Poslovni broj: Usž-3216/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku mr.sc. Ivici Pezo, odvjetniku u Zagrebu, Vrbani 4, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, Domovinskog rata 2, OIB 40781519492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Podgora, Podgora, Andrije Kačića Miošića 2, OIB 87761142112, zastupane po opunomoćeniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, Ljudevita Posavskog 12b, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1905/2024-10 od 7. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tužiteljice i poništavaju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1905/2024-10 od 7. travnja 2025.

II. Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/II-363-03/22- 0003/0022, URBROJ: 2181/1-10/13-24-0024 od 23. svibnja 2024. od 23. svibnja 2024.

III. Poništava se rješenje Općine Podgora, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-412-08/15-01/144, URBROJ: 2147/05-03/01-21-21 od 10. ožujka 2021.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 4.062,50 (slovima: četiritisućešesdesetdvaeuraipedesetcenti) EUR u roku od 60 dana od primitka ove presude, dok se u preostalom dijelu tužiteljica odbija sa zahtjevom za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom (presudom i rješenjem) prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/22- 0003/0022, URBROJ: 2181/1-10/13-24-0024 od 23. svibnja 2024. (pogrešno u presudi navedeno 2023.) i odbijen zahtjev za poništenje rješenja Općine Podgora, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-412-08/15-01/144, URBROJ: 2147/05- 03/01-21-21 od 10. ožujka 2021., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika, donesenog u izvršenju presude i rješenja prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-1524/2022-4 od 29. prosinca 2022., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 10. ožujka 2021., kojim je tužiteljici utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu stambeno-poslovnu zgradu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razmjerno njezinom suvlasničkom dijelu (28/1277) na razliku obujma predmetne zgrade od 2.886,53 m[3] , u ukupnom iznosu od 8.544,36 EUR.

2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava da je obveznik plaćanja komunalnog doprinosa jer je dio zgrade u kojem se nalazi njezin stan izgrađen sukladno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli od 29. studenog 2001. i njezinim izmjenama od 9. svibnja 2006. te potvrdi Uprave za inspekcijske poslove od 28. rujna 2009. da se njezin stan nalazi u legalno izgrađenom dijelu objekta, slijedom čega je za isti već plaćen komunalni doprinos i ostala davanja. Naknadno dograđeni i ozakonjeni dio zgrade ne odnosi se na etažu u vlasništvu tužiteljice. Sud nije razmotrio tužbene navode da je komunalni doprinos plaćen u cijelosti po podnositelju zahtjeva za ozakonjenje, tvrtki Damon d.o.o., i na tu okolnost nije izveo predložene dokaze. Smatra da je sukladno odredbama Općeg poreznog zakona nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa, jer je rješenje o izvedenom stanju doneseno 14. kolovoza 2015., dok je prvostupanjsko rješenje o utvrđenju komunalnog doprinosa doneseno 10. ožujka 2021. i isto je u prethodnom postupku bilo poništeno rješenjem tuženika od 12. svibnja 2022. godine. Stoga je nakon 1. siječnja 2022. nastupila zastara prava na utvrđenje komunalnog doprinosa, zbog čega je postupak po službenoj dužnosti trebalo obustaviti. Glede primjene odredbi Općeg poreznog zakona na zastaru prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa, tužiteljica se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. i na recentnu praksu ovog Suda. Slijedom svega navedenog, predlaže ovom Suda da poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar, podredno, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova spora za sastav tužbe, pristupa na ročište i podnošenje žalbe u ukupnom iznosu od 3.300,00 EUR uvećano za pripadajući PDV.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu podnijeli odgovore na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijanom presudom povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

6. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 10. ožujka 2021., po žalbi tužiteljice, poništeno rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363- 03/22-0003/0022, URBROJ: 2181/1-10-13-22-0002 od 12. svibnja 2022. godine. To je pak rješenje tuženika poništeno presudom i rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-1524/2022-4 od 29. prosinca 2022. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik donio ovdje osporeno rješenje od 23. svibnja 2024., kojim se potvrđuje zakonitost prvostupanjskog rješenja.

7. Stoga je, u konkretnom slučaju prvostupanjskim rješenjem od 10. ožujka 2021. tužiteljici je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa primjenom odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje: ZKG/95).

7.1. Prema odredbi članka 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22, dalje: OPZ), rok za utvrđenje obveze zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a, zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, s tim da je nastanak porezne obveze propisan posebnim zakonima.

8. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj: U- zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024., na koju odluku se i tužiteljica poziva u žalbi, u primjeni sada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu, ali i u primjeni ranije važećeg ZKG/95, iako ZKG/95 nije izrijekom propisivao prekluzivni rok za utvrđenje obveze komunalnog doprinosa, primjenjuju se odredbe OPZ-a o zastari porezne obveze, kako na izvršenje obveze komunalnog doprinosa, tako i na utvrđenje te obveze, jer je OPZ-om propisano da se odredbe tog Zakona primjenjuju i na druga javna davanja, kakvo je i komunalni doprinos.

9. Sukladno navedenom, ovaj Sud se ne može složiti sa shvaćanjem prvostupanjskog suda da u konkretnoj upravnoj stvari nema osnove za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa, pozivajući se u obrazloženju svoje odluke na raniju praksu ovog Suda (Usž-448/2016 od 23. ožujka 2016.), jer ona više nije primjenjiva imajući u vidu navedenu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i recentne odluke ovog Suda (npr. Usž-175/2025-2 od 20. svibnja 2025.)

10. Kako je u konkretnom slučaju, prema podacima spisa predmeta, rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno 7. rujna 2015., to je zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016. i nastupila je 1. siječnja 2022., protekom roka od 6 godina sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a.

11. Stoga je osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika od 23. svibnja 2024., ali i ranije poništeno rješenje tuženika od 12. svibnja 2022., doneseno nakon proteka zastarnog roka, čime je učinjena povreda odredbe članka 108. stavka 1. i članka 109. stavka 3. OPZ-a, sukladno kojoj su na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi. Ovdje valja ukazati da, prilikom odlučivanja o žalbi u ponovnom postupku, tuženik nije primijenio ni odredbu članka 109. stavka 5. OPZ-a, sukladno kojoj, ako u upravnom sporu sud poništi porezno rješenje i vrati na ponovno odlučivanje, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na utvrđivanje, nadležno porezno tijela će rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak.

12. Kako je, dakle, u predmetnoj upravnoj stvari nedvojbeno nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa, ovaj Sud je, već samo iz tog razloga, usvojio žalbu tužiteljice i poništio presudu prvostupanjskog suda, kao i osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, jer eventualna osnovanost preostalih prigovora ne bi dovela do drukčije odluke u ovoj stvari.

13. Budući da je tužiteljica uspjela u predmetnom upravnom sporu, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, ima pravo na naknadu opravdanih troškova nastalih tijekom i u povodu spora, stoga je tužiteljici dosuđen trošak sastava tužbe i pristupa na ročište od 6. ožujka 2025. (svaki u iznosu od po 1.000,00 EUR) i trošak sastava žalbe (1.250,00 EUR) sa PDV-om u ukupnom iznosu od 4.062,50 EUR (Tbr.

27. točka 1. alineja 2., točka 2. i točka 3., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“, broj: 13/23. i 107/25.), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška spora valjalo odbiti jer je zatražen u višem iznosu od onog propisanog Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 2., članka 117. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić