Poslovni broj: Usž-3085/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VITA LONGA d.o.o. (OIB 30744314881), Split, Vinogradska 72, zastupanog po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ŠIŠKO I PARTNERI j.t.d., Split, Lovretska 1, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije (OIB 33706439962), Split, Mike Tripala 6, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2937/2024-8 od 13. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13.siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2937/2024-8 od 13. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/984, URBROJ: 443-02-03- 12-01-24-1 od 7. studenog 2024. godine. Ujedno su rješenjem, istog poslovnog broja i datuma, odbijeni prijedlozi tužitelja za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe i izdavanje rješenja o privremenoj mjeri kojom se zabranjuje izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja spora (točka I. i II izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka III. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika naloženo je tužitelju, kao investitoru, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni ukopani bazen, metalnu prostornu konstrukciju, jacuzzi ukopan u armirano-betonsku školjku sa strojarnicom i terasu (unutar koje tlocrtne površine je gore navedeni jacuzzi), izgrađene na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i betonsku stazu izgrađenu na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je sve izgrađeno izvan granica građevinskog područja bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole.
2. Protiv odluke prvostupanjskog upravnog suda (presude i rješenja), tužitelj je podnio žalbu iz svih odredbi propisanih zakonom. Navodi da su druge dvije susjedne čestice, kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema Prostornom planu uređenja Grada Supetra dio građevinskog područja naselja i za gradnju na tim česticama tužitelj je ishodio građevinsku dozvolu, a građevine su izgrađene u skladu s tim aktima za gradnju. Tužitelj je vlasnik i uređenog poljoprivrednog zemljišta u neposrednoj, kontaktnoj zoni koje se nalazi zapadno i sjeverno neposredno uz građevinsko područje, za koje čestice je prema mjerodavnom prostornom planu određena namjena: „ poljoprivredno tlo – ostala obradiva tla (P3)“. Navodi da su izgrađene zgrade suvremenog arhitektonskog izričaja, koji uvažava tradiciju i nasljeđe povijesnog graditeljstva, volumen i smještaj građevina podređeni su unaprjeđenju i valorizaciji krajobraza te su se nenametljivo uklopili u okoliš. Krajobrazno uređenje je poštovalo prirodne vrijednosti (zatečeno raslinje, suhozidi bunje) te ga je dodatno unaprijedilo odgovarajućim izborom sadnog materijala. Poljoprivredno zemljište je dijelom zasađeno maslinama, isto se obrađuje i uređuje a sukcesivno ga se dopunjuje sadnjom stablašica (maslina i različitih vrsta voćaka), uvodi se navodnjavanje. U svrhu poljoprivredne proizvodnje na dijelu predmetnog zemljišta i to na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi sjeverno od građevinskog područja, izvedena je poluukopana građevina s ozelenjenom petom fasadom koja je, kao nastavak prirodnog i uređenog terena, u cijelosti uklopljena u okolni pejzaž, a u neposrednoj blizini su, osim autohtonog bilja sačuvane i uređene gomile, i suhozidi te dvije manje bunje. Poluukopana građevina je u cijelosti u funkciji okolnog poljoprivrednog zemljišta, a služi za pohranu opreme, alata i strojeva nužnih za obradu zemljišta i proizvodnju maslinovog ulja. S obzirom na opisani karakter, položaj, uklopljenost u postojeći krajobraz te funkciju izgrađenog objekta, tužitelj je pokrenuo postupak da se i čestica na kojoj je izgrađena građevina koja je u cijelosti u funkciji poljoprivredne proizvodnje uz zadovoljene svih odredbi zakona, Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije, u zakonito provedenom postupku, u kartografskom prikazu prostornog plana uređenja grada Supetra, uključi u područje moguće izgradnje građevina u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti. Pojašnjava da je Gradsko vijeće Grada Supetra donijelo Odluku („Službeni glasnik grada Supetra“, broj 19/20 i 10/22) o pokretanju postupka II. Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja grada Supetra, između ostalog i radi preispitivanje i proširenje granica područja moguće gradnje građevina u funkciji obavljanja poljoprivredne proizvodnje. Stoga je tužitelj predložio da se u tom postupku redefinira – proširi površina područja u kojem je moguća izgradnja građevina u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti. Naglašava da su za navedenu izmjenu prostornog plana ispunjeni svi zakonski uvjeti te da će se ishođenjem promjena tih dokumenata prostornog uređenja steći uvjeti za ishođenje dozvola za gradnju za objekte za koje je zatraženo uklanjanje te će isti biti zadržani u prostoru, a time će prestati razlozi iz citiranog rješenja tuženika kojim je naloženo njihovo uklanjanje. Navedene činjenice svakako predstavljaju opravdan razlog za odgodom izvršenja pobijanog rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke u ovoj pravnoj stvari te za prekidom ovoga upravnog spora do okončanja postupka izmjene i dopune Prostornog plana uređenja grada Supetra, nakon čega će se steći uvjeti za ishođenje građevinske dozvole, zbog čega nema smisla ustrajavati na okončanju ovog spora. Izvršenje rješenja koje je predmet ovog spora protivno je i javnom interesu, načelu razmjernosti i pravu vlasništva. Obzirom na naprijed navedeno, drži da je dokazao nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu koja bi tužitelju nastala izvršenjem osporenog rješenja tuženika, zbog čega je sud trebao odrediti privremenu mjeru do pravomoćnog okončanja spora. Slijedom navedenog, predlaže ovom Sudu da poništi pobijanu presudu i rješenje tuženika i sam riješi stvar, podredno, predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova spora i troška sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev, pri čemu je za svoju odluku naveo argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg je razvidno da je tužitelj izvan građevinskog područja [adresa], na području P3, poljoprivredne površine – ostala obradiva tla, izvršio bespravnu gradnju i radove, koji su, prema podacima spisa predmeta, u funkciji ljetnikovca (Villa Stuart), izgrađenog na drugoj čestici ([katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) temeljem valjanog akta za gradnju. Žalbenim prigovorima takvo činjenično utvrđenje nije ni dovedeno u sumnju jer tužitelj ne osporava da za bespravnu gradnju, detaljno opisanu osporenim rješenjem, nije ishodio građevinsku dozvolu.
7.1. Pri tom valja istaknuti da se dijelovi žalbe odnose na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tj. na toj čestici izgrađenu građevinu koja je, prema žalbenim navodima, u funkciji okolnog poljoprivrednog zemljišta. Kako ta katastarska čestica, odnosno vrsta građevine, nije obuhvaćena osporenim rješenjem, to u tom smjeru istaknuti žalbeni prigovori nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.
8. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog Suda, ostvareni su uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21., 67/23.), kojom je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela ako je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, a što je ovdje slučaj.
9. Glede opetovanih žalbenih prigovora o izmjenama/dopunama prostornog plana, koje da su u tijeku, valja ukazati da je namjena zemljišta, kao prostorno-planski parameter, bitna za izdavanje akta kojim se odobrava gradnja, ali ne i za postupak građevinske inspekcije, u kojem je pravilno utvrđeno da je tužitelj započeo s gradnjom bez prethodno ishođene građevinske dozvole, a utvrđenje koje činjenice je pravno odlučno u inspekcijskom postupku.
10. Tužitelj pogrešno smatra i da postupak izmjene prostornog plana predstavlja razlog za prekid upravnog spora jer, u konkretnom slučaju, za to nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 105. stavka 2. točke 1. ZUS-a, slijedom čega je pravilna i odluka prvostupanjskog suda kojom je takav prijedlog odbijen na ročištu održanom 24. travnja 2025. godine.
11. Prema odredbi članka 42. stavka 6. ZUS-a, odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda. Kako je presudom ovog Suda žalba protiv pobijane prvostupanjske presude odbijena, čime je spor pravomoćno okončan, to ovaj Sud nije posebno razmatrao žalbene prigovore o postojanju uvjeta za određivanjem odgodnog učinka tužbe, odnosno određivanja privremene mjere.
12. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.
14. Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 13. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić