Poslovni broj: Usž-2704/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić , predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja ČEiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Luka Mardešić , odvjetnik iz Zagreba , Franje Račkog 9 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , Zagreb , Mihanovićeva 3 , OIB:226543374409 , radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: 2 Us I-781/2023-7 od 21. rujna 2023. , na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026. ,

pretpostavljam da je

Odbija se žalba tužitelja iu pobijanom dijelu potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: 2 Us I-781/2023-7 od 21. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-141-02/21-01/0516780517 , URBROJ: 341-99-05/3-21-001419 od 26. travnja 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područne službe u Zagrebu , KLASA: UP/I-141-02/20-02/05167805177 , URBROJ: 341-25-05/3-20- 109982 od 1. veljače 2021. kao i zahtjev za priznavanje tužitelju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad prouzročene 80% sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a 20% ozljedom na radu izvan ratnih okolnosti, te radi naknade troškova ovoga upravnog spora (točka I. izreke presude). U točki II. izreke odlučeno je da će o naknadi troškova vezanih uz delegaciju predmeta Upravnog suda u Zagrebu u Upravni sud u Rijeci biti odlučeno zasebnim rješenjem.

2. Rješenjem tuženika od 26. travnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 1. veljače 2021. kojim je tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata kod kojeg je nastao trajni gubitak radne sposobnosti dijelom uzrokovan (30%) bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom (20%) bolešću, ozljedom izvan rada (40%) i ozljedom na radu (10%) izvan ratnih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 2. listopada 2017., uz ostale prateće odluke.

2.1. Tuženik se pri odlučivanju pozvao na svoje pravomoćno rješenje od 24. veljače 2020., kojim je od 2. listopada 2017. kod tužitelja utvrđen navedeni omjer uzroka invalidnosti i na nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja od 27. siječnja 2022., prema kojem kod tužitelja nisu nastupile takve promjene u zdravstvenom stanju koje bi uvjetovale promjenu uzroka utvrđene opće nesposobnosti za rad.

3. Tužitelj je protiv točke I. izreke prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da tužbeni zahtjev temelji na rješenju tuženika (radi se o rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu; primjedba Suda), KLASA: 141-02/12-01, URBROJ: 341-25-05/3-12-081318 od 6. studenoga 2012. kojim mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 10. kolovoza 2012. zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane bolešću (30%) i pogoršanjem bolesti zadobivene u obrani suvereniteta RH, a dijelom zbog posljedica tih bolesti (50%) i ozljede izvan rada (20%) zadobivene izvan okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske.

3.1. Tužitelju nije jasno na temelju koje medicinske dokumentacije je doneseno rješenje tuženika (radi se o rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu; primjedba Suda), KLASA: 141-02/17- 02/OB:0516805177, URBROJ: 341-25-05/3-17-172619 od 21. studenoga 2017., koje prvostupanjski sud uzima kao mjerodavno. Navedeno je rješenje doneseno bez prethodno provedenog vještačenja, čemu je prigovarao.

3.2. Opća nesposobnost za rad priznata mu je tek rješenjem tuženika (radi se o rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu; primjedba Suda) od 1. veljače 2021., također bez vještačenja. Nakon donošenja tog rješenja i rješenja tuženika od 26. veljače 2022. tužitelj je zahtijevao novo vještačenje, čemu tuženik nije udovoljio.

3.3. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu da uvaži njegovu žalbu, poništiti pobijanu presudu i u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev, podredno da predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

8. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u upravnom postupku na potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.).

10. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno je da je upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut na zahtjev tužitelja, po prijedlogu nadležnog liječnika. Radi se o novom upravnom postupku, a sada i sporu, na koji nisu od utjecaja ranije vođeni postupci. Pozivanje tužitelja na rješenje od 6. studenoga 2012. nije osnovano. Predmet ovog upravnog spora je kontrola zakonitosti rješenja tuženika od 26. travnja 2022. i pripadajućeg mu prvostupanjskog rješenja od 1. veljače 2021., kako to ispravno u obrazloženju navodi prvostupanjski sud.

11. Prvostupanjsko rješenje od 1. veljače 2021., doneseno u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, temelji se na nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 16. listopada 2019. i mišljenja Povjerenstva za reviziju ocjene invalidnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 15. siječnja 2020.

12. Odluka tuženika od 26. travnja 2022. temelji se na nalazu i mišljenju drugostupanjskog tijela vještačenja od 27. siječnja 2022. kojim je potvrđeno da je omjer uzroka tužiteljeve invalidnosti i dalje onaj utvrđen nalazom i mišljenjem od 2. listopada 2017. Radilo se o invalidnosti uzrokovanoj 30% ratnim posttraumatskim stresnim poremećajem, a ostalo su bili uzroci koji nisu bili povezani sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, i to: 40% ozljeda izvan rada, 10% ozljeda na radu i 20% bolest.

13. Tužitelj pogrešno tumači da mu je rješenjem od 6. studenoga 2012. utvrđen uzrok invalidnosti u 80% povezan sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Navedenim je rješenjem utvrđen omjer uzroka invalidnosti tužitelja 30% bolest odnosno pogoršanje bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, 50% bolest i 20% ozljeda izvan rada, dakle, 70% invalidnosti uzrokovano je okolnostima izvan obrane suvereniteta RH.

14. Stoga nije ni prema ocjeni ovoga Suda bilo osnove da se udovolji tužbenom zahtjevu. Tužitelj , na kome je bio teret tog dokaza, nije predlagao provođenje sudskog vještačenja u skladu sa člankom 33. stavkom 3. ZUS-a . Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi i tijekom spora, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, kako je očitovanjima u potpunosti suglasan i ovaj Sud .

15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić