1

                            Poslovni broj: 4 Gž R-45/2022-4

 

 

                         

                                             

              REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

                                                                

                                                                            Poslovni broj: 4 Gž R-45/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G., OIB: … iz S., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. & Đ., S. protiv tužene R. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete,  odlučujući o žalbi tuženice  protiv  presude Općinskog suda u Splitu, od 4. srpnja 2022., poslovni broj: Pr-614/2019-37, u sjednici vijeća održanoj  8. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e  

 

 

I Žalba tužene R. H. djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, od 4. srpnja 2022., poslovni broj: Pr-614/2019-37, u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I izreke).

 

II Žalba tužene R. H. djelomično se uvažava te se preinačava  presuda Općinskog suda u Splitu, od 4. srpnja 2022., poslovni broj: Pr-614/2019-37, u dijelu odluke o troškovima postupka (točka II izreke) tako da se nalaže tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.776,96 eura/141.475,00 kn[1], umjesto iznosa od  152.225,00 kn, dok se tužitelj odbija  s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka.

 

III Tuženica se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

1. Nalaže se tuženici R. H., Ministarstvo, Z., OIB …, isplatiti tužitelju M. G. iz S., .OIB: …, s osnova naknade neimovinske štete iznos od 850.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana 14.05.2019. godine do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Nalaže se tuženici R. H., Ministarstvo, Z., OIB …, isplatiti tužitelju M. G. iz S., . OIB: …, s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 24.150,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Poslovni broj: Pr-614/2019-37 3. Nalaže se tuženici R. H., Ministarstvo, OIB…, isplatiti tužitelju M. G. iz S., OIB: …, s osnova troškova liječenja nastalih do dana utuženja 13.09.2019.g. (i to troškova nadoplate za lijek Xarelto i druge lijekove, troškova pojačane ishrane, troškova fizioterapeuta, troškova ortopedskih ortoza, troška WC nastavka za invalide, putnih troškova, troškova participacije, troškova pregleda u Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju „A.“, K. T., troškova liječenja u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju „K.“ V. L., troškova participacije za liječenje u u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju „K.“ V. L., troška kupovine antidekubitalnog madraca te troška operacije kuka u Specijalnoj bolnici za neurokirurgiju i ortopediju „A.“) ukupan iznos od 137.045,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

 

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatražene zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđene iznose naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć i za troškove liječenja.

 

II Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 152.225,00 kn na ime naknade parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženica pobija prvostupanjsku odluku zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353.  stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19;  dalje ZPP), a posebno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno ukine  i predmet vrati  prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. 

 

2.1. U žalbi navodi da se bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a sastoji u tome što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u presudi navodi i samim iskazima i ispravama danim u postupku, a to pogotovo s obzirom na iskaz svjedoka S. M. te da je u postupku sporan i osnov i visina tužbenog zahtjeva jer da se prometna nezgoda od 5. siječnja 2018. dogodila isključivom krivnjom tužitelja, koji nije primijenio ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, s obzirom da je znao i morao znati da se na njega, kao i na sve sudionike u prometu, primjenjuje odredba o zabrani prolaska kroz crveno svijetlo i to neovisno o svjetlosnoj i zvučnoj signalizaciji  policijskog vozila. Navodi da se tužitelj pogrešno poziva na odredbe članka 149. i 150. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15,108/17, 70/19 i 42/20; dalje ZOSPC) jer se te odredbe na tužitelja ne mogu primijeniti s obzirom da među odredbama koje se ne primjenjuju nisu navedene odredbe članka 59. ZOSPC-a te da citirani zakon jasno definira da crveno svjetlo znači zabranu prolaza za sva vozila, dakle bez izuzetaka, a da je u najmanju ruku nategnuto stajalište prvostupanjskog suda da je vozač autobusa u kritično vrijeme mogao uočiti svjetlosnu signalizaciju policijskog vozila i da je trebao primijeniti pojačan oprez u prometu, uvažavajući općepoznatu činjenicu da se autobus kretao ulicom koja je s obje strane omeđena visokim zidom zbog čega je na raskrižje i postavljen semafor pa je uključivanje u promet moguće jedino kad je upaljeno zeleno svjetlo na semaforu, što znači da je upravo tužitelj u kritično vrijeme postupao suprotno članku 59. stavku 1. točka 1. i članku 5. ZOSPC-a te da je na taj način ugrozio sigurnost drugih sudionika u prometu.

