Poslovni broj: Usž-648/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članica vijeća , te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , u upravnom sporu tužiteljice SMiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Milanu Jurčeviću , odvjetniku u Splitu , Trg hrvatske bratske zajednice 3A , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , Zagreb , A. Mihanovića 3 , radi obustave isplate invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2560/2023-11 od 14. studenoga 2024. , na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026. ,

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2560/2023-11 od 14. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2560/2023-11 od 14. studenoga 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , KLASA: 141- 02/23 03/03140465414 , URBROJ: 341-99-06/2-23-004386 od 14. rujna 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područne službe u Splitu , KLASA: UP/I 141-02/23-03/03140465414 , URBROJ: 341-18-06/2-23-38156 od 12. svibnja 2023. (točka I.) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan (točka II.).

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovana. Tim je rješenjem tužiteljici obustavljena isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad s danom 14. srpnja 2002. (točka 1.) te s danom 1. listopada 2002. uspostavljena isplata mirovine zbog opće nesposobnosti za rad (točka 2. izreke). Istim rješenjem tužiteljici je obustavljena isplata mirovine zbog opće nesposobnosti za rad danom 15. kolovoza 2004. (točka 3.), dok je s danom 1. siječnja 2011. uspostavljena isplata mirovine zbog opće nesposobnosti za rad (točka 4.).

3. Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe da prvostupanjski sud nije ocijenio prigovor da su osporena rješenja donesena samo na temelju “Potvrde njemačkog nositelja mirovinskog osiguranja obrazac E 205 DE od 27.01.2022.“. Tom je potvrdom, navodno, utvrđeno da se tužiteljica nalazila u obveznom osiguranju u SR Njemačkoj u ukupnom trajanju od 80 mjeseci. Dalje prigovara da joj navedena potvrda tijekom upravnog postupka nije dostavljena na uvid i očitovanje, pa joj je u cijelosti nepoznat sadržaj potvrde i činjenica koje ona navodno sadržava. Uvid u potvrdu na njemačkom jeziku dobio je opunomoćenik u tijeku upravnog spora, a koji ne zna ni čitati, ni pisati na njemačkom jeziku, odnosno ne razumije ga. Dalje ističe da je iz potvrde njemačkog nositelja osiguranja vidljivo da se raspoloživi podaci o stažu u SR Njemačkoj odnose na treću osobu, a ne na tužiteljicu jer je pogrešno navedeno djevojačko prezime S, umjesto ispravno F. Navodi da joj nije omogućeno očitovanje o odlučnim činjenicama koje proizlaze iz potvrde prije donošenja konačnog rješenja u upravnom postupku, pa su time povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje ZUP). Dalje prigovara da joj nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, čime joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak (članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine“, 56/90. 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. i članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, „Narodne novine – Međunarodni ugovori“, 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.). Nalazi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS) jer joj nije dana mogućnost izjašnjavanja. Stoga predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da poništi prvostupanjsku presudu, sam otkloni nedostatke i presudom riješi upravnu stvar te obveže tuženika na podmirenje troškova upravnog spora, sukladno popisanom troškovniku, uvećano za popisani trošak žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je, vezano uz podnesak tužiteljice od 9. listopada 2024. u kojem navodi da je iz potvrde njemačkog nositelja osiguranja obrasca E 205 DE od 27.1.2022. vidljivo da se raspoloživi podaci o stažu u SR Njemačkoj odnose na treću osobu, a ne na tužiteljicu, jer je pogrešno navedeno djevojačko prezime S, umjesto ispravno F, riječ o istoj osobi (prilog dio raspoložive druge dokumentacije njemačkog nositelja) i grešci prilikom pisanja, jer je vidljivo da je njemački broj osiguranja, sadašnje prezime, datum rođenja, mjesto rođenja, isto na svim dokumentima. Tuženik dalje u potpunosti ostaje kod odgovora na tužbu i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4. Žalba nije osnovana

5. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.

6. Sukladno članku 90. stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.: dalje: ZOMO/13), korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja, osim u slučaju iz članka 10. stavka 1. točke 8. i članka 16.a ovoga Zakona (to su sezonski radnici u poljoprivredi, prema odredbama Zakona o poticanju zapošljavanja te osobe koje ostvaruju drugi dohodak prema propisima o porezu na dohodak na koji se plaća doprinos), isplata mirovine se obustavlja.

7. Odredbom članka 92. ZOMO/13. propisano je da je korisnik prava, opunomoćenik, centar za socijalnu skrb, odnosno ustanova za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba iz članka 91. Zakona dužan u roku od 15 dana prijaviti Zavodu svaku promjenu nastalu u osobnim ili stvarnim okolnostima koja utječe na pravo ili opseg korištenja toga prava.

8. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj od 28. siječnja 2003. priznato, počevši od 15. studenoga 1999., pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, na temelju članka 52. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju iz 1998.

9. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu broj 4105 od 28. prosinca 2017., u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, tužiteljici, korisnici invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, s danom 1. siječnja 2018. prevedeno je to pravo na starosnu mirovinu, sukladno članku 175. stavku 7. ZOMO/13.

10. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti, radi obustave isplate mirovine tužiteljici, jer je nadležni nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Njemačkoj dostavio potvrdu (obrazac E 205 DE od 27. siječnja 2022.) prema kojoj se tužiteljica nalazila u obveznom osiguranju u SR Njemačkoj u razdoblju od 25. lipnja 1975. do 1. listopada 1975. (izjednačeno razdoblje), od 15. srpnja 2002. do 30. rujna 2002. (obvezno osiguranje), od 16. kolovoza 2004. do 31. prosinca 2010. (obvezno osiguranje) i od 1. siječnja 2011. do 31. siječnja 2022. (izjednačeno razdoblje), u ukupnom trajanju od 80 mjeseci.

11. Prvostupanjski sud utvrdio je odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i prvostupanjskog spora te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev.

12. S obzirom na to da je u upravnom postupku utvrđeno da se tužiteljica, korisnica invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, nalazila u obveznom osiguranju u SR Njemačkoj, pravilno je tužiteljici obustavljena i uspostavljena isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad od datuma navedenih u rješenju prvostupanjskog javnopravnog tijela od 12. svibnja 2023.

13. Tužiteljica neosnovano prigovara povredi ustavnih i konvencijskih prava jer je prvostupanjski sud održao raspravu i omogućio strankama pristup sudu te je svoju odluku donio poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode.

14. Sud nalazi da nije osnovan niti žalbeni prigovor da se Upravni sud ograničio isključivo na utvrđene činjenice da se predmetna potvrda odnosi na tužiteljicu , bez da je tužitelji dao mogućnost da pred sudom ospori sadržaj iste. To stoga jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrditi ( članak 49. stavak 4. ZUS-a ). Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZUS-a iu obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS .

15. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda temelji se na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo.

16. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a , koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na to da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a .

17. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a , odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković