REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4477/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Alo Alo d.o.o., Split, Istarska 25, OIB: 96498814907, radi isplate odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-445/2024-2 od 19. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2829/2020-15 od 29. prosinca 2023., na sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-445/2024-2 od 19. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2829/2020-15 od 29. prosinca 2023. pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98,113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
3.1. U odnosu na navode tužiteljice da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
3.2. Nižestupanjski sudovi su prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice odluku temeljili na mjerodavnim odredbama zakona, kao i tumačenju tijela (Carinske uprave) u pogledu primjene pojedinih zakonskih odredbi a pritom je tužiteljica bila upoznata kome se sa zahtjevom za povrat PDV treba obratiti. Naime, kada joj je tuženik prilikom prodaje robe predao ispunjeni obrazac za povrat PDV jasno je naznačio da se za povrat PDV treba obratiti posredniku, dok iz tumačenja Carinske uprave, kao i samih odredbi Zakona ne proizlazi obveza prodavatelja da iznos povrata PDV mora sam izvršiti, odnosno da bi bilo zabranjeno sklapanje ugovora sa posrednikom, pa je stoga tužiteljica prilikom primitka obrasca za povrat PDV bila upoznata sa svojim pravima, odnosno da se za povrat PDV mora obratiti posredniku a ne tuženiku.
3.3. Pobijanim nižestupanjskim odlukama odgovoreno je na sve odlučujuće navode tužiteljice. Odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
