Poslovni broj: Usž-313/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Boris Kraljevski, odvjetnik iz Zagreba, Kraljevec 3a, protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3381/2021-10 od 13. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3381/2021-10 od 13. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-943-06/19-01/9, URBROJ: 360-04-02/01- 2021-4 od 4. listopada 2021., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je prijedlog tužiteljice za obnovu postupka izvršenja pravomoćnog djelomičnog rješenja o naknadi Ureda Državne uprave u Varaždinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove u Varaždinu, KLASA: UP/I-942-05/97-01/78, URBROJ: 2186-05-05-06-48 od 29. svibnja 2006., okončanog pravomoćnim zaključkom Centra za restrukturiranje i prodaju, KLASA: UP/I-942-05/13-01/58, URBROJ: 360/03-03/02-2015-7 od 30. prosinca 2015. godine.

3. Tužiteljica pobija presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o trošku. U razlozima žalbe, navodi da je 2. listopada 2018. tuženiku podnijela prijedlog za obnovu postupka izvršenja koji se vodio pred tuženikom pod poslovnim brojem: UP/I-942-05/13-01/58 u postupku dodjele dionica trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske, a radi isplate pravomoćno utvrđene obveze RH prema tužiteljici na ime naknade za oduzetu imovinu. Navodi da revizijski nalazi, bilance računa dobiti i gubitaka za tvrtke Geofizika d.d., Razvitak d.d. i Puljanka d.d. za 2014. i 2015. predstavljaju dokaze o insolventnosti trgovačkih društava čijim dionicama joj je „plaćeno“ njezino potraživanje prema RH, a da tim ispravama nije raspolagala 2015., odnosno 2016., kada je pokrenula upravni spor protiv zaključka tuženika, broj: UP/I-942-05/13-01/58 od 30. prosinca 2015., pravomoćno okončan presudom poslovni broj: Us I-430/16 od 13. lipnja 2018. godine. Nadalje, navodi da nije niti mogla raspolagati pravima koja su joj pripala dodjelom spornih dionica temeljem zaključka tuženika od 30. prosinca 2015., budući da se nije mogla legitimirati kao dioničarka, jer nije bila niti upisana u knjigu dioničara ovih trgovačkih društava. Tužiteljica je kao ovlaštenica naknade spornim dionicama mogla raspolagati tek od rujna 2018., kada je vlasništvo nad spornim dionicama kod Središnjeg klirinško depozitarnog društva d.d. po nalogu tuženika preneseno sa RH na tužiteljicu, u trenutku kada su stečajni postupci nad Razvitkom d.d., Puljankom d.d. i Geofizikom d.d. bili u tijeku, zbog čega smatra da je pogrešan zaključak suda da je time namireno dospjelo potraživanje tužiteljice prema RH. Nadalje, navodi da su joj u vlasništvo prenesene vrijednosnice (dionice) neistinitim prikazivanjem njihove vrijednost, iako su ove vrijednosnice zapravo bezvrijedne, budući da već u trenutku donošenja zaključka od 30. prosinca 2015. nisu donosile nikakav prinos s naslova dividende već godinama, a jednako tako tim vrijednosnicama nije bilo moguće trgovati jer su ih izdala insolventna trgovačka društva u pretežnom vlasništvu RH. Smatra da tuženik tužiteljici odgovara za pravne nedostatke dionica koje joj je prenio u vlasništvo jer tužiteljica, kao stjecateljica dionica spornih trgovačkih društava, nije temeljem tih dionica mogla namiriti svoju tražbinu prema tuženiku u punom opsegu pravomoćno utvrđene tražbine. Dakle, tuženik je tužiteljici prenio u vlasništvo vrijednosne papire za koje je u trenutku dodjele znao da stvarna vrijednost tih vrijednosnih papira ne odgovara njihovoj izraženoj nominalnoj vrijednosti. Mišljenja je da su joj postupanjem upravnih tijela i prvostupanjskog suda povrijeđena njezina ljudska i građanska prava zaštićena Ustavom RH i konvencijskim pravom, i to pravo da neovisno tijelo u pravičnom postupku i u razumnom roku odluči o njezinom zahtjevu. Smatra da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge za donesenu odluku, kao niti razloge zbog kojih prvostupanjski sud nije proveo dokazne prijedloge tužiteljice te posebno navodi da joj sud nije omogućio da mu se izravno obrati na usmenoj javnoj raspravi i obrazloži svoj zahtjev. Slijedom iznesenog, predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i osporavano rješenje tuženika te usvojiti prijedlog tužiteljice za obnovu postupka. Nadalje, zahtijeva da se naloži tuženiku da u roku od 30 dana računajući od dana primitka ove presude donese odluku o dodjeli dionica kojima će zamijeniti ranije dodijeljene dionice trgovačkih društva Razvitak d.d. iz Iloka, Puljanka d.d. Iz Pule i Geofizika d.d. iz Zagreba koje je tužiteljici dodijelio zaključkom od 30. prosinca 2015. godine. Potražuje trošak upravnog spora u iznosu 5.000,00 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu. Podredno, predlaže poništiti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Naime, sukladno članku 126. stavku 1. ZUS, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga koje ističe tužiteljica.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica tuženiku, 2. listopada 2018., podnijela prijedlog za obnovu postupka izvršenja pravomoćnog rješenja o naknadi okončanog pravomoćnim zaključkom od 30. prosinca 2015., a kojim se, između ostalog tužiteljici prenose dionice trgovačkih društava Geofizika d.d., Belje d.d., Brodogradilište Viktor Lenac d.d., Razvitak d.d. i Puljanka d.d.

9.1. Tužiteljica je predmetni zaključak od 30. prosinca 2015. osporavala u upravnom sporu u kojem je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-430/16-8 od 13. lipnja 2018., tužba tužiteljice protiv tog zaključka odbijena.

10. Naime, i po ocjeni ovog Suda, tuženik je, na temelju ovlaštenja koje mu daje odredba članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku(„Narodne novine“, broj 47/09., dalje: ZUP), pravilno odbacio prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog zaključkom tuženika od 30. prosinca 2015., jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka propisani člankom 123. stavkom 1. točke 1. ZUP- a, na koju se poziva tužiteljica.

11. To stoga jer tužiteljica nije učinila vjerojatnim razloge na kojima temelji prijedlog za obnovu, budući da je iz prijedloga vidljivo da se tužiteljica poziva na činjenice koje nisu postojale u trenutku donošenja zaključka od 30. prosinca 2015., dakle ne radi se o činjenicama koje su postojale, ali se za njih nije znalo u trenutku vođenja postupka čija obnova se traži, a kakve činjenice ima u vidu odredba članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a.

12. Naime, kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud, u trenutku donošenja zaključka tuženika od 30. prosinca 2015., koji je predmet prijedloga tužiteljice za obnovu postupka, nad društvima Geofizika d.d., Razvitak d.d., Puljanka d.d. nije bio otvoren stečajni postupak te nije bila smanjena nominalna vrijednost dionica Puljanka d.d. sa sto na deset kuna.

13. Valja reći i da su prigovori tužiteljice o financijskom stanju predmetnih društava te navodi u vezi okolnosti da društvo Geofizika d.d. nije bila izlistana na burzi dionica, bili predmet postupka pred prvostupanjskim sudom u vezi s čime je donesena pravomoćna presuda, poslovni broj: Us I-430/16-8 od 13. lipnja 2018., u kojoj je navedeno da se prijenos dionica vrši prema nominalnom, a ne prema tržišnom iznosu predmetnih dionica. Stoga, nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari prigovori tužiteljice vezani za financijsko stanje tih društava u trenutku donošenja zaključka od 30. prosinca 2025. i prigovori vezani uz primjenu Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća („Narodne novine“, broj 36/03. i 33/06.), koji u članku 8.a propisuje da se neće vršiti naknada u dionicama ili udjelima društava nad kojima je otvoren stečajni postupak.

14. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). Osnovano je, stoga, prvostupanjski sud ocijenio da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda, izvođenje predloženih dokaza, imajući u vidu podatke spisa predmeta, ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

15. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu ni povredu načela pravičnog suđenja, na koje ona upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka i izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno.

16. U odnosu na duljinu trajanja postupka, valja reći da dugotrajnost postupka nije razlog zbog kojeg bi se rješenje u upravnom postupku ili presuda u upravnom sporu mogli ocijeniti nezakonitim jer takva mogućnost nije propisana relevantnim postupovnim odredbama.

17. Kako tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe u odnosu na glavnu stvar.

18. Tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu pa, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, nema pravo na naknadu troškova upravnog spora, iz kojeg razloga je neosnovana žalba tužiteljice u odnosu na odbijen zahtjev za naknadu troška prvostupanjskog upravnog spora, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog dijela predmetnog upravnog spora.

19. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić