REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3717/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice-protutuženice ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice- protutuženice UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Radojici Vučkoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice-protutužiteljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Osijeku, radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu I.-II. tužiteljica-protutuženica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 979/2025-2 od 15. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1222/2023-15 od 29. siječnja 2025., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog I.-II. tužiteljica-protutuženica za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravno pitanje odbija se.
II. Prijedlog I.-II. tužiteljica-protutuženica za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužiteljice-protutuženice podnijele su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-979/2025-2 od 15. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1222/2023-15 od 29. siječnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije I.-II. tužiteljice-protutuženice postavile su pravna pitanja koja glase:
„1. Mora li obrazloženje prvostupanjske a potom i drugostupanjske presude, sadržavati razloge o odlučnim činjenicama (kakvoći odnosno zakonitosti i poštenju posjeda kao bitnim pretpostavkama za stjecanje vlasništva dosjelošću), koji ne smiju biti u suprotnosti s nespornim činjenicama i javnim ispravama?
2. Može li se smatrati savjesnim posjednikom u smislu odredbe st. 2. čl. 72. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima osoba koja je stupila u posjed dijela tuđe nekretnine, a iz javnih isprava, zemljišne knjige, katastarskog operata, kao i kupoprodajnih ugovora temeljem kojih je kupila svoju nekretninu, je znala i mogla znati da nema pravo na posjed tuđe nekretnine, odnosno je li takva osoba pošten posjednik u smislu st. 3. čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer I.-II. tužiteljice-protutuženice smatraju da su im zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava, i to pravo vlasništva i pravo na pošteno suđenje, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu I. -II. tužiteljica- protutuženica nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na prvo postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu I. -II. tužiteljica- protutuženica, valja napomenuti kako isto pitanje sadržajno predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije. U tom smislu, treba reći da se pod pravnim pitanjima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni, a što nije slučaj u ovom predmetu.
7. U odnosu na drugo postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu I. -II. tužiteljica- protutuženica, valja istaknuti kako u odlukama na koje se kao razlog važnosti pozivaju podnositeljice (broj Rev-1519/2009 od 23. ožujka 2011. i broj Rev-2177/2017-2 od 1. rujna 2020.) nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju u okviru procesnopravne situacije podudarne sa situacijom u ovom predmetu. Prema tome, u odnosu na navedeno pitanje izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
8. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Ocjena je ovoga suda da I.-II. tužiteljice-protutuženice nisu učinile vjerojatnim da im je zbog pogrešne primjene procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje ni pravo vlasništva, a kako to tvrde u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da presuda drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, uslijed čega se ne može smatrati arbitrarnom, pri čemu činjenica da I. -II. tužiteljice-protutuženice nisu zadovoljne tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
10. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
