Poslovni broj: Usž-278/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednik vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FV iz [adresa], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi raspoređivana na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2693/2024-5 od 28. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2693/2024-5 od 28. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud odbacio tužbu tužiteljice zbog nedonošenja rješenja u izvršenju rješenja tuženika, Odbora za državnu službu klasa: UP/I-112-07/22-01/462, urbroj: 566-01/16-21-3 od 14. studenoga 2022., navodeći da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora jer tužiteljica prema odredbi članka 101. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21. - dalje ZUP) nije iskoristila žalbu prije pokretanja upravnog spora.
2. Protiv označenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu u bitnom navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe da je izjavila žalbu radi nedonošenja rješenja u izvršenju rješenja Odbora za državnu službu od 14. studenoga 2022. kojim je poništeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, klasa: UP/I-112-02/21-01/31, urbroj: 513-03-01-22-7 od 26. svibnja 2022. i predmet vraćen na ponovni postupak. Ističe da odredba članka 127. stavka 5. Zakona o državnim službenicima(„Narodne novine“ 92/05. – 98/19.) na koju se poziva sud ne propisuje rok za donošenje rješenja o žalbi na rješenje o rasporedu niti se to može zaključiti da je to bila intencija zakonodavca, ukoliko se ima na umu sljedeći stavak koji propisuje da protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka žalbu može izjaviti državni službenik na kojeg se rješenje odnosi. Pri tome članak 127. stavak 6. navedenog Zakona ne propisuje rok za donošenje rješenja o žalbi niti za to ima potrebe s obzirom na odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Tužiteljica upućuje na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-III-A-1029/2024 od 12. lipnja 2024. te na rješenje upravnog suda poslovni broj: Us I-2137/2024-2 od 24. travnja 2023. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, poništi rješenje Upravnog suda u Splitu te usvoji žalbu i poništi rješenje javnopravnih tijela te naloži Ministarstvu financija Republike Hrvatske da joj obračuna i isplati razliku novčanih primanja po osnovi plaće i drugih materijalnih prava za razdoblje od 1. listopada 2017. pa nadalje s pripadajućim kamatama.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvidom u spis predmeta proizlazi da je Odbor za državnu službu rješenjem od 14. studenoga 2022. poništio rješenje Ministarstva financija, klasa: UP/I-112-02/21- 01/31, urbroj: 513-03-01-22-7 od 26. svibnja 2022. i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a sve vezano za raspored tužiteljice na radno mjesto voditeljice Odjela za lokalne poreze i prekogranično oporezivanje u Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Službi za drugostupanjski porezni postupak i zastupanje. Protiv rješenja tuženika od 14. studenoga 2020. tužiteljica je podnijela tužbu te je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3898/2022 od 20. ožujka 2024. odbijen tužbeni zahtjev, a presudom ovoga Suda poslovni broj: Usž-1869/2023 od 11. siječnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice.
6. Nadalje proizlazi da je tužiteljica 22. veljače 2024. tuženiku izjavila žalbu radi nedonošenja rješenja u izvršenju rješenja tuženika od 14. studenoga 2024., a kako tuženik po proteku roka od 60 dana propisanog odredbom članka 101. stavka 2. ZUP- a nije odlučio o žalbi, to je tužiteljica ponijela tužbu kojom predlaže da sud naloži tuženiku donošenje novog rješenja o rasporedu tužiteljice na radno mjesto.
7. U konkretnom slučaju ne radi se o upravnom postupku pokrenutom na zahtjev tužiteljice u kojem u zakonom propisanom roku nije doneseno rješenje ili odlučeno o žalbi tužiteljice, zbog čega ne postoje pretpostavke za pokretanje upravnog spora sukladno odredbi članka 3.stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.- dalje ZUS). Istovjetno stajalište ovaj Sud je zauzeo i u rješenju, poslovni broj: Usž-4437/2024-2 od 5. veljače 2025.
8. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno odbacio tužbu, ali se pri tome pogrešno pozvao na odredbu članka 127. Zakona o državnim službenicima i na odredbu članka 101. ZUP-a, međutim, navedeno nije od utjecaja na drukčije rješenje predmetne stvari.
9. Treba napomenuti da iako je rok za donošenje rješenja javnopravnog tijela propisan u slučaju kada se upravni postupak pokreće po zahtjevu stranke, a ne i po službenoj dužnosti, navedeno ne oslobađa prvostupanjsko tijelo da u situaciji kada je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i vratio ga prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, prvostupanjsko tijelo postupi sukladno danoj uputu iz rješenja tuženika. Međutim, u konkretnom slučaju postojala je objektivna zapreka za nedonošenje rješenja u ponovljenom postupku, budući da je tužiteljica pokrenula upravni spor protiv rješenja tuženika od 14. studenoga 2022. pa je prvostupanjsko tijelo zastalo s odlučivanjem do okončanja spora s obzirom da je osporeno rješenje tuženika moglo biti poništeno u upravnom sporu, kako to i navodi prvostupanjski sud.
10. Kako se navodi žalbe ne nalaze osnovanim to je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