 

2.2. Tuženica osporava i dosuđenu visinu neimovinske štete, a posebno na temelju rješenja Drugostupne zdravstvene komisije MUP-a, broj: 7/2021, kojim je odlučeno da je tužitelj sposoban za obavljanje poslova policijskog službenika. U odnosu na imovinsku štetu, koja se odnosi na troškove liječenja i druge troškove koji su dosuđeni tužitelju, tužena navodi da iz provedenih vještačenja nije dokazano da bi isti bili u cijelosti nužni, a da je osim toga većina dosuđenih troškova utvrđena  na temelju iskaza svjedoka i nije potkrijepljena dokazima.

 

2.3. Tuženica u žalbi osporava i odluku o parničnom trošku jer je prvostupanjski sud dosudio tužitelju puni trošak za sedam podnesaka, iako nisu bili svi nužni i za sedam ročišta, iako se na svima nije raspravljalo te trošak ročišta za objavu presude koji nije bio nužan za postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženice je neosnovana u odnosu na dosuđenu povredu prava osobnosti i imovinsku štetu, a djelomično je osnovana u odnosu na dosuđene parnične troškove.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19;  dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a,  na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.  Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati i nema proturječja između izreke i razloga presude pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Međutim, osnovano tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti iskaze vozača autobusa N. S. i nepristranog svjedoka S. M. jer su njihovi iskazi objektivni i uvjerljivi, a pogotovo iskaz S. M., koji se teretnim vozilom kretao iza policijskog vozila te je u cijelosti vidio prometnu nesreću i signalizaciju na semaforu, a osim toga njihovi iskazi nisu suprotni provedenom prometnom vještačenju. Prvostupanjski sud je u tom kontekstu trebao ocijeniti relevantne odredbe ZOSPC-a i povezati ih s postupanjem tužitelja u kritično vrijeme. Međutim, na temelju članka 373.a stavka 1. točka 2. ZPP-a,  odlučne činjenice može utvrditi ovaj drugostupanjski sud procjenom izvedenih dokaza, koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir pri odlučivanju  i na temelju tih dokaza utvrditi činjenično stanje te sukladno utvrđenom činjeničnom stanju odbiti žalbu i potvrditi ili preinačiti prvostupanjsku presudu.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 850.000,00 kn, zatim tuđe pomoći i njege u iznosu od 24.150,00 kn i troškova liječenja u iznosu od 137.045,00 kn. 

 

7. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

 

- da je tužitelj stradao pri obavljanju policijske službe u prometnoj nesreći 5. siječnja 2018. oko 5:00 sati i da je do nesreće došlo prilikom žurnog odlaska na policijsku intervenciju povodom provale u ljekarnu PC P.,

 

- da se prometna nesreća dogodila u S., u raskrižju S. ulice i Ulice …, koje je regulirano semaforima, na način da se službeno vozilo MUP-a "F. F.", kojim je upravljao tužitelj,  kretalo južnom prometnom trakom zapadnog dijela raskrižja Ulice …, iz pravca zapada u pravcu istoka, brzinom od oko 78,7 km/h te da je u to vrijeme zglobni autobus marke M., kojim je upravljao N. S., obavljao radnju uključivanja s južnog dijela raskrižja S. ulice u pravcu zapada, kontinuiranim skretanjem u lijevo bez zaustavljanja, u sjeverni prometni trak zapadnog dijela raskrižja Ulice …, krećući se brzinom od 20 km/h te je došlo do sraza između prednjeg dijela službenog vozila MUP-a i bočnog lijevog dijela zglobnog autobusa,

 

- da su navedene činjenice utvrđene prometnim vještačenjem koje je izvršio stalni sudski vještak N. K., iz kojeg vještačenja dalje proizlazi da su se sudionici prometne nesreće mogli međusobno uočiti kada je autobus od početka uključivanja bio udaljen oko 12 metara, odnosno vremenski za oko 1,26 sekundi prije samog naleta i da je vozač autobusa mogao uočiti rotaciju policijskog vozila 1,26 sekundi prije samog sraza, a kada je izašao izvan gabarita zida koji se nalazio s njegove lijeve strane, dok je odsjaj rotacije na okolnim objektima mogao uočiti na početku svog uključivanja u raskrižje, odnosno 2,5 sekundi prije sraza, da bi tužitelj službeno policijsko vozilo zaustavio da se kretao brzinom od oko 49,7 km/h, da raspored svjetlosne signalizacije u predmetnom raskrižju jasno ukazuje na činjenicu da nije moguće da su oba sudionika prometne nesreće ušla u raskrižje na crveno svjetlo, kao niti na zeleno svjetlo i da se vještak o tome koji je sudionik ušao na crveno svjetlo, a koji na zeleno svjetlo, ne može egzaktno očitovati,

