Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-400/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Germania sport d.o.o. Zagreb i okrivljenika ĆF, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 72. stavka 1. točke 19. i stavka 2. Zakona o igrama na sreću („Narodne novine“ broj: 87/09, 35/13, 158/13, 41/14, 134/14 i 114/22) odlučujući o žalbama okrivljene pravne osobe Germania sport d.o.o. Zagreb i okrivljenika ĆF, kao odgovorne osobe, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, Broj: 21. Pp-7795/2023 od 11. prosinca 2023. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2026.,
riješio je
Prihvaćaju se žalbe okrivljene pravne osobe Germania sport d.o.o. Zagreb i okrivljenika ĆF, kao odgovorne osobe, te se ukida prvostupanjska presuda i predmet se vraća prvostupanjskom sudu, na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Germania sport d.o.o. Zagreb i okrivljenik ĆF, kao odgovorna osoba proglašeni su krivim i kažnjeni zbog prekršaja iz članka 72. stavka 1. točke 19. i stavka 2. Zakona o igrama na sreću, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je temeljem citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura (tritisuće eura) a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 1.500,00 eura (tisućupetsto eura).
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), svaki.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su podnijeli žalbe iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova, navodeći suglasno u bitnom da tijekom prvostupanjskog postupka iz provedenih dokaza nije moglo biti utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, slijedom čega da su razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suprotnosti sa dokazima izvedenim u tijeku postupka. Istaknuli su da prvostupanjski sud nije proveo sve priložene dokaze uz pisanu obranu niti je obrazložio iz kojeg razloga pojedine dokaze nije izveo odnosno uzeo u obzir prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja i donošenja odluke, a što je dužan temeljem članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona, a da bi upravo iz tih dokaza bilo moguće utvrditi tko je odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi za prekršaj koji im se stavlja na teret. Dodali su da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama čime da je počinjena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, a uz to su prigovorili i visini izrečene kazne i odmjerenim paušalnim troškovima prekršajnog postupka.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznesenih u žalbama, žalbe prihvate.
5. Žalbe su osnovane.
6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da tijekom prvostupanjskog postupka nije potpuno utvrđeno činjenično stanje, uslijed čega pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a na što osnovano upiru žalitelji.
7. Kako su okrivljenici tijekom prvostupanjskog postupka dosljedno poricali krivnju za prekršaj koji im se stavlja na teret, navodeći da na predmetnom listiću nije bilo navedeno ime i prezime osobe koja je uplatu izvršila tako da se ne može niti utvrditi je li uplatu izvršila maloljetna osoba, a uz to da je zbog epidemioloških mjera osoba koja je kritične zgode vršila uplatu nosila masku slijedom čega zaposleni djelatnik nije mogao posumnjati da bi se radilo o maloljetnoj osobi, to je prvostupanjski sud bio dužan provesti iscrpniji dokazni postupak kako bi provjerio navode obrane okrivljenika i utvrdio sve pravno relevantne činjenice od kojih ovisi krivnja okrivljene pravne osobe i njezine odgovorne osobe, za prekršaj koji im se stavlja na teret.
8. Iz zapisnika o glavnoj raspravi proizlazi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku proveo kao dokaz: Zapisnik o obavljenom nadzoru od 19. siječnja 2023., obavijest od 16. veljače 2023., službenu zabilješku o dojavi od 11. veljače 2022., presliku uplatnog listića, prigovor okrivljenika, te izvatke iz prekršajne evidencije za okrivljenike od 24. travnja 2023., te su ispitani u svojstvu svjedoka RF, službenik Porezne uprave i FF, zaposlenik okrivljene pravne osobe. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je s druge strane da prvostupanjski sud reproducira navode pisane obrane okrivljene pravne osobe i pisane obrane okrivljenika ĆF, kao odgovorne osobe, a da te pisane obrane nije uopće proveo kao dokaz na glavnoj raspravi. Uz to prvostupanjski sud navodi u obrazloženju svoje odluke da je krivnju okrivljenika utvrdio uvidom u materijalne dokaze koji prileže spisu kao i temeljem uvida u dokaze koje su priložili okrivljenici uz pisanu obranu, kao i temeljem iskazivanja svjedoka, a da pritom iz zapisnika o glavnoj raspravi nije vidljivo da su dokazi koje su uz pisane obrane dostavili okrivljenici, konkretno dokumentacija vezana uz utvrđenje odgovorne osobe u pravnoj osobi za djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret, bili provedeni na glavnoj raspravi. Stoga okrivljenici u žalbi s pravom ističu da tijekom prvostupanjskog postupka činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno, a uz to opravdano ističu da prvostupanjski sud nije donio odluku o odbijanju provođenja tih dokaza niti je obrazložio zbog čega nije proveo predložene dokaze.
9. Iz svega naprijed navedenog evidentno je da tijekom prvostupanjskog postupka nisu provedeni svi dokazi na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku, slijedom čega pobijana presuda nema ni razloga o odlučnim činjenicama naročito u odnosu na krivnju ĆF, kao odgovorne osobe koji je tijekom postupka osporavao da bi on bio odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi za prekršaj koji im se stavlja na teret, te je upravo u tu svrhu i predlagao provođenje dokaza koje je dostavio uz pisanu obranu. Stoga nije ni prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda koji paušalno navodi da odgovornost okrivljene odgovorne osobe za ovaj prekršaj proizlazi iz Izvatka iz sudskog registra pročitanog u dokaznom postupku prema kojem je II okrivljenik direktor I okrivljene pravne osobe koji odgovara za zakonitost poslovanja društva. Naime, takav zaključak prvostupanjski sud mogao je donijeti tek nakon provođenja dokaza predloženih od okrivljenika, putem kojih je bilo moguće provjeriti navode takve obrane okrivljenika u smislu članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona, a ovaj sud primjećuje da niti Izvadak iz sudskog registra nije proveden na glavnoj raspravi, protivno navodima obrazloženja prvostupanjskog suda.
10. Zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud otklonit će spomenute nedostatke ponovnim provođenjem glavne rasprave na kojoj će izvesti sve dostupne dokaze u cilju potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja, a svakako će provođenjem dostavljenih dokaza uz pisanu obranu okrivljenika utvrditi tko je odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi za prekršaj koji im se stavlja na teret. Nakon što postupi u smislu razloga ovog rješenja, prvostupanjski sud ocijeniti će sve pravno relevantne činjenice vezane uz prekršaj opisan u izreci pobijane presude, te će nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
12. Zbog izloženih razloga riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Sanja Radeljak, v.r. Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
