REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3478/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić- Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika BRIONI d.o.o. Pula, Šijanska cesta 4, OIB 78706979190, kojeg zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić Pilat, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž R – 10/2025-2 od 10. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Pr-1852/2021-17 od 17. listopada 2024., na sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž R – 10/2025-2 od 10. veljače 2025., zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1.Smije li poslodavac prilikom utvrđivanja i određivanja stimulativnog dijela plaće uzeti kao osnovu kriterij koji nije predviđen Pravilnikom o radu, ugovorom o radu kao ni drugim važećim aktima kojima se regulira radni odnosa radnika kod tog poslodavca?
2. Da li se isplata varijabilnog/stimulativnog dijela plaće smije utvrđivati i isplaćivati mimo utvrđenih i definiranih kriterija iz Pravilnika o radu i drugih izvora prava koji uređuju konkretan radni odnos?
3. Može li se smanjeni opseg poslovanja poslodavca uzeti kao kriterij od kojega ovisi isplata stimulativnog dijela plaće ukoliko to nije predviđeno Pravilnikom o radu, ugovorom o radu kao ni drugim važećim aktima kojima se regulira radni odnosa radnika kod tog poslodavca?
4. Da li se smanjenje stimulacije može smatrati činom jednostranog smanjenja plaće?
5. Da li je odbijanjem dokaznog prijedloga da se utvrdi visina potpora za održanje ugovorenih plaća koju je RH isplatila poslodavcu za vrijeme COVID krize u kontekstu nesporne činjenice da je plaća radniku pored isplaćene potpore smanjena radnik onemogućen u raspravljanju?“
1.2. Smatra da je riječ o važnim pitanjima u pogledu kojih odluka drugostupanjskog suda odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u odlukama drugostupanjskog i revizijskog suda (odluke Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-152/2017 od 09.04.2018. i GžR-292/2015 od 15.02.2017., Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-577/08 od 21.10.2008. i dr. te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-400/07 od 28.11.2007., Revr-480/07 od 01.08.2007., Revr- 373/2007 od 01.08.2007., Revr-394/2007 od 01.08.2007. i dr.).
2. Tuženik je predložio prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti, podredno odbiti.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 94.500,00 kuna za razdoblje od travnja 2020. do podnošenja tužbe, zajedno sa zateznim kamatama, na ime neisplaćene stimulacije.
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije su naznačena pravna pitanja koja tužitelj smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Međutim, uz činjenicu da se pitanja svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta, pa navedena pitanja ne mogu biti važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Uz navedeno, tužitelj, osim paušalne tvrdnje da su pitanja važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, nije konkretno iznio sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. Nadalje, sudska praksa na koju se tužitelj u prijedlogu poziva ne sadržava pravno shvaćanje koje bi bilo u proturječnosti s pravnim shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana odluka, a niti sadrži odgovor na koje od pitanja koja tužitelj u prijedlogu postavljaju. Isto tako, odluke na koje se tužitelj poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja nisu donesene u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja odnosno pravnu osnovu pobijane odluke pa nisu ispunjene propisane pretpostavke propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije.
6. Zbog navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