 

- da je Općinsko državno odvjetništvo u S., rješenjem poslovni broj K-DO-497/2018, od 4. srpnja 2018.,  odbacilo kaznenu prijavu protiv tužitelja zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. Kaznenog zakona, uz obrazloženje da je u postupku nesporno utvrđeno iskazima svjedoka N. S. i S. M. te prometno-tehničkim vještačenjem da je tužitelj upravljajući službenim policijskim vozilom ušao u raskrižje dok je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, međutim da je predmetne zgode tužitelj išao na obavljanje službene radnje nakon dojave da je u tijeku provala u ljekarnu, žureći da u jutarnjim satima, u uvjetima neznatnog prometa, što prije stigne na mjesto počinjenja kaznenog djela, kako bi spriječio ili otklonio moguću opasnost od drugih pa njegova protupravna radnja predstavlja radnju kojom se otklanja istodobna neskrivljena opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, pri čemu Općinsko državno odvjetništvo cijeni da zlo koje je počinjeno nije bilo nesrazmjerno teže od zla koje je prijetilo, tako da tužitelj nije kriv za poduzetu protupravnu radnju i u njegovom ponašanju ostvarili su se svi uvjeti za primjenu instituta  ispričavajuće krajnje nužde, 

 

- da se tužitelj i svjedok  A. M., koji je bio suvozač u policijskom vozilu, zbog ozljeda koje su zadobili u prometnoj nesreći, ne sjećaju je li u trenutku njihovog ulaska u raskrižje na semaforu bilo zeleno ili crveno svjetlo,

 

- da su svjedoci N. S., vozač autobusa i S. M., koji je upravljao teretnim vozilom iza  policijskog vozila, potvrdili da je policijsko vozilo prošlo kroz crveno svjetlo,

 

- da je zavod ozljedu tužitelja priznao ozljedom na radu.

 

8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio objektivnu odgovornost tužene za štetni događaj na temelju članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14 i 127/17; dalje ZR), u svezi članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) jer je policijski službenik prilikom redovnog obavljanja posla svog radnog mjesta izložen opasnostima koje mogu ugroziti njegov život i zdravlje pa se radi o opasnoj djelatnosti za koju odgovara R. H. po načelu objektivne odgovornosti. Odlazak na policijsku intervenciju radi sprečavanja provale u ljekarnu, zahtjeva hitnu i žurnu radnju policijskog službenika zbog otklanjanja izravne opasnosti za ljude i imovinu, slijedom čega je odredbama članka 149. stavka 1. ZOSPC-a propisano da se na vozila službe unutarnjih poslova, kad posebnim uređajima daju svjetlosne ili zvučne signale, ne primjenjuju odredbe ZOSPC-a o ograničenju brzine (članak 52.-55.), o propuštanju vozila i prednosti prolaska (članka 57.), o zabrani pretjecanja i obilaženja kolone vozila ili na pješačkom prijelazu ili prelaženju iz trake u traku (članak 70. stavka 1. točka 1., članka 74. i članak 75. stavak 1.), o zabrani presijecanja kolone pješaka (članka 89.), o obvezi vezivanja sigurnosnim pojasom (članak 163.) te zabrani uporabe mobitela (članak 196. stavak 3.), dok je člankom 150. ZOSPC- propisano da se na vozila policije, bez obzira imaju li ugrađene posebne uređaje za davanje zvučnih i svjetlosnih signala, ne primjenjuju odredbe o  ograničenju brzine (članak 52.-55.),  prelaženja iz trake u traku (članak 75. stavak 1.), o poštivanju prometnih znakova (članak 12. stavak 4.), o zaustavljanju i parkiranju (članka 79., 80., 82., i 83.)  te zabrani uporabe mobitela (članak 196. stavak 3.), a pri tome su policijski službenici dužni voditi računa o sigurnosti drugih sudionika u prometu. Odredba članka 12. stavka 4. ZOSPC-a koja se ne primjenjuje na policiju u obavljanju službenih i hitnih radnji glasi: "Sudionici u prometu dužni su držati se ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova." U stavku 3. članka 12. propisani su prometni znakovi, a između ostalih prometna svjetla i svjetlosne oznake. Prema članku 18. ZOSPC-a kao prometna svjetla i svjetlosne oznake upotrebljavaju se semafori. Sukladno navedenim odredbama ZOSPC-a isključena je obveza policije pri intervenciji postupiti po svjetlosnoj oznaci na semaforu, a pri tome su dužni voditi računa o sigurnosti drugih sudionika u prometu.  

 

8.1. U konkretnom slučaju, pravilno ističe tuženica, da prvostupanjski sud neosnovano nije prihvatio iskaze svjedoka N. S. i S. M., a kako je već u ranijem dijelu ove presude obrazloženo, međutim prihvaćajući i njihove iskaze te kao utvrđenu činjenicu da je tužitelj pri ulasku u raskrižje imao upaljeno crveno svjetlo na semaforu, a autobus zeleno svjetlo,  ne može se tuženica u smislu članka 1067. ZOO-a osloboditi svoje objektivne odgovornosti za štetni događaj pa niti djelomično jer šteta nije nastala krivnjom tužitelja, koji je postupao prema zapovjedi nadređenog i prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Iz prometnog vještačenja stalnog sudskog vještaka N. K. utvrđeno je da je u trenutku prometne nesreće bila noć, da je konfiguracija predmetnog raskrižja takva da se sudionici prometne nesreće mogu u potpunosti uočiti kada je zglobni autobus sa svojim prednjim dijelom već položen oko sredine nastavka južnog prometnog traka zapadnog dijela raskrižja Ulice 114 brigade, kojim se iz pravca zapada u pravcu istoka kretalo policijsko vozilo, vremenski gledano za 1,26 sekundi prije naleta, da je tužitelj na policijskom vozilu imao upaljenu svjetlosnu rotaciju i da vozač autobusa nije zaustavljao autobus neposredno prije uključivanja u predmetno raskrižje, već je kontinuirano nastavio gibanje skretanjem u lijevo što dakle znači da u vrijeme dolaska tužitelja do raskrižja u istom nije bilo prometa te da je autobus mogao uočiti tek 1,26 sekundi prije sraza, odnosno kada je autobus već prednjim dijelom bio na sredini prometnog traka tužitelja pa je tužitelj, suprotno žalbenim navodima tuženice,  dolaskom do raskrižja postupio u skladu sa člankom 150. ZOSPC-a.  

8.2. Stoga i ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je tužena u potpunosti odgovorna za nastalu štetu tužitelju te je štetu dužna naknaditi u skladu sa odredbama članka 1045. stavak 3., 1046., 1064., 1090. i 1095. stavak 1. ZOO-a.

 

9. Na temelju medicinske dokumentacije, iskaza tužitelja i svjedokinje T. G. te provedenih medicinskih vještačenja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu neimovinske štete i tuđe pomoći i njege jer je u postupku utvrđeno:

 

- da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio: serijski prijelom rebara obostrano od V.-VIII. desno i III.-VII. lijevo, prijelom prsne kosti, izljev u plućnim ovojnicama, natučenje trbuha s krvarenjem u trbušnoj šupljini, natučenje i ruptura tankog i debelog crijeva u vidu deserozacije, krvarenje u mokraćnim putovima, prijelom stidne kosti, prijelom čašice lijevog kuka, disrupciju desnog sakroilijakalnog zgloba s iščašenjem lijeve natkoljenične kosti, prijelom poprečnog nastavka V. slabinskog kralješka, rane na desnoj ruci i iznad desnog oka, potres mozga, traumatsko krvarenje ispod paučinaste moždane opne, prijelom VII. vratnog kralješka, emboliju plućne arterije zbog obostranog natučenja pluća, disrupciju zdjelične simfize u okviru ozljede zdjeličnog prstena i trombozu obje tibijalne vene desne potkoljenice,

 

- da su nakon završenog teškog i dugotrajnog liječenja kod tužitelja zaostale značajne posljedice i to: stanje nakon serijskog prijeloma rebara obostrano, prijelom prsne kosti zacijeljen s pomakom, stanje nakon eksplorativne laparatomije, višestruki prijelomi zdjelice sanirani uz težu deformaciju sakroilijakalnog zgloba i simfize s heterotofičnim  osifikacijama u području lijevog kuka zbog kojih je učinjena protetska operacija kuka, skraćenje lijevog donjeg ekstremiteta zbog prijeloma, nepotpuna ekstenzija lijevog koljena,

 

- da je tužitelj zbog zadobivenih teških i po život opasnih ozljeda bio priključen na respirator, da je indicirana hitna operacija zbog eksploracije trbušne šupljine i zaustavljanja krvarenja, zatim je reponirano iščašenje lijevog kuka i postavljena je transtibijlna trakcija za lijevu nogu, da je odmah nakon stabilizacije, uz kontroliranu ventilaciju, učinjen operativni zahvat osteosinteze zdjelice, da se ovaj oporavak zakomplicirao razvojem embolije desne plućne arterije pa je 12. siječnja 2018. učinjena mehanička trombektomija, da je 19. siječnja 2018. tužitelj odvojen od ventilatora,  da je u siječnju 2019. učinjena dezartikulacija lijevog kuka, uklanjanje osifikata te ugradnja totalne endoproteze lijevog kuka, provedeno je jednokratno zračenje radi prevencije nastanka osifikata, a nakon toga inicijalna stacionarna rehabilitacija u SB Naftalan, a potom ambulanta rehabilitacija u KBC S., da je tužitelj sukladno liječničkim uputama proveo brojne fizikalne terapije u medicinskim ustanovama i kod kuće, uz pomoć supruge, patronažne sestre i fizijatra kojeg je plaćao, da je nekoliko puta bio hospitaliziran uz dugotrajan boravak u bolničkim ustanovama i vezanost uz krevet i da je odlazio na brojne liječničke kontrole,

 

- da je kod tužitelja zaostalo šepanje te brojni ožiljci po tijelu i licu, da je nakon prvog dijela liječenja i operativnih zahvata mogao napraviti samo nekoliko koraka uz pomoć hodalice, da i za vrijeme prvostupanjskog postupka koristi štake, da je koristio pelene zbog višemjesečne nepokretnosti i vezanosti za krevet, da su mu šivana crijeva zbog čega ima sustavne probleme s probavom, da je bio ovisan o tuđoj njezi i brizi, da je po preporuci liječnika imao posebnu i pojačanu prehranu u cilju sanacije kirurških rana i nadoknade gubitka mišićne mase zdjelice i lijeve noge zbog čega je koristio i još uvijek koristi visokokalorijske preparate Ensure, da je bio izložen štetnim zračenjima, da je obavio niz dijagnostičkih pretraga, da je konstantno koristio lijekove prepisane od liječnika i protiv bolova po preporuci liječnika,

 

- da je tužitelj rođen 1977. i da će tužitelj, sukladno mišljenju vještaka, u budućem vremenu morati provoditi održavajuću fizikalnu terapiju kako bi zadržao postojeće stanje, da je tužitelj već sada, nakon ugradnje endoproteze kuka, bio na hitnom kirurškom prijemu zbog luksacije proteze, a da prema mišljenju vještaka kod ugradnje endoproteze kuka i kod zdravih osoba u nekom budućem vremenu, zbog degenerativnih promjena, može doći do razlabavljenja proteze i potrebe za ugradnjom revizijske proteze te da je tužitelj, koji je u vrijeme nesreće imao 42 godine, trebao tražiti najbolje moguće liječenje jer se radilo o kompleksnim ozljedama kompletnog zdjeličnog prstena i da je prema mišljenju vještaka pravo čudo što tužitelj sada hoda samo šepajući, da se ne radi o uobičajenim ozljedama, već o kompleksnim ozljedama, koje su imale svoje komplikacije u vidu heterotipičnih osifikacija i disfunkcije kuka pa je za očekivati da tužitelj provodi najbolja liječenja kako u bolničkim klinikama tako i u privatnim klinikama,

 

