Poslovni broj: Usž-4249/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek , članice vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ŽTiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Farčić , odvjetnik u Zagrebu , Baštijanova 2a , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za ljudske potencijale , Službe disciplinskog sudovanja , Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja , Zagreb , Ulica grada Vukovara 33 , OIB: 36162371878 , radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-2553/2024-9 od 16. rujna 2025. , na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-2553/2024-9 od 16. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za ljudske potencijale , Službe disciplinskog sudovanja , Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja , klasa: NK-UP/II-114-04/24-02/15, urbroj: 511-01-158-24-5 od 9. travnja 2024. i zahtjev za naknadu. troška upravnog spora.

2. Protiv osporene presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora jer je odbio provesti saslušanje svjedokinje ĐT čime je tužitelju povrijeđeno pravo na pristup sudu te je povrijeđeno načelo kontradiktornosti i jednakosti oružja. Smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije utvrdio činjenicu da je stranka imala pravo na traženu informaciju u prekršajnom postupku. Navodi da je predmetnu obavijest telefonskim putem mogla dati i referentica stoga se postupanje načelnika ne bi moglo voditi kao privatna provjera obzirom da se radilo o informacijama dostupnim i niže rangiranim djelatnicima te je riječ o podacima iz službenih evidencija koje se pružaju strankama u postupku bez povrede tajnosti. Ističe da je tužitelj kao načelnik redovito davao informacije strankama što mu je i u opisu posla. Navodi da se sud u konkretnom slučaju ograničio na činjenicu da se konverzacija odvijala putem poruka preko mobilne aplikacije te smatra da izvor upita ne predstavlja dopuštenu službenu radnju zabranjenom te je odlučno da se radilo o pružanju dopuštene informacije stranci. Ističe da je tužitelj provjeru na svom računalu izvršio na zahtjev stranke koja je bila obvezna dostaviti svoje podatke kao i podatke o osobi koja je upravljala vozilom i to na službeni email. Nadalje, tužitelj navodi da istog dana kada je izvršio predmetnu provjeru je PT na službeni email policijske postaje dostavio tražene podatke što je dokaz da se nije radilo o privatnoj svrsi. Ukazuje da isti postupak dostave podataka putem službenog emaila policijske postaje vrijedi i kada stranka podatke dostavlja na zahtjev službenika u skraćenom prekršajnom postupku te ističe da je uobičajena praksa da se stranku koja se obrati telefonom u policijsku postaju uputi da podatke dostavi putem službenog emaila. Prigovara što prvostupanjski sud nije obrazložio izrečenu disciplinsku kaznu niti njezinu razmjernost. Predlaže da Sud preinači presudu i osporeno rješenje tuženika, podredno ukine osporenu presudu prvostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je žalba tužitelja neosnovana te da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost osporene presude. Smatra da je prvostupanjski sud u provedenom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari te se detaljno očitovao na navode tužitelja koje ponavlja i u žalbi. Tuženik u cijelosti ostaje kod iznesenog u pobijanim rješenjima, odgovoru na tužbu kao i na ročištu održanom 9. rujna 2025. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu i u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je protiv tužitelja proveden disciplinski postupak, u kojem je utvrđeno da je tužitelj odgovoran zbog toga što 26. kolovoza 2022. u 14,10 sati u službi, na računalu IP adrese [IP adresa], nakon što je istog dana u 13,48 putem internetske aplikacije za komunikaciju WhatsApp zaprimio od PT poruku sadržaja „Aj molim te vidi za šta je ovo“ i fotografiju dopisa Policijske postaje Sisak od 10. kolovoza 2022. kojim se traže podaci o pravnoj i odgovornoj osobi trgovačkog društva Minoa automobili d.o.o. Sisak radi daljnjeg vođenja prekršajnog postupka u odnosu na počinjeni prometni prekršaj 9. travnja 2022. u mjestu Dužica 31 vozilom registarske oznake [registarska oznaka], bez opravdanog razloga i službene svrhe, u Informacijskog sustavu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u evidenciji registracija cestovnih vozila („RCV“) izvršio uvid u povjerljive podatke (razine 1. i 2.) za navedeno osobno vozilo.

7. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

8. Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, pravilno su prvostupanjski upravni sud i disciplinski sudovi primijenili materijalno pravo zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja ispunjene pretpostavke za izricanje disciplinske kazne zbog teže povrede službene dužnosti opisane u članku 96. točci 9. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11. – 66/19.) kao „neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava Ministarstva“ slijedom čega je tužitelju na temelju odredbe članka 110. stavka 2. točke 1. navedenog Zakona izrečena novčana kazna u visini od 10 % od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od 2 mjeseca.

9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud, kao i tuženik te prvostupanjski disciplinski sud, na osnovi rezultata cjelokupnog dokaznog postupka pravilno ocijenio da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret, okvalificirano kao teža povreda službene dužnosti iz primijenjenog propisa te da je tužitelju zbog počinjenja istog izrečena primjerena kazna s obzirom na prirodu i težinu počinjenog djela, pri čemu su u konkretnom slučaju pri izricanju kazne uzete u obzir i olakotne i otegotne okolnosti te je u disciplinskom postupku pravilno ocijenjen utjecaj navedenih okolnosti na izrečenu kaznu i svrha individualne i generalne prevencije, a kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud.

11. U odnosu na istaknuti prigovor da je tužitelj imao pravo uvida u informacijski sustav koji je dostupan svakom referentu ističe da se tužitelj u Informacijskom sustavu MUP-a nije izvršio uvid u povjerljive podatke radi obavljanja radnih zadataka, jer mu je to naloženo ili jer je za istu postojeću službenu potrebu, zbog čega mu je isključivo dan ovlast za rad na navedenom Informacijskom sustavu, već je uvid izvršio nenamjenski na traženje PTs kojim je u dobrim prijateljskim odnosima, a time je nenamjenski koristio i sredstva MUP-a , a čime je ostvario biće teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 9. Zakona o policiji .

12. Prema ocjeni ovoga Suda , prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari te je pritom naveo razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaznih prijedloga, kao i razloge zbog kojih nisu izvedeni dokazi predloženi od strane tužitelja .

13. Naime, sukladno odredbi članka 49. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima upravni sud je ovlašten odlučiti koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa iz prava tužitelja na predlaganje dokaza ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud osnovao je odbio dokazni prijedlog tužitelja o saslušanju ĐTobrazloživši da njeno svjedočenje ne bi moglo imati utjecaja na neposredno utvrđeno činjenično stanje u ovom konkretnom slučaju.

14. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

15. S obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom u predmetnom upravnom sporu pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima .

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković