Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RJ, kojeg brani Tomo Ljubić, odvjetnik iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 69a. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj: 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10, 76/13, 52/21 i 141/22), odlučujući o žalbi okrivljenika RJ, podnesenoj protiv rješenja Vijeća za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 26. rujna 2023. godine, Klasa: 440-08/22-04/33, Urbroj: 513-08-01/109-23-57, na sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljenika RJ, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti ukida se pobijano rješenje i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenik RJ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 4.778,02 eura (četiritisućesedamstosedamdesetosam eura i dva centa) zbog prekršaja iz članka 69a. Zakona o deviznom poslovanju, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Predmetnim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 130,00 eura (stotrideset eura).

3. Protiv prvostupanjskog rješenja Vijeća za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske okrivljenik je podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih žalbenih osnova, navodeći u bitnom da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret iz razloga što tužitelj kao niti prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nisu utvrdili iznos novca koji je pripadao okrivljeniku, pa da je predmetni prekršaj mogao počiniti i suvozač IJ. Stoga smatra da tijekom prvostupanjskog postupka činjenično stanje nije potpuno ni točno utvrđeno. Smatra da se rješenje temelji na nezakonitim dokazima iz razloga što su carinski službenici uzeli novac koji se nalazio na stražnjem sjedalu vozila a bez sudskog naloga i bez da im je okrivljenik novac predao. Ističe da je došlo do povrede članka 184. Prekršajnog zakona jer odluka nije napisana i otpremljena u rok od mjesec dana od dana objave, nego tek nakon pet mjeseci računajući od dana donošenja iste. Dodaje da su iskazi carinskih službenika koji su ispitani u svojstvu svjedoka proturječni u bitnim činjenicama, slijedom čega da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Uz to prigovorio je i postupanju carinika na samom graničnom prijelazu koje se odnosi na prisilu da odmah mora platiti dvije trećine izrečene novčane kazne, činjenicu da je prekršajni postupak protiv njega vođen iako je na prekršajni nalog stavljena klauzula pravomoćnosti, te smatra kako nije počinio predmetni prekršaj da mu nije smjela biti izrečena novčana kazna niti odmjereni troškovi prekršajnog postupka.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao po službenoj dužnosti da je počinjena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, jer se odluka o prekršaju temelji na nezakonitom dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona.

7. Odredbom članka 90. Prekršajnog zakona propisano je da se odluka ne smije temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način, s time da su nezakoniti dokazi u smislu stavka 2. točke 2. citirane odredbe, između ostalog, oni koji su pribavljeni povredom odredbi prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni tim zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

8. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se odluka o krivnji okrivljenika temelji između ostalog i na Zapisniku o obavljenom očevidu, od 17. ožujka 2022., Klasa: 413-01/22-10/13, Urbroj: 513-02-3059/88-22-1 koji sadrži izjavu okrivljenika RJ vezanu uz samo djelo koje mu se stavlja na teret, a da se iz predmetnog zapisnika ne vidi da je isti bio prethodno upozoren upozorenjima za okrivljenika, u skladu s odredbom članka 158. stavka 6. u svezi članka 171. stavka 2. Prekršajnog zakona.

9. Bitno je istaknuti da su, prikupljajući obavijesti, ovlaštene osobe tijela državne uprave kada postupaju u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, ovlaštene ispitati i osobu u svojstvu osumnjičenika, no zapisnik o njegovom ispitivanju kao i bilo koja njegova izjava može se koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku isključivo ukoliko je prije nego što je dao izjavu osumnjičenik bio upozoren u smislu članka 158. stavka 6. Prekršajnog zakona.

10. Kako u konkretnom slučaju okrivljenik prije davanja svojeg iskaza na Zapisnik o obavljenom očevidu nije bio upozoren na svoja postupovna prava, to se ne radi o zapisniku koji bi bio sastavljen u skladu s odredbom članka 158. stavka 6. Prekršajnog zakona, već se radi o nezakonitom dokazu na kojem se ne smije temeljiti odluka o prekršaju, jer okrivljeniku nisu bila dana zakonom propisana upozorenja.

