Poslovni broj: Usž-2517/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić Zaninović članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Ozlja, Ozalj, Kurilovac 1, OIB: 45123683624, kojeg zastupa opunomoćenik Mate Burazin, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin, Karlovac, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, Švarcova 2 i Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu, Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1, OIB: 96351974803, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-137/2024-13 od 27. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-137/2024-13 od 27. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/263, URBROJ: 514-04- 02-01-01/07-23-04 od 20. prosinca 2023. (točka I. izreke), odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke) te se nalaže tužitelju da zainteresiranoj osobi RS nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev imenovane zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

2. Rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja izjavljena na djelomično rješenje Karlovačke županije, Upravnog odjela za opću upravu, KLASA: UP/I-942-05/22-01/16, URBROJ: 2133-08-01/08-22-11 od 12. srpnja 2022. Tim rješenjem prvostupanjskog tijela zainteresiranoj osobi RS utvrđeno je pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], pustošina, površine 370 čhv, odnosno 1331 m[2] , iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno prema katastarskom operatu kč. br. [katastarska čestica], breg livada, površine 1331 m[2] , iz p.l.br. 878, k. o. [katastarska općina], te kč. br. [katastarska čestica], livada breg, površine 1995 m , iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odnosno prema katastarskom operatu kč. br. [katastarska čestica], breg livada, površine 1995 m[2] , iz pl.br. 480, k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo i posjed Republike Hrvatske, koja je ujedno utvrđena kao obveznik naknade.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu radi nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da zainteresirana osoba RS nije aktivno legitimiran za povrat predmetnih nekretnina u vlasništvo obzirom da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, br. O-9222/15 od 19. rujna 2016., nije razvidno da bi on bio nasljednik prava potraživanja naknade za oduzetu imovinu prema zahtjevu podnesenom od CS. Napominje da obrazloženje navedenog rješenje nije obvezujuće, već da je to izreka u kojoj je utvrđena ostavinska imovina koja ne sadrži pravo potraživanja naknade za oduzetu imovinu. Osim toga, imenovana zainteresirana osoba nije ni zakonski nasljednik prvog nasljednog reda, radi čega u skladu s člankom 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi), ne može postati ovlaštenikom naknade. Skreće pozornost da su predmetne nekretnine u vrijeme donošenja tog Zakona bile u posjedu Centra za pružanje usluga u zajednici Ozalj (ranije - Centar za rehabilitaciju Ozalj) tako što su štićenici ustanove na njima provodili program rehabilitacije kao što je čišćenje površina, održavanje urednosti prirodnog okoliša i drugi poslovi koji su ih osposobljavali za uključivanje u život zajednice. Budući da se radi o nekretninama u neposrednoj blizini rijeke Kupe, odnosno javnom vodnom dobru, na njima nije bilo moguće graditi objekte radi ograničene mogućnosti njihovog raspolaganja i korištenja. Uzimajući u obzir karakter navedene ustanove i ograničenje gradnje, smatra da se namjena oduzimanih predmetnih nekretnina ne može isključivo temeljiti na činjenici je li nešto na tim nekretninama izgrađeno ili ne. Prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju nije bilo potrebno utvrđivati privedenost namjeni u smislu članka 17. Zakona o naknadi obzirom da se radi o zakonom propisanom izuzetku od naturalnog povrata iz članka 54. istog Zakona, jer su predmetne nekretnine dodijeljene Zavodu za odgoj predškolske djece u Zorkovac Polju i koristile su se kao dio kompleksa. Skreće pozornost da se radi o nekretninama o čijem imovinsko-pravnom rješavanju ovisi realizacija niza gradskih projekata koji su od iznimnog značaja za građane Grada Ozlja. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku da mu nadoknadi troškove spora. Ujedno potražuje iskazani trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba RS, u odgovoru na žalbu, upućuje na navode iz obrazloženja prvostupanjske presude kojim su otklonjeni tužbeni prigovori tužitelja, a koje ponavlja u žalbi. Predlaže da Sud odbije žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

8. Naime, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju, pravilnom primjenom odredaba Zakona o naknadi, ispunjene pretpostavke za naturalni povrat predmetnog neizgrađenog građevinskog zemljišta zainteresiranoj osobi ĐS, kao oporučnom nasljedniku podnositeljice zahtjeva CS koja je preminula tijekom upravnog postupka.

9. Tužitelj žalbenim navodima osporava da je zainteresirana osoba RS ovlaštenik naknade. Međutim, rješenjem o nasljeđivanju, poslovni broj O-9222/15, UPP/OS-100/15-27 od **.**.2016., RS proglašen je jedinim nasljednikom iza smrti podnositeljice zahtjeva, pokojne CS u cijelosti, čime je tijekom upravnog postupka stekao stvarno-pravno potraživanje na koje se ne primjenjuje ograničenje iz članka 9. Zakona o naknadi, već se takvo potraživanje slobodno nasljeđuje sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju. Naime, opisano potraživanje spada u imovinu podnositeljice zahtjeva, to nije imovina koja je imenovanoj zainteresiranoj osobi oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (pa ne potpada pod ograničenje Zakona o naknadi), nego je to imovina koja je nastala na temelju odredaba Zakona o nasljeđivanju, tj. zakona Republike Hrvatske. Izloženo shvaćanje u skladu je i sa Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I- 673/1999 ("Narodne novine" 39/99).

10. Tužitelj također smatra da postoji zapreka za naturalni povrat iz članka 54. Zakona o naknadi, obzirom da su predmetne nekretnine u vrijeme stupanja na snagu istog Zakona dodijeljene Zavodu za odgoj predškolske djece u Zorkovac Polju te su se koristile kao dio kompleksa. Naime, odredbom navedenog zakonskog članka propisano je da se ne vraća u vlasništvo i posjed imovina pravnih osoba iz oblasti zdravstva, socijalne skrbi, odgoja, obrazovanja, kulture, zaštite kulturne i prirodne baštine, znanosti, energetike i vodoprivrede, športa i drugih javnih djelatnosti, koja je postala vlasništvo tih pravnih osoba na temelju posebnih propisa, a koja je na dan donošenja ovoga Zakona, u njihovom posjedu i služi za obavljanje njihove djelatnosti za koju su osnovane (stavak 1.).

11. Uzimajući u obzir da su predmetne nekretnine u vrijeme donošenja Zakona o naknadi bile upisane kao općenarodna imovina s organom upravljanja NO Kotara Karlovac te je 26. veljače 2019. na njima uknjiženo pravo vlasništva Republike Hrvatske, a u naravi predstavljanu neizgrađeno građevinsko zemljište na kojem Centar za pružanje usluga u zajednici Ozalj (u čijem posjedu je kasnije bilo to zemljište) više ne obavlja djelatnost, pravilno navodi prvostupanjski sud da se ne radi o izuzetku za naturalni povrat iz citiranog članka 54. Zakona o naknadi.

12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić