Poslovni broj: Usž-4357/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek , članice vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja POiz [adresa], [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan i dr ., Rijeka , Jadanski trg 4/II , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za ljudske potencijale , Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja , Zagreb , Ulica grada Vukovara 33 , OIB: 36162371878 , radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us l-462/2025-7 od 30. rujna 2025. , na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us l-462/2025-7 od 30. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za ljudske potencijale , Službe disciplinskog sudovanja , Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja , klasa: NK-UP/II-114-04/25-02/21, urbroj: 511-01-158-25-5 od 7. ožujka 2025. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za ljudske potencijale , Službe disciplinskog sudovanja , Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka , klasa: NK-UP/I-114-04/24-02/239, urbroj: 511-01-158- 24-45 od 10. prosinca 2024. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj ističe da prvostupanjski sud svoje navode obrazlaže analizom iskaza svjedoka koji nisu relevantni jer su pristrani te smatra da u konkretnom slučaju nema neposrednih svjedoka koji bi potvrdili navode ZO. Ističe da je disciplinski postupak posljedica kaznenog postupka te da se okolnosti prijave ZO ne mogu raspravljati u disciplinskom postupku. Tužitelj zaključuje kako ne postoji niti jedan dokaz u spisu koji nedvojbeno dokazuje da postoji odgovornost tužitelja. Smatra da ukoliko se ne mogu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari odluka u postupku se treba donijeti na način koji je povoljniji za policijskog službenika, a osobito imajući u vidu disciplinsku kaznu koja je izrečena tužitelju. Navodi da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi opravdale izrečenu sankciju te smatra da se svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kaznom koja neće ugroziti egzistenciju tužitelju i onemogućiti ga u ispunjenju zakonske obveze uzdržavanja. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka te je pogrešno primijenio materijalno pravo na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Predlaže da Sud usvoji žalbu tužitelja, poništi pobijanu presudu, usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora, podredno usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz spisa predmeta, kao i iz obrazloženja presude proizlazi da se tužitelj u vremenu od početka travnja 2023. do 29. listopada 2023., u [adresa], nasilnički ponašao u obitelji prema svojoj izvanbračnoj supruzi ZO na način da je kod iste uzrokovao osjećaj straha i tjeskobe zbog čega se s malodobnom djecom NO (r. 2014.) i RO (r. 2016.) zaključavala i spavala u zasebnoj sobi, vikao na nju, psovao i vrijeđao ju, zajedno sa djecom istjerao iz stana te joj prijetio nanošenjem ozljeda i smrću, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti u smislu povredu odrede članka 96. stavka 1. t. 11. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/23.) kao „nasilje u obitelji“ zbog čega mu je izrečena kazna prestanka državne službe.
7. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.
8. Prema odredbi članka 96. stavka 1. točke 11. Zakona o policiji nasilje u obitelji teža je povreda službene dužnosti.
9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na prethodno citiranu zakonsku odredbu, utvrdio da se tužitelj nasilnički ponašao u obitelji prema svojoj izvanbračnoj supruzi ZO na način da je kod iste uzrokovao osjećaj straha i tjeskobe čime je počinio težu povredu službene dužnosti za koje mu je izrečena primjerena i svrhovita kazna, prestanak državne službe.
10. Suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelju je izrečena primjerena disciplinska kazna obzirom da se pri odmjeravanju kazne imalo u vidu da je tužitelj do sada disciplinski kažnjavan za povrede s elementima obiteljskog nasilja za što mu je izrečena uvjetna kazna prestanka državne službe uz rok kušnje od jedne godine. Budući da se ranije izrečenom disciplinskom kaznom nije mogla postići svrha kažnjavanja, jer je tužitelj ponovno počinio istovrsnu povredu službene dužnosti, tužitelju je izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe.
11. U odnosu na prigovor tužitelja da u konkretnom slučaju nema neposrednih svjedoka koji bi potvrdili izjave ZO ističe se da iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj počinio povredu službene dužnosti kako je ona činjenično i pravno okvalificirana u izreci prvostupanjskog rješenja. Naime, riječ je o iskazima koji su u ključnim elementima suglasni te ih sud cijeni vjerodostojnim dokazima budući je njihovo kazivanje bilo jasno, precizno te su svjedoci iskazivali dosljedno u višekratnim ispitivanjima kroz upravne i kaznene postupke. Ujedno se ističe da su tužitelj i njegova opunomoćenica na raspravi održanoj 3. prosinca 2024. postavljali pitanja svjedokinji ZO, no da isti svojim pitanjima i primjedbama nisu doveli u sumnju vjerodostojnost iskaza te svjedokinje čiji je iskaz u ukupnosti sa svim ostalim dokazima.
12. U odnosu na prigovor tužitelja da se u disciplinskom postupku ne može raspravljati o kaznenoj prijavi ističe se da je u konkretnom slučaju disciplinski sud odlučivao o povredi službene dužnosti tužitelja, a ne o njegovoj kaznenoj odgovornosti. Naime, u smislu odredbe članka 93. stavka 3. i 4. Zakona o policiji kaznena odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti.
13. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju pravilna činjenična i pravna kvalifikacija disciplinskog djela za koje je tužitelju utvrđena odgovornost, a odabir vrste disciplinske kazne je pravilan te primjeren težini počinjenog disciplinskog djela.
14. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
15. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
17. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima , a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
