblje na propisani način vodila preciznu evidenciju korištenja slobodnih dana za ostvareni prekovremeni rad te da su tužitelju date na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje je tužitelj potpisao, dok tužitelj svojim iskazom i iskazima svjedoka nije dokazao da evidencije nisu vođene prema obliku i sadržaju propisanom čl. XII. st. 5. i 6. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika, namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka), već su paušalno osporavali količinu iskazanih prekovremenih sati.
4. Postavljenim pitanjima tužitelj problematizira takva utvrđenja tj. pristup ocjeni dokaza ukazujući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama ovog suda broj Rev-1228/2024, Rev-429/2025, Rev-927/2022-2 i Rev- 850/2024.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. U naprijed navedenim odlukama ovog suda na pitanje mogu li personalni dokazi (iskazi tužitelja i svjedoka) imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima (dostavljene evidencije rada) potpisanim od strane tužitelja, izraženo je pravno shvaćanje da isto zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja. Kako postupovne odredbe ne predviđaju, u sustavu slobodne ocjene dokaza, hijerarhijski odnos između pojedinih dokaza (materijalnih/personalnih), a u ovoj pravnoj stvari činjenicu stvarno odrađenih radnih sati nižestupanjski sudovi su utvrdili na temelju precizno vođene evidencije radnog vremena u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno noć, subota i nedjelja iskazane pod oznakama RRV, Sp /službeni put/, sahrana, STR-straža, DEŽ-dežurstvo, TER-teren i dr.), tako i slobodni dani koji su tužitelju odobravani, te je ocjenom izvedenih dokaza utvrđeno da tužitelj svojim iskazom i iskazima svjedoka nije osporio vjerodostojnost i urednu vođenost evidencije to nižestupanjski sudovi nisu činjenično stanje utvrdili pukim davanjem prednosti materijalnim dokazima naspram personalnih, nego su ocjenjujući kvalitetu svih izvedenih dokaza o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučili primjenom pravila o teretu dokazivanja.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1.
ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
