REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4390/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA KAŠTELIR - LABINCI - CASTELLIERE - S. DOMENICA, OIB: 92974208191, Kaštelir, Kaštelir 113, zastupan po punomoćniku Dejanu Španoviću, odvjetniku u Zagrebu, Trnjanska cesta 59, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, zastupan po punomoćniku Jeleni Sušilović Barić, odvjetnici u Zagrebu, Miramarska 24, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3031/2023-4 od 26. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2350/2020 od 15. lipnja 2023., na sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3031/2023-4 od 26. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2350/2020 od 15. lipnja 2023. postavljajući slijedeće pravno pitanje:
„Ima li infrastrukturni operator obvezu da vlasniku nekretnine plaća naknadu za pravo puta prije nego što mu, na njegov zahtjev, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti izda potvrdu o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta?“, pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da u pogledu postavljenog pravnog pitanja pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda a da praksa viših sudova nije jedinstvena.
2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbaci, podredno odbije.
3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi jer iako pravno shvaćanje suda drugog stupnja prema kojem tuženik nije u obvezi tužitelju plaćati naknadu za korištenje sve dok mu ne bude izdana potvrda o pravu puta odstupa od prakse revizijskog suda, prema činjeničnim utvrđenjima proizlazi da su parnične stranke svoj odnos korištenja nekretnine tužitelja za polaganje telekomunikacijske infrastrukture regulirale ugovorom koji je bio na snazi za vrijeme za koje se traži naknada za korištenje, a koju ugovorenu naknadu je tuženik platio.
3.1. Stoga i odluke na koje se tužitelj poziva u smislu čl. 387. st. 3. ZPP ne odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja jer se pravna shvaćanja iznijeta u tim odlukama odnose na sporove u kojim pravni odnos između stranaka nije bio uređen ugovorom.
4. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
