Poslovni broj: Usž-3330/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije (ranije Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja), Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi obračuna naknade za uređenje voda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1628/2024-9 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1628/2024-9 od 24. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-325-08/23-02/390, URBROJ: 517-09-2-2- 24-4 od 4. siječnja 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv „Česma - Glogovica“ Bjelovar, KLASA: UP/I-325-10/22-06/604835, URBROJ: 374-3107-2-22-1 od 28. prosinca 2022. godine.

2. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđen mjesečni iznos naknade za uređenje voda u iznosu od 6,88 HRK / 0,91 EUR za stambene prostorije površine 34,40 m[2] na adresi u [adresa], s početkom plaćanja od 1. siječnja 2023. do izmjene rješenja ili donošenja novog rješenja.

3. Tužitelj u žalbi protiv prvostupanjske presude navodi da je nerazumljiv stav suda kada omogućuje i odobrava tuženiku ispostavu računa kojom traži naknadu za uređenje voda. Tuženik u konkretnom slučaju tužitelju nije pružio ikakvu uslugu, naprotiv ne vrši održavanje loših postojećih kanala za protok oborinskih voda i sliva vode niti obavlja druge potrebne radove. Dovodi u pitanje podatak o utvrđenoj površini stambenog prostora. Slijedom navedenog, predlaže žalbu usvojiti i poništiti pobijanu presudu.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu i predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti koji bi ukazivali na njenu nezakonitost.

7. Prema odredbi članka 14. stavka 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09., 90/11., 56/13., 154/14.,119/15.,120/16., 127/17., 66/19., dalje: Zakon), koji je mjerodavan u konkretnom slučaju, obveznik naknade za uređenje voda je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine. Prema odredbi članka 17. stavka 1. i 2. Zakona, na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda koja se obračunava prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade.

8. Po ocjeni ovoga Suda, osnovano je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, budući da podaci spisa predmeta pružaju pouzdanu osnovu za zaključak kako je u konkretnom slučaju tužitelju, kao vlasniku predmetne nekretnine, pravilno obračunata naknada za uređenje voda prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade, i to u površini od 34,40 m[2] . Naime, spisu predmeta prileži rješenje kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za predmetni prostor, također u toj površini. Tužitelju je tijekom postupka bilo omogućeno da ospori navedeno utvrđenje, što nije s uspjehom učinio pa je upravna stvar riješena shodno raspoloživim činjenicama i dokazima.

9. Kako su podaci o površini nekretnine utvrđeni prema evidenciji obveznika komunalne naknade, koja ima dokaznu snagu javne isprave, to je, i prema ocjeni ovog Suda, tužitelju predmetna naknada pravilno obračunata na način propisan Zakonom.

10. Kraj takvog stanja stvari, prvostupanjska presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, ne može se ocijeniti nezakonitom.

11. Ostali žalbeni prigovori odnose se na kvalitetu pružanja usluge tuženika, a što nije predmetom upravnog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a.

12. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić