Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7,

51000 Rijeka

Poslovni broj Kzd-86/2017-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, sudac za mladež Petra Primc, kao sudac pojedinac, uz sudjelovanje zapisničarke Doris Tolić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČH, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje ODO Rijeka), broj Kmp-DO-162/2016 i izmjene od 12. siječnja 2026., a zbog kaznenog djela iz čl. 177 st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje KZ/11), nakon održane javne rasprave zaključene 12. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenice za mladež u ODO Rijeka IH, okrivljenika ČH, branitelja okrivljenika Gorana Gatare, odvjetnika iz [adresa], te javne objave 14. siječnja 2026. u nenazočnosti uredno pozvanog ODO Rijeka, okrivljenika i branitelja okrivljenika, donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin SH i Č, rođen **.**.1972. u [adresa], državljanin RH, po zanimanju ekonomski tehničar, razveden, otac troje djece, sa završenom srednjom ekonomskom školom, sudionik domovinskog rata, s prebivalištem u [adresa], posjeduje dva odlikovanja: Zlatna značka vojne policije i Red Danice, nezaposlen, s mjesečnim primanjima od vojske od 160,00 eura, bez vrijedne imovine,

k r i v  j e

što je

u razdoblju od mjeseca travnja 2006. godine do 17. veljače 2024., kao otac mlt. LH (rođenog **.**.2006.) premda svjestan da takvim postupanjem ugrožava psihofizički razvoj svog maloljetnog sina, pa na to pristajući, nije se brinuo o njegovom zdravlju, školovanju, odrastanju i odgoju, materijalno ne doprinoseći redovito i dostatno za njegove osnovne egzistencijalne potrebe, niti s njim održavao kontakte i druženja, već je cjelokupnu brigu o svom sinu prepustio njegovoj majci i z.z. BH, iskazujući time potpunu nezainteresiranost za njegov razvoj, zdravlje i egzistenciju,

dakle, kao roditelj grubo zanemario svoju dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava – opisano i kažnjivo u čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona,

pa se okrivljenik ČH za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 177. st. 1. KZ/11, osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (šest) MJESECI.

Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku ČH se izriče uvjetna osuda u trajanju od 1 (jedne) godine pa se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56713, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, dalje: ZKP/08) okrivljenik ČH dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u visini od 200,00 eura (dvjestotineeurainulacenti), sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, te trošak punomoćnika oštećenika o visini kojih troškova će se naknado donijeti posebno rješenje sukladno čl. 148.s t. 4. ZKP/08, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podnijelo je 31. svibnja 2017. optužnicu pod brojem KMP-DO-162/2016 izmijenjeno na raspravi 12. siječnja 2026. protiv okrivljenika ČH (dalje: okrivljenik) kojom ga tereti da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, i to jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11, na način pravno i činjenično opisan u izreci ove presude.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela za koje se optužbom tereti, a svoju obranu iznio je na kraju dokaznog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka pročitan je dopis Centra za socijalnu skrb Crikvenica od 28. listopada 2016., podaci Centra za socijalnu skrb Rijeka od 15. studenog 2016., izvješće Centra za socijalnu skrb od 15. studenog 2016. o provedenom obveznom savjetovanju, podaci HZZ od 16. prosinca 2016., izvješća Centra za socijalnu skrb od 14. ožujka 2017. i 15. svibnja 2017., medicinska dokumentacija za okrivljenika (list 110-113 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Rijeka od 20. travnja 2022., dopis Ugostiteljske škole Opatija od 15. ožujka 2022., dopis Centra za socijalnu skrb od 19. prosinca 2016., izvršen je uvid u fotografije koje se nalaze u spisu (list 307-323 spisa), čita se u ugovor o najmu (list 324-328 spisa), ispitani su svjedoci BH na raspravi 1. travnja 2022., svjedoci GH i ČHO na raspravi 12. listopada 2022., svjedoci SH i KH na raspravi 17. lipnja 2024., svjedok TH i LH na raspravi 21. studeni 2024., svjedoci FH i ŽH na raspravi 1. prosinca 2025.

4. Iz rodnog lista za LH proizlazi da je isti rođen **.**.2006. te da mu je otac ovdje okrivljenik, a majka BH.

5. Iz dopisa CZSS Rijeka od 28. listopada 2016. utvrđeno je da se je majka mlt. LH obratila Centru za pomoć u svezi povreda djetetovih prava. U Centar da su pozvana oba roditelja, a da se je odazvala samo majka dok otac nije pristupio.

6. Iz dopisa CZSS Rijeka od 5. prosinca 2016. utvrđeno je da se okrivljenik nije odazvao niti na jedan poziv vezan za obvezno savjetovanje prije pokretanja sudskog postupka u vezi s djetetom.

7. Iz izvješća CZSS Rijeka od 14. ožujka 2017. između ostalog proizlazi da je okrivljenik informiran da nema nikakvih zabrana informirati se za njegova sina, bilo u školi ili kod liječnik, na treningu ili bilo gdje drugdje može tražiti informacije o svojem sinu. Također, da je i djed SH informiran da može tražiti susrete i druženja s mlt. unukom LH. U izvješću je navedeno da je okrivljenik naveo kako ga bivša izvanbračna supruga lažno optužuje i da mu BH nakon što je od nje odselio nije dala vidjeti sina 2 i pol godine.

8. Iz izvješća CZSS Rijeka od 15. svibnja 2017. proizlazi da okrivljenik ne održava osobne kontakte sa sinom niti da redovito doprinosi njegovom uzdržavanu. Prema izvješću škole da isti niti jednom nije bio na sastanku ili informacijama za sina. Mišljenje je stručnog tima da ponašanje i postupci roditelja nisu u skladu sa interesima mlt. LH te da njihovom postupcima može biti ugrožen njegov zdrav psihosocijalni razvoj pa im je 27. travnja 2017. izrečena mjera pisanog upozorenja na pogreške i propuste u skrbi i odgoju mlt. djeteta.

9. Ispitana pred sudom BH **.**.2022. je izjavila da je od travnja 2005. pa do 18. ožujka 2006. bila u izvanbračnoj zajednica sa okrivljenikom onda da je okrivljenik otišao iz kuće koja je bila u vlasništvu njegova oca, u kojoj da su zajedno živjeli, njegov sin da je tada imao 1 mjesec i 9 dana. Prve četiri godine sinova života okrivljenik da je doprinosio za uzdržavanje. Otac od okrivljenika i njegova pokojna supruga da su zajedno sa njezinim roditeljima dijelili troškove te im pomagali. Potom da je ona sa sinom i sada bivšim partnerom živjela ulaz do ulaza do okrivljenika u Škojskoj ulici i tada da ga je njezin bivši partner nosio okrivljeniku da upozna svog sina, odnosno oca. ĐH da je tada imao 2,5 godine. Nakon toga da se je sam se sa sinom preselila na Vežicu pa potom u [adresa] gdje da je ĐH išao u vrtić. Okrivljenik da se nije nikada interesirao za dijete i nije htio sa njime stupiti u kontakt. Ona da je osobno vozila dijete kod okrivljenikovih roditelja, međutim, ĐH da nije volio tamo ići jer da su ga navodno roditelji okrivljenika tjerali da uči, a tamo da je bio i polubrat od LH, a što ĐH nije baš prihvaćao. Okrivljenik da nikada nije sa njom pokušao stupiti u kontakt. Tek nedavno da je saznao u koju školu ĐH ide. ĐH da ima disleksiju, disgrafiju i diskalkuliju. ĐH da ide u DVD Vežica gdje da ima treninge jednom tjedno. Ona da je unatrag par mjeseci potaknula LH da se obrati okrivljeniku i tada da je okrivljenik preko poruka bio dosta neugodan prema LH. Okrivljenik i ĐH da se uopće ne viđaju. Okrivljenik da je bio upoznat sa zdravstvenim stanjem LH, a to da zna jer da je RH – učiteljica od LH od 1. do 4. razreda OŠ u više navrata razgovarala sa okrivljenikom i molila ga da stupi u kontakt sa LH. Okrivljenik da nije htio nju vidjeti, pa da je napravila to da ĐH bude sa učiteljicom gdje da dođe okrivljenik pa da se sa njim vide. Taj kontakt da se nije uspio ostvariti. Zna za jedan kontakt između LH i okrivljenika, a to da je bilo kada je 3 okrivljenikova žena ostala trudna, onda da je okrivljenik na cesti sreo LH i rekao mu je "dobiti ćeš brata". ĐH da je jednu noć prespavao kod svojega oca u vrijeme kada je 3 okrivljenikova žena bila trudna. Tvrdi da je otišao je da jer je bio dogovor da će ĐH i okrivljenikov prvi sin igrati igrice. Ona da se je obratila CZSS po pomoć i to je završilo tako da je ona u postupku medijacije završila sa ocem okrivljenika. Medijacija da je završila tako da je otac od okrivljenika otišao ća, a ona da je dobila papir da je završila medijaciju, a on ne. Prvotni dogovor između nje i okrivljenika da je bio da doprinosi iznosom od 1.000,00 kn mjesečno za uzdržavanje. Kada da su došli na sud ona da je dala prijedlog da joj isplati isključivo glavnicu, a da kamate ne mora platiti, na što da bivši odvjetnik okrivljenika nije pristao jer da su puno manje dužni, Tijekom 2015. kada da je ĐH išao u 4 razred OŠ njoj da su djelatnici Centra u dva navrata bili u kući da bi vidjeli da li dijete ima što jesti, da li je uredno i čisto. ĐH da oca od njezinog drugog djeteta smatra svojim ocem i njega da zove tata. Naime, on da se brine za njega, kada kupi nešto jednom djetetu kupi i drugom. Oni da nisu niti znali da je majka od okrivljenika preminula. U veljači da joj je okrivljenik poštom poslao iznos od 500,00 kn na kojem piše za alimentaciju, prije toga da nije ništa plaćao, unatrag 4-5 godina. Nakon što da su se razišli ona da je sa svojim sinom živjela u [adresa] u podstanarstvu, a troškove da su plaćali roditelji okrivljenika i moji roditelji. Prije tog podstanarstva ona da je živjela u kući od okrivljenikova oca i to 2 mjeseca i tada da ju je otac od okrivljenika maltretirao i nakon 2 mjeseca potjerao van. Za ovaj stan u podstanarstvu u kojem su živjeli da nije kupljena bijela tehnika, već tanjuri, prekrivač i plastične kuhače. Štednjak da je već bio u stanu, a također i trosjed i dvosjed koji su bili u lošem stanju. Niti TV niti hladnjak da nisu kupljeni za stan, oni da su se nalazili u stanu. Okrivljenik da je za taj stan nabavio dječji krevetić koji krevetić da je bio u jako lošem stanju i dijete nikada u njemu nije spavao. Komodu za presvlačenje skupa sa pripadajućom kadicom da su kupili njezini roditelji. Režijske troškove i stanarinu da su po pola plaćali njezini roditelji i roditelji od okrivljenika. ĐH da ima broj telefona od okrivljenika, ona da mu ga je davno dala, onu noć kada je okrivljenik prespavao kod oca o tome su se dogovorili okrivljenik i ĐH preko poruka. Okrivljenik da je nju blokirao. ĐH da je u jednom periodu trenirao kick boxing, potom da je 2 i pol mj. odlazio na atletiku, šta su plaćali roditelji od okrivljenika, a nakon toga da je počeo trenirati nogomet u NK Pomorac. Na sportske aktivnosti da ga je vozila ona, a roditelji okrivljenika da su ga vozili na atletiku.

10. Svjedokinja GH (ranije RH) je u svojem iskazu u bitnom navela da je ĐH bio njezin učenik u 3. i 4. razredu osnovne škole. Roditelji od okrivljenika da su vodili LH na atletiku. Sa ocem od okrivljenika da je često surađivala. Ona da je u tom periodu imala kontakt i sa okrivljenikom i sa BH. Sa njom da je kontakt bio češći s obzirom da je dijete živjelo kod nje i ona da je u tom periodu slušala priče od BH. U tom periodu ĐH da je bio u liječničkoj obradi u kojoj je utvrđena disleksija, disgrafija i diskalkulija, a prema djetetu da je tada primijenjen dio prilagođeni, a dio individualizirani program, te da je dobio i asistenta u nastavi. Svaki put kada da je ona zvala okrivljenika on da bi došao. Njoj da je majka od LH rekla da ĐH ne želi ići kod oca jer da ga se boji. Prvi susret okrivljenika i sina kada da je ona dobila LH u 3. razredu da je bio jako emotivan i oboje da su se rasplakali. Što je bilo prije toga ja vam to ne znam. Nju da je u periodu od 2 mjeseca otac od okrivljenika učestalo kontaktirao, a nakon toga su kontakti da su prestali. Okrivljenik da nije dolazio na informacije u školu jer da je uvijek došla majka. Ona da je bila spona za susret između okrivljenika i LH jer da je čula od Ivanove majke da se sa okrivljenikom ne može razgovarati i da on ne brine o djetetu. Okrivljenik da je došao čim je ona nazvala.

11. Svjedokinja ČHO je u bitnom navela da poznaje okrivljenika od kada su bili djeca a BH da je upoznala preko okrivljenika. Nije joj poznato da li je okrivljenik brinuo za LH, ali da joj je BH rekla da se okrivljenik slabo javlja i da ne brine o LH. Ona da u okrivljenikovoj blizini živi desetak godina (navodi u iskazu od 8. ožujak 2017.) i ona da nije primijetila da bi ĐH dolazio kod okrivljenika.

12. Svjedok EH, otac BH, je u svojem iskazu u bitnom naveo da okrivljenika od rođenja svojeg djeteta nije učinio apsolutno ništa. LH da su od rođenja podizali on i njegova supruga i pomagali svojoj kćeri. Nikada da ga nije okrivljenik kontaktirao vezano za probleme sa LH. Poznato mu ej da je učiteljica od LH pokušala uspostaviti vezu između LH i oca ali da to nije bilo uspješno, a sve to daje bilo na inicijativu njegove kćeri. On i supruga da su vodili LH na kick boxing, a na atletiku da su ga vodili roditelji od okrivljenika.

13. Svjedok SH, otac okrivljenika, je u svojem iskazu u bitnom naveo da su on i njegova supruga prvih deset godina Ivanova života aktivno sudjelovali u odrastanju LH. Oni da su LH i njegovoj majci omogućili život u jednom apartmanu kojega da su i opremili. Kada je ĐH imao 10 godina oni da su bili na Centru za socijalnu skrbi i da su dobili zabranu da ĐH dolazi kod njih jer da je kod njih morao učiti. Kada da bi okrivljenik bio blizu, on da bi uvijek bio sa djetetom. Okrivljenik da je radio tako da bi tri mjeseca bio inozemstvu i onda dva tjedna doma. Nakon 2016. okrivljenik da ne ostvaruje kontakte sa sinom. Tijekom 2016. okrivljenik da je doživio tešku nezgodu i postao nesposoban za rad.

14. Svjedok TH je na raspravi u bitnom izjavio da on misli da je njegov otac, ovdje okrivljenik sudjelovao u životu njegovog polubrata. Tvrdi da su ga znali pokupiti iz vrtića i škole i odvesti kući. ĐH da bi dolazio kod njih doma, okrivljenik da bi im pripremio ručak dok su oni gledali crtiće i onda da bi LH odveli kod njegove majke. Nekoliko puta da su on, ĐH i okrivljenik išli zajedno u Tower centar u kupovinu. Njegov otac da je u gotovini davao novac na ruke BH, toga da se on sjeća. Kada da bi ĐH bio učestalije kod njih, BH da bi okrivljenika počela ucjenjivati i tražiti od njega materijalne stvari. Zajedničkih druženja da je bilo otprilike 3 do 4 tjedno. Sjeća se da je jednom ĐH prespavao kod njih. Tvrdi da je on otprilike 3 ili 4 noći spavao kod tate, a ostalo kod svoje majke. Iskazao ej da je nedavno učestalo viđao LH u teretani i da ga ĐH nije htio ni pozdraviti.

15. Svjedok ĐH je u svojem iskazu u bitnom naveo da okrivljenik nije nikada sudjelovao u njegovom životu, prije rasprava da ga je vidio jednom u životu. TH da nikada ne sretne, on da ne ide u teretanu. U vrtić da ga nisu vozili nono i nona, Nikada da mu otac nije kupio poklon, dao novce ili kupio odjeću ili obuću, Nikada da nije prespavao kod svojega tate. On da ne želi imati kontakt sa svojim ocem jer da mu otac nije nikada ništa kupio, poklonio, platio izlet i slično, to da su sve činili roditelji od njegove majke. On da je blokirao broj od njegovog oca.

16. Svjedokinja FH je u svojem iskazu navela da je ona u 5-6 navrata vidjela LH kod oca od okrivljenika i to prije nego li je počeo pohađati školu. Ona da je prva susjeda od okrivljenika. Ona da je sada u hodniku prvi puta susrela LH, ona da nije znala ni kako to dijete izgleda. Između njezine obitelji i obitelji okrivljenika da se vode neki sudski postupci. Nikada da nije vidjela TH u društvu sa LH, a TH da često dođe kod oca od okrivljenika.

17. Svjedok ŽH naveo je da zna LH jer da je išao u školu i vrtić sa njegovim sinom. Nikada da nije vidio LH u društvu okrivljenika. Nikada da na školskoj priredbi i nekom događanju nije vidio okrivljenika.

18. Okrivljenik je u svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka naveo da su nastali problemi između njega i supruge kada je ĐH imao 2 mjeseca i kada da je on išao sa TH leći u sobi, a onda da je ušla BH i počela histerizirati i vikati što će on s njime spavati, a ne sa njom i sa LH. Nakon toga da je pozvala policiju koja da je došla i utvrdila da nema nikakvog problema te su otišli ća. On da je otišao zajedno sa njima i zajedno sa TH u stan na Pećinama u kojem da mu je majka od prijateljice iznajmila jednu sobu. Nakon otprilike mjesec dana on da je vidio jednog svog prijatelja kako hoda u njegovoj odjeći i onda da mu je bilo sve jasno. On da je napravio BH dijete u njegovom stanu. On da je došao u svoj stan zajedno sa svojim roditeljima i njezinim roditeljima i tamo da ih je sa svime suočio i da je tada i otac od BH jako na nju bio ljut. Nakon toga BH da je iselila iz njegovog stana ravno u taj drugi stan za kojeg da je dostavio u spis ugovor o najmu, a to je sve sredio njegov otac. Troškove toga stana da je snosio njegov otac, a kada da bi on radio troškove da je plaćao on. Ne zna zašto je ĐH svjedočio na način kako je svjedočio 21. studenog 2024.. te misli da su oni njemu potpuno isprali mozak. Oni da su živjeli zajedno, uvijek da ga je vodio na treninge odnosno to da su više činili njegovi roditelji. Po skrivečki da ga je dolazio vidjeti u školu. To da je potvrdila i profesorica. BH da je jednostavno zabranila da on viđa LH. ĐH i on da su imali dogovor da kada on napuni 14 godina da će doći živjeti sa njim, međutim njemu da se je malo prije toga dogodila ova nezgoda i to da nije bilo moguće zbog njegovog zdravstvenog stanja. Njegov prijatelj kojeg je vidio da šeće u njegovoj odjeći, a sa kojim je BH zatrudnjela se zove VH. On da je uselio u njegov stan dok da je on bio u stanu na Pećinama u roku od mjesec dana od kada se on iselio. Svjedok ŽH koji je saslušan na raspravi od 1. prosinca 2025., trenutno živi sa BH. Vezano za iskaz HH rekao je da je ona sestra od DH protiv kojeg se vodi postupak radi teške tjelesne ozljede na njegovu štetu i sada da je ona došla na sud govoriti o stvarima za koje ona nema pojma. On da osim LH ima još dva sina sa kojima da je u odličnim odnosima zato da nema nikakve logike da bi on obožavao ovu dvojicu, a LH ne. Tvrdi da nisu točni navodi BH da on nije doprinosio za uzdržavanje jer da joj je uredno davao novce, on da bi organizirao igraonicu za Ivanov rođendan te bi ju i platio. On da je dolazio BH na vrata u kojem slučaju da je ona galamila na njega, ali svejedno da je uzimala novce koje bi joj donio. Majka da ga je upozoravala neka joj plaća preko računa. Kada bi BH davao robu od TH koja je bila u dobrom stanju jer je TH brzo rastao ona da to nije priznavala i bacala je tu robu u smeće.

19. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je okrivljenik kazneno osuđivana osoba i to presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj KO-98/2014 od 11. ožujka 2022.

20. Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka osnovano je zaključiti kako je okrivljenik svojim postupanjem ostvario bitna obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece i to jedno kazneno djelo povrede djetetovih prav iz čl. 177. st. 1. KZ/11 opisanog u izreci ove presude.

21. U predmetnom postupku nije sporno da su okrivljenik i BH roditelji LH, rođenog **.**.2006. Također, nesporno je da su se okrivljenik i BH razišli kada je mlt ĐH imao dva mjeseca, te da od tada ne žeive zajedno.

22. U postupku je bilo sporo da li je okrivljenik postupao na način opisan u činjeničnom opisu optužbe, a ovaj sud je zauzeo stajalište da je okrivljenik postupao upravo na način opisan u izreci ove presude, a to iz razloga kako slijedi.

23. Da je okrivljenik postupao na način opisan u izreci ove presude po stavu suda utvrđeno je prije svega iz detaljnog iskaza BH, majke LH saslušane pred sudom koja je u cijelosti potvrdila navode iz izreke presude, a ista je sudu djelovala iskreno i dosljedno prilikom iskazivanja. U tijeku postupka nije utvrđeno iz kojeg bi eventualno razloga ista lažno teretila ovdje okrivljenika. Nadalje, iskaz BH u cijelosti potvrđuje njezin otac EH koji također navodi da okrivljenik nije vodio brigu od svojemu sinu LH, te da se nije niti interesirao za njega. U konačnici, saslušan pred sudom ĐH iskazao je da je on oca prije rasprave vidio samo jednom u životu, te da ga ni ne želi vidjeti. Nadalje, iskaz gore navedenih svjedoka dijelom su potvrđeni i iskazom saslušane svjedokinje ČHO koja je navela da živi u okrivljenikovoj blizini i da nikada nije vidjela da bi ĐH dolazio kod njega, a BH da joj se je požalila da se okrivljenik slabo javlja i ne brine o LH. U suglasju sa njihovim iskazom je i iskaz učiteljice GH koja je navela da je na informacije dolazila majka, te da je ona osobno bila spona za susret između okrivljenika i LH jer da je čula od BH da se sa okrivljenikom ne može razgovarati i da ne brine o djetetu. Da je upravo ta "ideja" da učiteljica bude spona za susret LH i oca potvrdio je i otac od BH, EH, a iz čega se zaključuje da suprotno navodima obrane, BH nije zabranjivala susrete oca i sina, već upravo suprotno, da je tražila načine kako da otac počne sudjelovati u djetetovu životu i uključiti ga život djeteta. Isto tako, ŽH je iskazao da on nikada nije vidio LH u društvu svojega oca te da ga nikada nije vidio niti na jednom školskom događaju ili priredbi iako je ĐH išao u vrtić i školu sa njegovim sinom. U konačnici, za razdoblje nakon 2016., pritom se misli na razdoblje nakon okrivljenikove nesreće, nitko nije niti sporio da okrivljenik ne održava nikakvu vrstu odnosa sa LH, a sve pravdajući tvrdnjom da je BH zabranila susrete.

24. Nadalje, što se tiče svjedoka obrane ističe se da je sud te iskaze u većoj mjeri cijenio neistinitima i usmjerenim na umanjenje kaznene odgovornosti kod okrivljenika. Naime, otac okrivljenika SH je u svojem iskazu naveo da su on i njegova supruga prvih deset godinama aktivno sudjelovali u odrastanju LH, a onda da su dobili zabranu na centru jer da je ĐH kod njih morao učiti. Takvi navodi svjedoka, a to i u svojoj obrani napominje okrivljenik kada navodi da je BH zabranila njemu da viđa LH su neživotni, nelogični pa čak i maliciozni. Naime, nesporno je da su odnosi između okrivljenika i BH narušeni od trenutka kada su se razišli, međutim takve okolnosti nisu trebale biti i ne smiju biti razlog zašto jedan od roditelja ne bi imao pravo sudjelovati u životu svojeg djeteta. Navodi da je " BH zabranila" nisu ničime potkrijepljeni, i po stavu suda predstavljaju samo moguće opravdanje okrivljenika za nesudjelovanje u životu svojega sina. Skreće se pozornost i da svjedok SH u svojem iskazu u biti opisuje način njegovog osobnog angažmana i angažman njegove sada pokojne supruge u odgoju LH, a ne spominje niti u jednom djelu iskaza da bi okrivljenik skrbio i vodio brigu o životnim potrebama djeteta, osim što navodi da kada bi bio u Republici Hrvatskoj da bi bio kraj njega. Nadalje, iskaz svjedoka TH nije ocjenjen kao vjerodostojan, a to iz razloga što je u suprotnosti sa iskazom LH. Naime, TH iskazuje da je viđao LH u teretani, a ĐH u svojem iskazu istoga dana odmah nakon saslušanja TH navodi da to nije točno jer da on uopće ne ide u teretanu. Isto tako, TH iskazuje da je on zajedno sa svojim ocem odlazio po LH u vrtić i školu i onda da bi im otac skuhao ručak, a nakon njega ĐH iskazuje da oni nisu nikada došli po njega u vrtić niti u školu. Skreće se pozornost da je sud izvršio i uvid u fotografije koje su uložene u spis i to u fotografije na kojim se vidi LH u društvu roditelja okrivljenika, a koje fotografije nitko nije niti osporavao, a nije ih po stavu suda niti potrebno analizirati jer nitko nije niti osporavao da je ĐH u niskoj životnoj dobi znao biti u društvu roditelja okrivljenika. Za problematizirati je fotografija na listu 307 spisa, a koju je obrana uložila u spis iz koje bi se trebalo utvrditi da su se TH i LH družili, jer je "prostim okom" gledano vidljivo da se ne radi o pravoj fotografiji već o fotomontaži jer se na glavi od TH u obliku trokuta vidi majica LH.

28. Tu valja skrenuti pozornost na navode okrivljenika iz obrane da su LH valjda "isprali mozak" obzirom da je pred sudom svjedočio na ovakav način, i treba istaknuti da je ĐH ispitan u svojstvu svjedoka pred sudom, punoljetan i upozoren na dužnost kazivanja istine i posljedice davanja lažnog iskaza, a imenovani svjedok nije djelovao sudu kao netko tko to ne bi razumio i po ocjeni suda iskazivao je vjerodostojno, iskreno i empatično, a činjenica da je njegov iskaz u suprotnosti sa obranom okrivljenika ne znači samo po sebi da su svjedoku "isprali mozak". Isto tako, iskaz svjedokinje HH nije korišten u analizi dokaza iz razloga što je brat svjedokinje osoba koja je optužena za počinjenje kaznenog djela protiv okrivljenika, pa obzirom da je po stavu suda činjenično stanje dovoljno utvrđeno i razjašnjeno njezin iskaz nije korišten prilikom donošenja odluke o krivnji okrivljenika.

29. Za primijetiti je, a to čak nitko nije niti osporavao, da je i na Centar došao otac od okrivljenika, te da je otac od okrivljenik kontaktirao učiteljicu GH u periodu od dva mjeseca, a po stavu suda to je sve trebao činiti okrivljenik. Kao što je već navedeno, nesporno je da je okrivljenik doživio nezgodu zbog koje je bio u lošem zdravstvenom stanju, međutim ni takvo loše zdravstveno stanje nije i ne smije biti opravdanje da se u potpunosti prepusti briga o djetetu majci djeteta i svojim roditeljima. Isto tako, okrivljenik je nezgodu doživio 2016., a ĐH je rođen 2006., dakle ponašanje okrivljenika kojim grubo zanemaruje dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta trajalo je duži niz godina i prije same nezgode okrivljenika.

30. Sagledavajući tako sva činjenična utvrđenja u ovom postupku, sud je nesporno zaključio da je okrivljenik postupao na način opisan u izreci ove presude pa da je na taj način počinio kazneno djela protiv braka, obitelji i djece i to jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11.

31. Valja istaći da je sud zauzeo stajalište da je obrana okrivljenika u cijelosti ocjenjena kao neistinita i usmjerena isključivo na otklanjanja kaznene odgovornosti, odnosno na njezino umanjenje, sve obzirom da je iskaz majke djeteta BH potkrijepljen i drugim dokazima u spisu (iskazima svjedoka EH, LH, ČHO pa i GH, te izvješćima Centra), te kao što je već navedeno, niti BH niti ĐH nisu ostavili dojam da lažno terete okrivljenika, već upravo suprotno, isti su djelovali iskreno.

32. Ponašanjem okrivljenika opisanog u izreci presude ostvareni su elementi kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. KZ/11 na štetu mlt. LH. Naime, opisanim ponašanjem okrivljenik je grubo zanemario svoju dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta. Odgovornost je i dužnost svakog roditelja zaštititi djecu od ponašanja koja mogu na bilo koji način utjecati na negativni psihofizički razvoj djeteta, a ovakvo ponašanje okrivljenika predstavlja upravo jedno ponašanje roditelja koje se ne smije tolerirati i pravdati. Ponašanje okrivljenika po svojoj prirodi predstavlja ponašanje koje je u potpunosti neprimjereno i predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno.

33. Zbog svega narečenog i svih okolnosti ovog predmeta utvrđeno je da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se je teretio u ovom postupku, zbog čega je okrivljenik u ovom postupku oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, na koju kaznu je na temelju čl. 56. KZ711 izrečena uvjetna osuda u trajanju od jedne godine.

34. U postupku nije bila dovedena u pitanje ubrojivost okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a s obzirom na svoju životnu dob i iskustvo, okrivljenik je bio svjestan svojih postupaka te je znao da takvo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo, a postupao je s izravnom namjerom jer je bio svjestan svojeg postupanja sve u cilju da u potpunosti prepusti brigu o svojem djetetu drugima.

35. Prilikom odmjeravanja vrste i mjere kaznene sankcije sud je okrivljeniku cijenio olakotne i otegotne okolnosti. Olakotnim mu je cijenjen protek vremena o počinjenja kaznenog djela kao i izražena nekritičnost prema učinjenom, dok mu je kao otegotna okolnost u obzir uzeta činjenica da je kazneno osuđivan presudom ovoga suda poslovni broj KO-98/2014 od 11. ožujka 2022. zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11.

36. Stav je ovog suda da je upravo takva kazna primjerena kako osobnosti samog okrivljenika tako i svim okolnostima ovog konkretnog slučaja. Naime, sud je stava da će određenom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

37. S obzirom da u ovom postupku nije postavljen imovinskopravni zahtjev, to sud o istome nije ni odlučivao.

38. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, i to paušalni trošak u visini od 200,00 Eura, a koja svota je dostatna da podiri trošak ovog postupka, te trošak punomoćnika oštećenika o visini kojih troškova će se donijeti posebno rješenje naknado obzirom da sud u vrijeme presuđenja nije raspolagao podacima o visini tih troškova.

39. Okrivljenik se dalje upozorava sukladno čl.148. st.6. ZKP/08 da ukoliko njegovo imovno stanje u vrijeme izvršenja odluke o trošku bude takvo da bi plaćanjem tog troška bilo dovedeno u pitanje njegovo vlastito uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati, sud može, na njegov obrazloženi zahtjev, posebnim rješenjem osloboditi ga dužnosti naknade tih troškova. Okrivljenik je dužan uz svoj zahtjev priložiti dokaze o svom imovinom stanju, stanju svoje obitelji ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati odnosno osoba koje su po zakonu dužne uzdržavati njega. Iz dokaza o imovnom stanju moraju biti vidljivi ukupni prihodi unutar godine dana, podaci i stanje o računima u bankarskim i drugim financijskim institucijama te vlasništvo nad nekretninama, pokretninama pravima.

40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 14. siječnja 2026.

Sudac za mladež:

Petra Primc

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci na broj KMP-DO-162/16

2. Okrivljeniku

3. Branitelju Goranu Gatari, odvjetniku iz Rijeke

4. ošt LH

5. Punomoćniku Saši Jelušiću, odvjetniku iz Rijeke