Poslovni broj: Usž-3539/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić , predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja Grada Omiša , Omiš , Trg kralja Tomislava 5 , protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju , Zagreb , Ivana Lučića 6 , radi izdavanja potvrde, odlučujući o žalbi tužitelja , protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I- 1713/2022-8 od 26. rujna 2023. , na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-1713/2022-8 od 26. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: 944-01-22-01/2 , URBROJ: 360-04-03/01-2022-4 od 30. lipnja 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točke I. i II.).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 30. lipnja 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o usklađenosti Geodetskog elaborata broj: 15/2022 od 24. ožujka 2022. izrađenog po Uredu ovlaštenog inženjera geodezije Martino Baković dipl. ing. geod . iz Podstrane za nekretnine bliže naznačene u izreci rješenja tuženika .

2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je u konkretnom predmetu relevantna materijalna odredba članka 4. stavka 3. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu obzirom da je upravo tom odredbom regulirana predmetna situacija kada se radi o turističkom zemljištu koje nije procijenjeno i uneseno u temeljni kapital već je isto vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Tvrdi da prvostupanjski sud u nabrajanju odredaba Zakona spominje navedenu odredbu, ali u daljnjem dijelu obrazloženja ne navodi bilo kakve razloga zašto ista nije uzeta u obzir prilikom donošenja odluke, odnosno zašto nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Naglašava da je upravo u skladu s navedenom odredbom te u smislu odredbe članka 8. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu naručio izradu potrebnih geodetskih elaborata koji su preduvjet za podnošenje zahtjeva za upis prava vlasništva na zemljištu za redovnu uporabu na ime jedinice lokalne samouprave. Tvrdi da Zakon ne radi distinkciju između pojmova „procjena u vrijednost društvenog kapitala“ i „procjena kao ulaganje, a sve iz razloga što je za konkretnu situaciju mjerodavna isključivo odredba članka 4. stavka 1. i 3. u vezi odredbe članka 7. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu.

2.1. Nadalje, ukazuje na to da je granica pomorskog dobra na predmetnom zemljištu utvrđena još 2000. godine, a da je prethodno 1997. godine ista bila odrediva sukladno odredbi članka 50. Pomorskog zakonika kojim je regulirano dokud seže i kako se određuje granica pomorskog dobra. Iz navedenog razloga smatra neosnovanim navođenje tuženika da su određene čestice pomorsko dobro, odnosno mogućnost da bi zemljište koje nije procijenjeno u temeljni kapital bilo pomorsko dobro. Naglašava da u prilog ovakvom utvrđenju ide i činjenica što se Republika Hrvatska temeljem Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije upisala kao vlasnik, upravo na temelju činjenice da se radi o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, a ne o pomorskom dobru. Irelevantnim smatra očitovanje DALME d.d. od 13. travnja 1995. godine, dostavljenim od strane tuženika, obzirom da je isto podneseno 1995., a granica pomorskog dobra definirana je 1997. godine, odnosno 2000. godine. Zaključno iznosi da je prvostupanjski sud propustio izvesti sve predložene dokaze. Predlaže poništiti pobijanu presudu te riješiti predmet na način da se usvoji tužbeni zahtjevu u cijelosti, a podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu tužitelja navodi da se na sve žalbene navode očitovao u odgovoru na tužbu te na raspravi pred prvostupanjskim sudom održanoj 14. rujna 2023., a pri čemu tužitelj u žalbi ne iznosi nikakve nove činjenice niti prilaže nove dokaze o kojima se nije raspravilo, ili razjasnilo. Tvrdi da je osnovna premisa pobijanog rješenja činjenica što društveno poduzeće „DALMA HOLDING“, Split na lokaciji: Omiš, Hotelsko naselje „Ruskamen“ nije u postupku pretvorbe u vrijednost društvenog kapitala procijenilo zemljište budući se radilo o pomorskom dobru, a posljedično nije procijenilo ni objekte kao nekretnine, odnosno građevine, već su isti samo ekonomski iskazane vrijednosti ulaganja u pomorsko dobro. Slijedom takvog utvrđenja naglašava da nema mjesta primjeni odredbi članka 1. stavka 2., članka 4. stavka 1. i 2. te članka 7. stavka 6. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, a slijedom čega nije bilo moguće izdati potvrdu sukladno članku 7. stavku 3. tog Zakona.

3.1. Nadalje, ističe da nije odlučna činjenica što se 2000. godine utvrdila nova granica pomorskog dobra budući da se u kontekstu postupka pretvorbe sve činjenice gledaju kakve su bile 1991. godine, odnosno relevantno je da je zemljište tada bilo unutar granice pomorskog dobra, a što je imalo za posljedicu da su objekti procijenjeni kao ulaganje, a pri čemu se poziva na odluku Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-3203/2004 od 9. kolovoza 2007. Pojašnjava da je Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća bilo propisano da društvena poduzeća samostalno i autonomno provode i biraju način pretvorbe i određuju na koji način će procijeniti imovinu u društveni kapital, dok je pravni prednik tuženika imao samo kontrolni karakter. Tvrdi da sud nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje o statusu nekretnina koje su dio Elaborata o pretvorbi predmetnog društvenog poduzeća budući isto nije ni trebao utvrditi jer je navedeno već u sklopu svoje zakonske obveze i nadležnosti utvrdio tuženik.

3.2. Zaključno ističe da bi temeljena značajka za primjenu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća koja se odnosi na procjenu nekretnine u vrijednost društvenog kapitala trebala bi ta da u vrijeme i poslije procjene, nekretnina može biti objekt prava vlasništva. Nekretnina na kojoj se ne može stjecati pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo po bilo kojoj osnovi u vrijeme procjene, neovisno o tome da li je iskazno u bilančnoj aktivi društvenog poduzeća, ne može biti objekt prava vlasništva što je i slučaj kod pomorskog dobra. Predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. I po ocjeni ovog Suda osnovano je tuženik zahtjev tužitelja za potvrdom geodetskog elaborata od 24. ožujka 2022. odbio pozivom na odredbu članka 7. stavak 1. i stavak 3. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj: 50/20.). Odredbom stavka 1. citiranog članka Zakona propisano je da prije podnošenja zahtjeva iz članka 6. stavka 5. ovoga Zakona trgovačko društvo putem osobe ovlaštene za obavljanje stručnih geodetskih poslova po posebnom zakonu izrađuje geodetski elaborat kojim se osniva katastarska čestica na kojoj se nalazi građevina i katastarska čestica turističkog zemljišta koji su procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala i uneseni u temeljni kapital trgovačkog društva. Usklađenost geodetskog elaborata s uvjerenjem iz stavka 2. ovog članka, prije njegove predaje na pregled i potvrđivanje tijelu nadležnom za katastar, potvrđuje tijelo nadležno za poslove pretvorbe i privatizacije javnom ispravom o činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju (stavak 3.).

7. Naime, iz djelomičnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 26. lipnja 1997. donesenog na temelju odredbe članka 42. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", broj: 21/96.) i zaključka od 27. siječnja 1999. proizlazi da su objekti na lokaciji Omiš Hotelsko naselje "Ruskamen", Ruskamen sagrađeni na k. č. br. [katastarska čestica] upisani u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] upisani u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] opisani od 1 do 7, procijenjeni kao ulaganje sukladno članku 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj: 19/91., 83/92., 94/95., 9/95) dok zemljište nije procijenjeno jer se radi o pomorskom dobru.

8. Proizlazi dakle da iz naprijed navedenih akata, ocijenjenih od prvostupanjskog suda, u postupku pretvorbe poduzeća „DALMA“ HOLDING Split p.o Split, u vrijednost društvenog kapitala nije procijenjeno zemljište, budući se radilo o pomorskom dobru, a posljedično nisu procijenjeni ni objekti kao nekretnine odnosno kao građevine, već su isti iskazani samo kao procijenjeno ulaganje u pomorsko dobro.

9. Stoga pravilno tuženik u odgovoru na žalbu ističe da, imajući u vidu navedeno, otpadaju pravne pretpostavke propisane odredbom članka 1. stavka 2., članka 4. stavka 1. i 2. te članka 7. stavka 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, zbog čega nije bilo moguće izdati potvrdu kakvu ima u vidu odredba članka 7. stavka 3. navedenog Zakona.

10. Također, nije odlučna činjenica da se 2000. godine utvrdila nova granica pomorskog dobra budući su predmetne nekretnine u vrijeme pretvorbe bile unutar granica pomorskog dobra, a što je imalo za posljedicu da su objekti procijenjeni kao ulaganje u tuđu nekretninu, a koja procjena ne rezultira stjecajem stvarnih prava na tim nekretninama.

11. U tom pogledu pravilno tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je svrha i doseg djelomičnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 26. lipnja 1997. propisana odredbom članka 42. Zakona o privatizaciji temeljem kojeg je to rješenje i doneseno, pri čemu je utemeljeno upire na shvaćanje ovog Suda izraženo u presudi poslovni broj: Us-3203/2004. U toj presudi navedeno je da ulaganja u pomorsko dobro ne bi trebala biti iskazana u rješenju koje Hrvatski fond za privatizaciju izdaje temeljem odredbe članka 42. Zakona o privatizaciji radi utvrđivanja nekretnina koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća . Naime, svrha izdavanja takvog rješenja, a koje se izdaje na zahtjev stranke je potreba upisa nekretnina u zemljišne knjige zbog čega nadležno tijelo nema vlast na takvo iskazivanje vrijednosti u rješenju koje izdaje temeljem članka 42. Zakona o privatizaciji . Ulaganje u ili na zemljištu koje ima prirodu pomorskog dobra pitanje je odnosa s vlasnikom zemljišta u

čije su nekretnine ulaganja izvršena.

12. Stoga, imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno u postupku donošenja osporenog rješenja, koje je utemeljeno na javnim ispravama priloženim spisu upravnog predmeta, a iz kojih proizlazi da nekretnine iz geodetskog elaborata od 24. ožujka 2022. nisu procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „DALMA“ HOLDING Split po Splitu osnovano je zaključio prvostupanjski sud da nema mjesta usvajanju zahtjeva. tužitelja . S obzirom na naprijed navedene i od prvostupanjskog suda ocijenjene dokaze pravilno je odbio izvođenje predloženih dokaza budući da se odluka u sporu može donijeti temeljem naprijed navedenih dokaza.

13. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu , 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić