Poslovni broj: Usž-3214/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić , članice vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja NAUTIČKI CENTAR TROGIR doo , Zagreb , Maksimirska cesta 282 , OIB: 07388469760 , zastupan po opunomoćeniku Josipu Feheru , odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matulić, Sumić i partneri doo u Splitu , Lička 4a , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Carinska uprava , Područni carinski ured Split , Zrinsko- frankopanska 60 , radi naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2958/24-6 od 15. travnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2958/24-6 od 15. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, klasa: UP/I-471-01/24-07/45, urbroj: 513-02-8008/8-24-1 od 8. studenog 2024. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora kao neosnovan. Pobijanim rješenjem tuženika tužitelju je utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju) – stalni dio za 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu te kamate, sve u iznosima kako se navodi u rješenju. Nadalje, tužitelju je utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju), promjenjivi i stalni dio, za 2021. i 2022. godinu te kamate, sve na način i u iznosima kako je navedeno u izreci rješenja. Tužitelju je naloženo da utvrđeni iznos uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske i da dostavi dokaz o uplati, te nakon toga da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, uz upozorenje da u slučaju neizvršenja uplate naplata će se provesti ovrhom.
2. Protiv navedene presude tužitelj podnosi žalbu te ističe kako se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude bavio samo jednim tužbenim razlogom od sporna četiri istaknuta, a to je tumačenje materijalnog prava dok se na ostale tužbene razloge prvostupanjski sud nije osvrnuo i to na prigovor povrede načela zaštite legitimnih očekivanja i zaštite ranije stečenih prava, povrede odredaba upravnog postupka u vezi sa sudjelovanjem tužitelja u carinskom postupku te načina obračuna promjenjivog dijela koncesijske naknade. Na taj način prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba upravnog spora te je tužitelju onemogućeno raspravljanje pred Višim sudom, budući da sud svoju odluku nije ispravno obrazložio uzimajući u obzir sve navode tužitelja, čime su mu povrijeđena prava na pristup sudu i pravo na obrazloženu sudsku odluku kao sastavni dijelovi prava na pravično suđenje. Nadalje, tužitelj podnesenom tužbom osporava metodologiju i način obračuna predmetne naknade, dok sud u obrazloženju odbija prijedlog da se provede vještačenje po vještaku financijske struke jer ocjenjuje da je isto nepotrebno. Međutim, nigdje sud ne navodi zašto smatra da su metodologija i način na koji tuženik određuje naknadu osnovani, odnosno na koji je to jasni način tuženik izračunao spornu naknadu i zašto sud smatra da je taj način ispravan. Nadalje, tužitelj smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer tužitelju i dalje nije jasno zbog čega sud smatra da u ovom predmetu Zakon o koncesijama ima prednost pred specijalnim zakonom – Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama. Upućuje na odredbu članka 28. Zakona o pomo rskom dobru i morskim lukama te na odredbu članka 5a. Odluke o davanju koncesije kojom je definirano da prihod od naknade za podkoncesiju čini prihod koncesionara te se zbraja u ukupan prihod koncesionara na koji se obračunava promjenjivi dio naknade za koncesiju dok se na ukupni prihod koncesionara ostvaren obavljanjem djelatnosti i pružanja usluga za koje je dana suglasnost na koncesionarnom području odnose odredbe ove Odluke o načinu obračuna promjenjivog dijela koncesijske naknade za koncesionara. Naglašava da su tužitelj i Splitsko-dalmatinska županija kao davatelj koncesije odmah nakon stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o koncesijama od 10. listopada 2020. zaključili dodatak 3. Ugovoru o koncesiji od 3. studenog 2020. kojim radi