Poslovni broj: Usž-4509/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, protiv tuženika Nacionalnog sindikata policije MUP-a, Vukovar, Olajnica 9, OIB: 40652192778, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ĆM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi davanja suglasnosti, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 1143/2025-8 od 9. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1143/2025-8 od 9. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke daje se suglasnost Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi primorsko- goranskoj za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11. – 155/23.), protiv ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], policijskog službenika Policijske uprave primorsko-goranske, I. Policijske postaje Rijeka, na radno mjestu samostalnog policijskog službenika u policijskoj postaji, u osobnom zvanju glavni policijski inspektor. Točkom II. izreke presude navedena odluka nadomješta suglasnost Nacionalnog sindikata policije MUP-a za pokretanje postupka zbog povrede službene dužnosti protiv ĆM. Točkom III. izreke presude odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova ovog upravnog spora.
2. Protiv označene presude žalbu je podnijela zainteresirana osoba iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe da se u važećem Zakonu o državnim službenicima koji je na snazi od 20. srpnja 2024. ne nalazi članak 96.a na koji se poziva sud u donošenju pobijane odluke, dok se odredba članka 96. istog Zakona odnosi na donošenje odluke o ocjeni učinkovitosti rada državnog službenika te zaključuje da se prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke poziva na odredbu Zakona o državnim službenicima koja ne postoji. Prigovara što joj nije dan na uvid zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka od 14. ožujka 2025. slijedom čega je onemogućena u raspravljanju pred sudom i očitovanju na isti. Ističe da je iz izreke osporene presude razvidno da se daje suglasnost za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policije protiv ĆM, međutim nije razvidno da li se daje suglasnost po zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka od 12. ožujka 2025. ili po zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka od 14. ožujka 2025. Iz obrazloženja presude proizlazi da se radi o zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka od 14. ožujka 2025., međutim zainteresirana osoba nije imala uvid niti saznanja o tome. Predlaže da Sud poništi osporenu prvostupanjsku presudu te sam riješi stvar, na način da u cijelosti odbije tužbu kao neosnovanu.
3. Tužitelj i tuženik, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog koji se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi davanja suglasnosti za pokretanje disciplinskog postupka protiv državnog službenika ĆM, koji je ujedno i sindikalni povjerenik, zbog teže povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11. – 155/23.).
7. Naime, u konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe važećeg Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj: 155/23. i 85/24.). Odredbom članka 109. stavka 3. navedenog Zakona propisano je da se protiv sindikalnog povjerenika ne može bez suglasnosti sindikata pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti. Prema stavku 4. istog članka Zakona propisano je da sindikalni povjerenik ne može biti udaljen iz službe bez suglasnosti sindikata, osim u slučaju iz članka 126. stavka 2. ovoga Zakona. Prema stavku 7. propisano je da ako sindikat uskrati suglasnost iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, čelnik tijela može u roku od 15 dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti odluka nadležnog upravnog suda, a postupak pred upravnim sudom je hitan.
8. Dakle, predmet ovog upravnog spora je utvrđivanje postojanja pretpostavki propisanih za donošenje odluke suda kojom se nadomješta suglasnost sindikata za pokretanje postupka protiv sindikalnog povjerenika, a ne utvrđivanje je li počinjena povreda u odnosu na koju tužitelj namjerava pokrenuti disciplinski postupak.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da se državnom službeniku, zainteresiranoj osobi, na teret ne stavlja ponašanje koje bi bilo u vezi s njegovom sindikalnom djelatnošću, već je riječ o pokretanju disciplinskog postupka zbog teže povrede službene dužnosti. Dakle, kako je za ovaj postupak dovoljno da postoji sumnja za počinjenje teže povrede službene dužnosti, to se navodi zainteresirane osobe ne nalaze osnovanim. Ujedno zainteresirana osoba svoje tvrdnje moći će dokazivati u disciplinskom postupku.
10. Iako se prvostupanjski sud u obrazloženju presude pozvao na odredbe ranije važećeg Zakona o državnim službenicima, isto nije od utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari. Naime, u konkretnom slučaju je u primjeni Zakon o državnim službenicima („Narodne novine“ broj: 155/23. i 85/24.) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka te čija je odredba članka 109. istovjetna odredbi članka 96.a ranijeg propisa na koju se pozvao prvostupanjski sud.
11. Trebalo je stoga na temelju članka 135. stavka 1. odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