11. Kako se dakle, odluka o krivnji okrivljenika temelji na navedenom nezakonitom dokazu, iako je taj dio zapisnika, na temelju članka 121. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebao biti izdvojen iz spisa predmeta, to je ostvarena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da je bitna povreda odredbi prekršajnog postupka počinjena ako se odluka o prekršaju temelji na nezakonitom dokazu iz članka 90. ovog Zakona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Ispitujući dalje pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe ovaj sud je našao da žalitelj osnovano ističe da tijekom prvostupanjskog postupka nije potpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, iako je okrivljenik u svojoj pisanoj obrani porekao počinjenje prekršaja na način i u iznosu koji mu se prekršajnim nalogom stavlja na teret, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak tijekom dokaznog postupka na navode takve obrane nije provodilo dokaze već je provelo kao dokaz: Zapisnik o obavljenom očevidu od 17. ožujka 2022., rješenje o privremenom zadržavanju gotovine od 17. ožujka 2022., rješenje o vraćanju privremeno zadržane gotovine od 17. ožujka 2022., potvrdu o vraćanju privremeno zadržane gotovine, Izjavu o odricanju prava na podnošenje prigovora od 17. ožujka 2022., dostavnicu o uručenju prekršajnog naloga, obrazac za prijavu gotovine broj 2022/30503/460/10, obrazac za službenu uporabu od 17. ožujka 2022., informacije o riziku i rezultati analize rizika od 17. ožujka 2022., te su u svojstvu svjedoka saslušani carinski službenici MJ i EJ.

13. Iz pisane obrane okrivljenika proizlazi u odnosu na porijeklo novca da je vlasnik i direktor trgovačkog društva 4x4 Centar d.o.o. sa sjedištem u [adresa] te da je to trgovačko društvu u 2021. ostvarilo prihod od 2.000.000,00 eura. Istaknuo je da je novac kritične zgode imao kod sebe jer je imao namjeru kupiti stan u [adresa], pa je trebao predmetni novac dati kao kaparu ako odluči kupiti stan na adresi [adresa]. Isto tako je naveo da je državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u [adresa], a uz to je istaknuo da nije ni na koji način mogao počiniti prekršaj na način i u iznosu kako je navedeno u optužnom aktu. Iz navedene pisane obrane evidentno je da okrivljenik nije odustao od primjedbe dane na Zapisnik o obavljenom očevidu gdje je naveo da je to zajednički novac njega i suvozača IJ, slijedom čega je neprihvatljivo obrazloženje pobijanog rješenja o prekršaju u dijelu u kojem se navodi da je vijeće na temelju pisane obrane zaključilo da je okrivljenik odustao od takve primjedbe iz razloga što se u pisanoj obrani zajednička gotovina ne spominje ni kao pojam niti u točno određenim pojedinačnim iznosima. Takav zaključak nije moguće izvesti niti iz iskaza saslušanih svjedoka, carinskih službenika, jer iz iskaza svjedoka EJ proizlazi da su i okrivljenik i njegov otac u garaži prilikom pronalaska novca izjavili da je to njihov zajednički novac, dok da je u službenim prostorijama okrivljenik rekao da je to novac s njegovog računa. S druge strane iz iskaza svjedoka MJ proizlazi da je tek po već izdanom prekršajnom nalogu IJ, otac okrivljenika rekao da je dio novca njegov, slijedom čega su iskazi saslušanih svjedoka u bitnoj činjenici proturječni, a na što osnovano upire i okrivljenik u svojoj žalbi.

14. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak trebalo je, u cilju potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja provesti i dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka IJ, neovisno o tome što je obrana tijekom postupka odustala od izvođenja predmetnog dokaza. Naime, člankom 88. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice kako one koje terete okrivljenika, tako i one koje mu idu u korist. Ovaj sud smatra da time što u svojstvu svjedoka nije tijekom prvostupanjskog postupka saslušan otac okrivljenika, da je činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka ostalo nepotpuno utvrđeno, a slijedom toga upitna je i pravilna primjena materijalnog prava, a na osnovano upire žalitelj.

15. Zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, te pobijano rješenje ukinuti. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provesti će novu glavnu raspravu na kojoj će ispitati okrivljenika te će provesti sve dostupne dokaze u cilju potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja, a naročito će okolnosno saslušati u svojstvu svjedoka IJ, na okolnost vlasništva novca u iznosu od 20.650,00 eura i 6.100,00 BAM-a koji je kritične zgode po carinskim službenicima zatečen u vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] (BiH). Nakon što postupi u smislu razloga ovog rješenja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak ocijenit će sve pravno relevantne činjenice vezane uz prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, te će donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

16. Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc,v.r.

Rješenje se dostavlja Vijeću za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.