Poslovni broj: Usž-4836/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća , Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća , te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja JN, državljanina [adresa], smještenog u [obrt], [adresa], [adresa], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić , odvjetnik u Zagrebu , Vodovodna 13/I , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za strane i međunarodnu zaštitu , Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu , Zagreb , Ilica 335 , OIB: 36162371878 , radi produljenja ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3365/2025- 10 od 24. listopada 2025. , na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
pretpostavljam da je
Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3365/2025-10 od 24. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu (ispravno glasi: Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu), KLASA: UP/I-216-03/25-06/3670, URBROJ: 511-01213-25-8 (ispravno glasi: 511-01-213-25-8) od 3. rujna 2025. Točkom II. izreke presude odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da opunomoćeniku tužitelja, pružatelju pravne pomoći, isplati iznos od 625,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Osporenim rješenjem tuženika, donesenim po službenoj dužnosti, tužitelju, kao tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, rođenom **.**.1996. u mjestu [adresa], državljaninu [adresa], određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u [obrt] Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (točka 1. izreke), te je to produljenje ograničenja kretanja određeno za razdoblje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 2. izreke).
3. Tužitelj žalbom pobija točku I. izreke presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ističe da mu je ograničenje kretanja određeno rješenjem od 3. lipnja 2025., dok se u ovom predmetu radi o produljenju ograničenja kretanja, pa je i tuženik u izreci osporenog rješenja trebao jasno navesti da se radi o produljenju, a ne ograničenju kretanja, zbog čega navedena nezakonitost zahtjeva poništenje. Pri tome ni tuženik ni sud nisu naveli okolnosti koje se mogu smatrati iznimnima i koje bi uvjetovale produljenje ograničenja smještaja u [obrt]. Smatra da neprijavljivanje boravka i vožnja tehnički neispravnog vozila ne predstavljaju prekršaje koji bi opravdavali ocjenu da on predstavlja opasnost za javni poredak. Kako je o zahtjevu za međunarodnu zaštitu odlučeno rješenjem tuženika od 20. kolovoza 2025. i kako tužba protiv istog odgađa izvršenje rješenja, smatra da je otpao razlog za određivanje smještaja u [obrt]. Smatra da ne postoje individualni razlozi koji opravdavaju donošenje ove najstrože mjere jer je ista neprikladna i nesvrhovita te individualnom procjenom nije dokazano da se svrha ograničenja ne može postići drugim blažim mjerama. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je ista u cijelosti neosnovana. Ponavlja utvrđenja iz upravnog postupka i ističe da iz izreke osporenog rješenja jasno proizlazi da se ograničenje slobode kretanja određuje smještajem u [obrt] te da se radi o produljenju koje se određuje za razdoblje do tri mjeseca od uručenja rješenja. Iz navedenog se nedvosmisleno može zaključiti da se radi o produljenju ograničenja kretanja koje će se izvršiti smještajem u [obrt] i posljedično da je izreka osporenog rješenja zakonita. Smatra da je tijekom postupka dokazano da se tužitelj tijekom boravka u Republici Hrvatskoj slobodno kretao po cijelom njezinom području i u više navrata kršio zakone. S obzirom na to da se radi o ograničenim podacima iz Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova, koji nisu mogli biti izneseni u obrazloženju osporenog rješenja, navodi da je na osnovi podataka kojima raspolaže, tužitelju ukinuta dozvola za boravak i rad te je, nakon što je zaprimio rješenje o povratku, nastavio nezakonito boraviti u [adresa]. Pri tome ističe da su ga policijski službenici više puta zatekli u nezakonitom boravku i da uopće nije pokušao urediti svoj boravak niti je pokazao spremnost poštovati pravni poredak Republike Hrvatske. Ističe da je odluka o produljenju ograničenja kretanja donesena na temelju individualne procjene svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja. Smatra da ponašanje tužitelja predstavlja prijetnju javnom poretku i nacionalnoj sigurnosti, prvenstveno zbog njegovog nezakonitog boravka, ali i ostalog ponašanja u vezi s kojim postoje indicije o počinjanju kaznenog djela povezanog s nedopuštenim prelaskom državne granice, prijevozom i smještajem ljudi, a ako je pri tome ostvario imovinsku korist, radi se i o kvalificiranijem kaznenom djelu. Imajući na umu sve činjenice s kojima je raspolagao prilikom donošenja rješenja i tužiteljevo uporno nezakonito ponašanje i ignoriranje pravnog poretka, smatra da je jedino izrečena mjera primjerena i svrsishodna, a kako je tužitelj pokazao nepoštivanje izrečenih mjera i nesuradljivost s nadležnim tijelima, isključena je mogućnost postizanja cilja blažim mjerama. Također ističe da je postupak međunarodne zaštite potrebno pravomoćno okončati i izvršiti rješenje o povratku, zbog čega je ograničenje opravdano i razmjerno. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući točku I. izreke presude Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje o produljenju ograničenja slobode kretanja na zakonu osnovano. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, ispitavši pri tome sve činjenice konkretnog slučaja uz navođenje odredaba materijalnog prava koje je primijenio (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u Republiku Hrvatsku došao zakonito 11. travnja 2022. na temelju izdane dozvole za boravak i rad, ali da od 31. ožujka 2025. nezakonito boravi u [adresa] nakon što mu je dozvola istekla, pri čemu je utvrđeno da se tijekom nezakonitog boravka slobodno kretao cijelim područjem Republike Hrvatske i počinio više prekršaja, a nije izvršio niti dva rješenja o povratku kojima mu je dana mogućnost dragovoljnog povratka u zemlju podrijetla. S obzirom na navedeno, tuženik je donio ovdje osporeno rješenje na temelju članka 54. stavka 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25. – dalje: ZMPZ), odnosno odredio je produljenje ograničenja kretanja tužitelja u [obrt], a što jasno proizlazi iz izreke osporenog rješenja.
9. U postupku donošenja rješenja koji je predmet ocjene zakonitosti u ovome upravnom sporu, na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti, utvrđeno je da je državljanin treće zemlje nezakonito boravio u [adresa], da je počinio više prekršaja i da postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo, kao i da nije postupio po pravomoćnim rješenjima o dragovoljnom povratku u zemlju podrijetla, zbog čega je ispunjen uvjet iz članka 54. stavka 2. točke 7. ZMPZ-a, a svrha kojeg se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ZMPZ-a ne može ostvariti.
10. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja i članka 54. stavka 2. točke 3. i točke 7. i stavka 9. ZMPZ-a, prvostupanjski sud je zaključio da je produljenje ograničenja slobode kretanja tužitelja, na način kako je to određeno osporenim rješenjem, potrebno radi provedbe postupka prisilnog udaljenja. Na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja opravdano se pretpostavlja da tužitelj traženjem međunarodne zaštite (zahtjev podnesen 4. lipnja 2025.) želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju u zemlju podrijetla, pri čemu ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju zakonitost osporenog rješenja tuženika.
11. S obzirom na to da ZMPZ daje nadležnom javnopravnom tijelu (tuženiku) slobodu u odabiru mjere ograničenja kretanja koja je, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, najprikladnija za postizanje cilja koji se mjerom želi postići, a imajući na umu razloge na kojima se temelji mjera produljenja ograničenja kretanja tužitelja smještajem u [obrt] do tri mjeseca od dana uručenja rješenja, ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12. Prigovori koje tužitelj iznosi u žalbi nisu od utjecaja na odluku o njegovom smještaju u prihvatni centar za strance na temelju članka 54. stavka 3. ZMPZ-a, već su isti razmotreni u postupku donošenja odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu.
13. Ovaj Sud, stoga, žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku Suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao i u tužbi i koje ponovno iznosi u žalbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, koji žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju, prvostupanjski sud je zaključio da je osporeno rješenje doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, jer su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za produljenje ograničenja kretanja tužitelja smještajem u [obrt]. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
14. Napominje se prvostupanjskom sudu da je očitu omašku u pisanju naziva tuženika i klase osporenog rješenja tuženika u točki I. izreke pobijane presude dužan ispraviti u skladu s člankom 124. stavkom 1. ZUS-a .
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća :
dr. sc. Sanja Otočan