izbjegavanja eventualnih nejasnoća uslijed stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o koncesijama svojom voljom definiraju da prihod od naknade za koncesiju čini prihod kod koncesionara te se zbraja u ukupan prihod koncesionara na koji se obračunava promjenjivi dio naknade za koncesiju, dok se na ukupan prihod kod koncesionara ostvaren obavljanjem djelatnosti i pružanjem usluga za koje je dana suglasnost na koncesionarnom području odnose odredbe Odluke o obračunu promjenjivog dijela koncesijske naknade za koncesionara, a sve na temelju ovlasti proizašlih iz Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Prema mišljenju tužitelja odredba članka 69. stavka 5. Zakona o koncesijama koja definira da se prihod koji ostvari podugovaratelj ili podkoncesionar od djelatnosti koju obavlja na temelju podugovora ili ugovora o podkoncesiji zbraja u ukupan prihod koncesionara na koju se obračunava naknada za koncesiju u konkretnom slučaju ne primjenjuje budući da je ista derogirana odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Slijedom navedenog, predlaže se Visokom upravnom sudu da usvoji žalbu tužitelja te preinači presudu suda prvog stupnja na način da u cijelosti usvoji tužbu tužitelja, a podredno da usvoji žalbu tužitelja, poništi presudu i predmet vrati na ponovno postupanje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom ponavlja navode osporenog rješenja te odbacuje kao neosnovane sve navode tužitelja te navodi da je pobijano rješenje doneseno u skladu sa tuženikovom nadležnošću, da je činjenično stanje u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrđeno te da nisu povrijeđene ni postupovne materijalno-pravne odredbe relevantnih propisa na štetu tužitelja. Predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu Upravnog suda u Splitu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Split obavilo nadzor obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju, ugovora o podkoncesiji, podugovora i ugovora s takvim svojstvom sklopljeni s koncesionarom, a koju su formalno i/ili sadržajno vezani uz ugovor o koncesiji, obavljanja djelatnosti za koje je potrebna koncesija bez dodijeljene koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 1. ožujka 2023.
6. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da su tužitelj i Splitsko -dalmatinska županija 15. prosinca 2011. sklopili Ugovor u koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma I. kategorije – marine na dijelu k. o. [katastarska općina], predio Barbušinac. Uz ugovor o koncesiji sklopljena su i četiri Dodatka tom ugovoru. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tužitelj zaključio sa pravnim osobama (podugovarateljima) Ugovore o obavljanju sporednih djelatnosti temeljem kojih su oni obavljali sporedne djelatnosti na pomorskom dobru.
7. Prema obavijesti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva od 21. veljače 2023. od nadležnog carinskog ureda zatraženo je postupanje obzirom da postoje naznake da je koncesionar obavljao djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji. Sukladno navedenom, proveden je nadzor te utvrđeno da je tužitelj postavio plutajuće pontone sa istočne i zapadne strane postojeće luke posebne namjene – Luke nautičkog turizma I. kategorije – marine na dijelu k. o. [katastarska općina], predio Barbušinac te je iste pontone postavio izvan obuhvata koncesijskog područja, što je u suprotnosti s odredbom članka 12. stavak 2. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, 69/17., 107/20. – dalje u tekstu: Zakon) kojom je zabranjeno obavljanje djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji.
8. Temeljem činjenica utvrđenih tijekom nadzora, pravilno je tužitelju za dio koji prekoračuje opseg i sadržaj koncesije, sukladno članku 89. Zakona, određena naknada s obilježjem naknade za koncesiju. Obračun predmetne naknade obavljen je u skladu s odredbom članka 89. Zakona prema kojem je u stavku 1. propisano da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju).
9. Nadalje, tužitelj osporava način obračuna promjenjivog dijela naknade, za razdoblje nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama („Narodne novine“, 107/20.). Predmetne izmjene stupile su na snagu 10. listopada 2020., a njima je izmijenjen članak 69. stavak 5. tog Zakona, na način da prihod koji ostvari podugovaratelj ili podkoncesionar od djelatnosti koju obavlja na temelju podugovora ili ugovora o podkoncesiji zbraja se u ukupan prihod koncesionara na koji se obračunava naknada za koncesiju. Do stupanja na snagu ove odredbe, na snazi je bila odredba članka 69. stavak 5. Zakona o koncesijama, prema kojoj je prihod od naknade iz podugovora ili ugovora o podkoncesiji činio prihod koncesionara te se zbraja u ukupan prihod na koji se obračunava naknada za koncesiju, a naknada za podugovor ili ugovor o podkoncesiji mora biti razmjerna vrijednosti podugovora, odnosno ugovora o podkoncesiji. U skladu s izmjenom odredbe članka 69. stavak 5. Zakona sklopljen je i Dodatak 3. Ugovoru o koncesiji od 3. studenog 2020., kojim je u članku 2. propisano da prihod od naknade za podkoncesiju čini prihod koncesionara te se zbraja u ukupan prihod koncesionara na koji se obračunava promjenjivi dio naknade za koncesiju, dok se na ukupni prihod podkoncesionara ostvaren obavljanjem djelatnosti i pružanjem usluga za koje je dana suglasnost na koncesionarnom području odnose odredbe ove Odluke o obračunu promjenjivog dijela koncesijske naknade za koncesionara. Budući da je člankom 5. a) Odluke o davanju koncesije i člankom 2. Dodatka broj 3. Ugovoru o koncesiji određeno da se na ukupni prihod podkoncesionara ostvaren obavljanjem djelatnosti i pružanjem usluga za koje je dana suglasnost na koncesionarnom području primjenjuju odredbe Odluke o davanju koncesije koje se odnose na obračun promjenjivog dijela naknade za koncesiju, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju kod obračuna promjenjivog dijela naknade za koncesiju trebalo obračunati naknadu na ukupan prihod podkoncesionara sukladno članku 69. stavak 5. Zakona. Suprotno navodima tužitelja, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 158/03. – 98/19.) u članku 28. samo načelno propisuje obvezu plaćanja naknade za koncesiju koja se sastoji od stalnog i promjenjivog dijela, dok se metodologija obračuna propisuje Zakonom o koncesijama. Nadalje, prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog da se provede vještačenje po vještaku financijske struke kao nesvrsishodan obzirom je u ovom sporu prvenstveno pravno pitanje na koji način se obračunava promjenjivi dio naknade za koncesiju, odnosno ima li se primijeniti odredba Zakona koji je bio na snazi do 10. listopada 2020., ili se primijeniti izmijenjena odredba članka 69. stavak 5. Zakona koji je stupio na snagu 10. listopada 2020. Obzirom je prema stavu i ovoga Suda pravilno utvrđeno da se u naknadu za koncesiju u ukupan prihod koncesionara zbraja prihod koji ostvari podugovaratelj ili podkoncesionar od djelatnosti koju obavlja na temelju podugovora ili ugovora o podkoncesiji, to je pravilno primijenjena metodologija za obračun promjenjivog dijela naknade za koncesiju , stoga je tužitelju pravilno obračunat promjenjivi dio naknade za koncesiju na prihode ostvarene od podugovaratelja sukladno izmijenjenom članku 69. stavku 5. Zakona. Nadalje, obračun je izvršen prema podacima koje su nadzornom tijelu dostavili zakupoprimci, sukladno kojim podacima su utvrđeni prihodi istih ostvareni na području luke posebne namjene
– luke nautičkog turizma I. kategorije – marine na dijelu k. o. [katastarska općina], predio Barbušinac.
10. Suprotno navodima tužitelja, postupanjem tuženika nije došlo do povrede legitimnih očekivanja obzirom da nisu povrijeđena stečena subjektivna prava u situaciji istog pravnog režima, već je došlo do promjene zakonskog propisa u obračunu naknade za koncesiju.
11. Također, ovaj Sud ne nalazi niti povredu odredaba upravnog postupka u vezi sa sudjelovanjem tužitelja u carinskom postupku obzirom da iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj sudjelovao u predmetnom postupku nadzora, sukladno odredbi članka 125. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16. do 114/22.) obavljen je zaključni razgovor sa tužiteljem, o čemu je sastavljena i bilješka o ishodu inspekcijskog nadzora, tužitelj je pravovremeno na sačinjeni zapisnik o obavljenom nadzoru obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju od 4. ožujka 2024. uložio prigovor na koji je odgovoreno dopunskim zapisnikom o novim činjenicama, materijalnim dokazima i pravnim ocjenama utvrđenim povodom prigovora na zapisnika podnesenog u postupku nadzora obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju kod tužitelja od 31. svibnja 2024.
12. Prema ocjeni ovog Suda , prvostupanjska presuda temelji se na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima iu obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
13. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti ovaj Sud utvrđuje postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća :
Boris Marković
