Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7061/2023
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice CŠ, koju brani Katarina Šmit, odvjetnica iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ broj: 15/13, 108/13 i 115/16, 127/17 i 121/19) odlučujući o žalbi okrivljenice CŠ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Klasa: 413-01/22-26/1140, Urbroj: 513-02-3002/8-23-17 od 5. lipnja 2023. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2026.,
riješio je
Prihvaća se žalba okrivljenice CŠ, te se ukida prvostupanjsko rješenje o prekršaju i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenica CŠ proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 597,25 eura (petstodevedesetsedam eura i dvadesetpet centa), za prekršaj iz članka 29. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja.
2. Istim rješenjem okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura).
3. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kazni i troškovima postupka, navodeći u bitnom da je prvostupanjsko tijelo propustilo navesti i ispravno cijeniti sve isprave koje prileže spisu predmeta, te da joj neosnovano nije udovoljeno da u kraćem roku dostavi ovjereni prijevod dokumentacije koju je već ranije na njemačkom jeziku dostavila u spis predmeta. Smatra da je prvostupanjsko tijelo samo paušalno zaključilo da više od 185 dana odnosno više od šest mjeseci boravi na području Republike Hrvatske, a da to nije moglo zaključiti iz provedenih dokaza. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje prvostupanjskom tijelu.
4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da tijekom prvostupanjskog postupka nije potpuno utvrđeno činjenično stanje, a na što osnovano upire žaliteljica.
7. Kako je okrivljenica tijekom prvostupanjskog postupka dosljedno poricala krivnju za prekršaj koji joj se stavlja na teret iznoseći razloge zbog kojih smatra da u inkriminirano vrijeme nije bila, u smislu odredbe članka 8. stavka 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, fizička osoba koja ima prebivalište u [adresa] iz čega bi proizlazio njezin status obveznika posebnog poreza na motorna vozila, a što okrivljenica ponavlja i sada u žalbi, to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak bilo dužno provesti iscrpniji dokazni postupak kako bi provjerilo navode obrane okrivljenice i utvrdilo sve pravno relevantne činjenice od kojih ovisi krivnja okrivljenice za prekršaj koji joj se stavlja na teret.
8. Međutim, kako se prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u dokaznom postupku ograničilo na pisanu obranu okrivljenice, te vršenje uvida u dokumentaciju koja prileži spisu koja u stvari predstavlja dokaze optužbe, a da nije provelo na glavnoj raspravi dokumentaciju koju je okrivljenica dostavila u dokazne svrhe kako bi prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak moglo provjeriti navode njene obrane, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, uslijed čega prvostupanjsko rješenje o prekršaju nema niti valjanih razloga o odlučnim činjenicama.
9. Naime, neprihvatljivo je obrazloženje prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem se navodi da dokumentacija u ovjerenom prijevodu koja je dostavljena na glavnoj raspravi dana 5. lipnja 2023. a koja se odnosi na troškove i davanja koje plaća okrivljenica u Njemačkoj, jedinstveni troškovi grijanja i tople vode za obračunsko razdoblje od 1. siječnja 2021. a razdoblje korištenja od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021., zatim dokumentacija koja se odnosi na automobil, osiguranje automobila za vozilo M LM 1974 u Njemačkoj od 5. travnja 2022. godine, dokumentacija o dodatnim troškovima i režije razrađene po pojedinim mjesecima koji se odnose na potrošnju vode, struje, pričuve, grijanja i slično od 4. svibnja 2022. nije uzeta kao relevantan dokaz jer iz istih nije vidljiv podatak o danima boravka okrivljene u Njemačkoj. Uz to prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dodaje da okrivljena nije dostavila iskaznicu stalnog boravka u Njemačkoj kao dokaz da je pet godina zakonito živjela u toj državi niti potvrdu o prijavi boravka u Njemačkoj.
10. Ovaj sud ističe da je člankom 5. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano da su carinska uprava i druga nadležna tijela ovlaštena od fizičke osobe tražiti sve isprave i potrebne podatke za utvrđivanje njezinog prebivališta, kao i u tu svrhu poduzimati po službenoj dužnosti sve druge potrebne mjere. Sama činjenica da okrivljenica, prema navodima obrazloženja pobijanog rješenje nije dostavila predmetnu dokumentaciju, nikako ne oslobađa prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak obveze da po službenoj dužnosti utvrđuje sve pravno relevantne činjenice na način propisan člankom 88. stavkom 1. Prekršajnog zakona, niti je teret dokaza tom odredbom Zakona o posebnom porezu na motorna vozila prebačen na okrivljenicu.
11. S druge strane što se tiče dokaza koje je okrivljenica dostavila u spis predmeta tijekom prvostupanjskog postupka, a koje prvostupanjsko tijelo smatra, prema obrazloženju svojeg rješenja, irelevantnim za ovaj prekršajni postupak, preduvjet za takav zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak je to da se prethodno takvi dokazi izvedu na glavnoj raspravi, u smislu članka 179. stavka 5. Prekršajnog zakona, a što je u konkretnom predmetu evidentno izostalo.
12. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, za istaknuti je da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije utvrdilo sve pravno relevantne činjenice u smislu odredbe članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona, pa tako uz činjenice koje terete okrivljenicu nije s jednakom pažnjom utvrđivalo i činjenice koje joj idu u korist, već je ocijenivši iskaz svjedoka DŠ, supruga okrivljenice nevjerodostojnim i pristranim, utvrdilo da je prema provedenim dokazima optužbe, okrivljenica hrvatska državljanka s prebivalištem u [adresa], te da ničim nije dokazala da je njezino uobičajeno boravište u inozemstvu, pa da stoga nije smjela upravljati odnosno posjedovati motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisani način obračunat i plaćen poseban porez na motorna vozila, slijedom čega da je počinila prekršaj iz članka 29. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Međutim, imajući u vidu naprijed spomenutu odredbu članka 8. stavka 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak preuranjeno je proglasilo okrivljenicu krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret, ne dajući za takvu odluku valjane razloge o odlučnim činjenicama, a što je rezultat nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
13. Zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, trebalo je prvostupanjsko rješenje o prekršaju ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.
14. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak otklonit će spomenute nedostatke ponovnim provođenjem glavne rasprave na kojoj će izvesti sve dostupne dokaze u cilju potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja, a prvenstveno će utvrditi gdje je okrivljenici u vrijeme počinjenja prekršaja bilo središte životnih interesa, odnosno da li je u Republici Hrvatskoj boravila više od 185 dana tijekom kalendarske godine zbog poslovnih i osobnih veza, ili zbog osobnih veza koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske, s kojeg osnova bi bila obveznica posebnog poreza na motorna vozila. U tu svrhu ispitat će u svojstvu svjedoka zaposlenice vrtića „Osmijeh“ iz Samobora, na okolnost učestalosti dolaska okrivljenice u vrtić čija je vlasnica radi organizacije posla.
15. Nakon što postupi u smislu razloga ovog rješenja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak će ocijeniti sve pravno relevantne činjenice vezane uz prekršaj opisan u izreci pobijanog rješenja, te će nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
16. Zbog izloženih razloga riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Sanja Radeljak, v.r. Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