- da je sukladno mišljenju medicinskih vještaka: specijaliste traumatologije, specijaliste neurokirurgije, specijaliste psihijatrije, specijaliste pulmologije i specijaliste gastroenterologije  tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 5 dana kumulativno, bolove srednjeg intenziteta 15 dana, bolove blagog intenziteta 30 dana, da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja u vidu šepavosti kao posljedica deformacije zdjelice, ugrađene endoproteze lijevog kuka i inegaliteta (nejednakost u dužini) ekstremiteta, kao i postoperacijskih ožiljaka, da je tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta od 2 do 3 minute, zatim sekundarni strah jakog intenziteta prvih 8 dana, srednjeg intenziteta 4 tjedna, a blagog intenziteta 2 mjeseca, da ukupno umanjenje životnih aktivnosti iznosi 80% te da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć po izlasku iz bolnice 2 mjeseca 5 sati dnevno, 2 mjeseca 4 sata dnevno, 2 mjeseca 2 sata dnevno i 1 mjesec 1 sat dnevno,

 

- da su točni žalbeni navodi da je Drugostupna zdravstvena komisija Ministarstva, rješenjem broj: 7/2021, od 29. lipnja 2021., usvojila žalbu tužitelja i poništila rješenje Prvostupne zdravstvene komisije te utvrdila da je tužitelj sposoban za obavljanje poslova policijskog službenika, međutim tužitelj je u podnesku od 7. veljače 2022., objasnio razloge zbog kojih je pisao žalbu na rješenje kojim je proglašen potpuno nesposobnim za obavljanje policijske službe, a to su: da je tužitelj mlad i želi raditi, a ne živjeti od rente ili invalidske mirovine, da ima malu djecu koju treba školovati te da želi biti aktivni član društva, a tuženica nije tražila drugo medicinsko vještačenje u ovom postupku i nije prigovarala utvrđenom postotku umanjenja životnih aktivnosti od 80%, koje se niti ne mora poklapati s invalidnošću i preostalom radnom sposobnošću.

 

10. Polazeći od naprijed utvrđenih činjenica pravilno je prvostupanjski sud, na temelju članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, utvrdio pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti u iznosu od 850.000,00 kn, imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti slučaja, kao i vještačenjem utvrđene kvalifikatorne elemente i to intenzitet i trajanje tjelesnih bolova i straha, stupanj naruženosti i umanjenje životnih aktivnosti od 80%. Prema ocijeni ovog drugostupanjskog suda, navedeni iznos predstavlja adekvatnu satisfakciju za težinu povreda, tegobe i strahove te posljedice koje je pretrpio tužitelj u teškoj prometnoj nesreći zbog koje je bio ugrožen i njegov život.

 

10.1. Suprotno žalbenim navodima Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već pored toga valja imati na umu i sve okolnosti konkretnog slučaja (Vrhovni sud Republike Hrvatske: Revr 721/2012-2 od 28. lipnja 2016. i Rev 3082/2016-2 od 11. siječnja 2022.).

 

11. Materijalno pravo pravilno je primijenjeno i u odnosu na tuđu pomoć i njegu prema utvrđenju sudskog vještaka i prema cijeni iz potvrde Doma za starije i nemoćne, L., S.

 

12. Prvostupanjski sud dosudio je tužitelju imovinsku štetu za troškove liječenja i druge troškove koje je imao zbog zadobivenih povreda u iznosu od 137.045,00 kn. Obrazloženje i stavove prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Prvenstveno osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je operacija tužitelja u privatnoj Specijalnoj bolnici za neurokirurgiju i ortopediju A. bila nužna, a temelji se na mišljenju liječnika specijalista u KBC F. i K. u S. i KBC R. Z., u kojim Kliničkim centrima operacija nije izvršena zbog embolije pluća i duboke venske tromboze te rizika da tužitelj zbog toga neće preživjeti totalnu endoprotezu kuka. Operacija je bila nužna i prema mišljenju sudskih vještaka te je operacija u Specijalnoj klinici A. za tužitelja bila najbolje rješenje pa mu osnovano pripada plaćeni iznos za operaciju prema priloženom računu u iznosu od 82.400,00 kn.

 

12.1. Osnovano je prvostupanjski sud dosudio tužitelju i daljnji iznos od 4.645,00 kn, a prema dostavljenim računima za plaćene troškove pregleda liječnika specijalista, doplate za sobu u K. T., zatim u K., V. L. i kupnju antidekubitalnog madraca.

 

12.2. Za ostale troškove koje je tužitelj imao za vrijeme liječenja, kontrolnih pregleda i medicinske rehabilitacije, prvostupanjski sud je, uz primjenu slobodne sudačke ocjene, dosudio iznos od 50.000,00 kn. Navedene troškove prvostupanjski sud je detaljno i precizno obrazložio,  prihvaćajući iskaz tužitelja i njegove supruge T. G.,  koja je u iskazu jasno opisala cjelokupno liječenje tužitelja, sve lijekove i pomagala koje je koristio, posebnu hranu koju mu je kuhala, energetske hranjive dodatke koje je konzumirao radi potpunog oporavka, odlaske na liječničke preglede i kontrole, odlaske na medicinsku rehabilitaciju, dolaske fizijatra u kućne posjete i koja je uostalom cijelo vrijeme bila uz tužitelja i pružala mu svu potrebnu pomoć i njegu. Svjedokinja je iskazivala i o visini troškova koje su sami snosili,  a prvostupanjski sud je za lijek Xarelto pribavio cijenu od ljekarne, dok je konzumaciju i potrebu korištenja lijekova, koje je tužitelj nadoplaćivao utvrdio  iz medicinske dokumentacije, kao i broj odlazaka na liječničke preglede, kontrolu i medicinske rehabilitacije te je visinu utvrdio i uz primjenu opće poznatih činjenica o kilometraži i cijenama prijevoza, koji su u ostalom i internetski dostupni. Da su troškovi za lijekove, flastere s konoloidnim srebrom, elastične čarape, posebnu prehranu i energetske napitke bili potrebni potvrdili su i sudski vještaci. Stoga je prvostupanjski sud osnovano dosudio tužitelju za troškove liječenja daljnji iznos od 50.000,00 kn. Za primjenu slobodne sudačke ocjene sud mora raspolagati odlučnim okolnostima ili indicijama koje će poslužiti kao element slobodne ocjene i prema kojima će sud moći logički utvrditi visinu nastale štete. Prvostupanjski sud je savjesnom ocjenom objektivnih elemenata, indicija i opće poznatih činjenica te na temelju slobodnog sudačkog uvjerenja, utvrdio visinu troškova tužitelja koje je imao pri liječenju, a za koje nije imao račune pa je žalba tuženice i u ovom dijelu neosnovana.

 

13. Zakonska zatezna kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu nije osporavana.

 

14. Slijedom navedenih razloga žalba tuženice odbijena je kao neosnovana te je prvostupanjska presuda,  na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373.a stavka 1. točka 2. ZPP-a,  potvrđena u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I izreke).

 

15. Žalba tuženice osnovana je u dijelu parničnog troška.

 

15.1. Pravilno tuženica ističe u žalbi da je prvostupanjski sud neosnovano tužitelju dosudio cjelokupno zatraženi parnični trošak. Neosnovano je tužitelju dosuđen trošak za zastupanje  na pripremnom ročištu od 4. veljače 2020. i na ročištu za glavnu raspravu od 30. lipnja 2021. u punom iznosu jer se na ovim ročištima nisu izvodili dokazi pa tužitelju  na temelju Tbr. 9/2   Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa), koja je vrijedila u vrijeme podnošenja zahtjeva za isplatu troškova, pripada 50% naknade, što iznosi 4.300,00 kn po ročištu.

 

15.2. U ostalom dijelu neosnovani su žalbeni navodi jer je prvostupanjski sud osnovano tužitelju dosudio trošak za četiri podneska po Tbr. 8/1 Tarife, a za preostala tri podneska, koji su bili potrebni za vođenje postupka, po Tbr. 8/3 Tarife. Tužitelj je u odnosu na podneske, troškovnik postavio u skladu s Tarifom, a osim toga za određeni broj podnesaka za koje bi imao pravo na naknadu po Tbr. 8/3 nije niti postavio zahtjev. Tužitelju pripada naknada za pristup na objavu presude po Tbr. 9/3 Tarife.

 

15.3. Na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, tužitelju pripadaju troškovi postupka u iznosu od 108.220,00 kn i PDV u iznosu od 27.055,00 kn te troškovi vještačenja u iznosu od 6.200,00 kn. Ukupni troškovi iznose 18.776,96 eura/141.475,00 kn.

 

15.4. S obzirom na prihvaćeni dio žalbe, a na temelju članka 366. stavka 1. ZPP-a, preinačena je prvostupanjska odluka u točki II izreke presude i tužitelju su dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 18.776,96 eura/141.475,00 kn, dok je s preostalim iznosom troškova tužitelj odbijen.

 

16. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

 

17. Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

Slavonski Brod, 8. siječnja 2024.

 

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

Irena Dikanović-Terzić