REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5718/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jurica Borojević i Domagoj Jugović, Nova Gradiška, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate razlike plaće, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-689/23-3 od 2. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-263/17- 44 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-689/23-3 od 2. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-263/17-44 od 27. listopada 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), postavivši četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1) Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kada donosi odluku ne cijeneći žalbene razloge tužene i ne dajući nikakvo obrazloženje i razloge o odlučnim činjenicama u pogledu istaknutih žalbenih navoda od strane tužene (samo navodeći da je prvostupanjski sud pravilno postupio i navodeći utvrđenja suda prvog stupnja bez dovođenja istih u odnos s navodima žalbe)?
2) Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji (NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika (NN 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18 i 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 104/13 i 150/13) te protivno smislu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske: rješenja broj: Revr 1127/13-2 od 11. svibnja 2016. i Revr- 753/09-2 od 17. studenog 2009., kada za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora minus sati redovnog radnog vremena=sati prekovremenog rada, te 24 sata minus osam sati odmora=sati stvarnog radnog vremena) i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tužena dužna platiti tužitelju, bez da su utvrdili stvarno (faktično) odrađene sate rada obzirom na radno mjesto i nalog-zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova (a za što je tužena sudu ponudila relevantne dokaze: radne naloge i evidencije za obračun plaće u kojima je točno definirano što je naloženo, što je odrađeno i što je i na ime čega isplaćeno policijskom službeniku, ovdje tužitelju)?
3) Dakle, mogu li se svi ostali sati koje je službenik (tužitelj) proveo na radu na terenu na brodu, a pritom se misli na sate koji se dobiju nakon što se od 24 sata jednog dana oduzmu sati redovnog radnog vremena i sati odmora, odrediti na taj način u paušalnom iznosu i smatrati prekovremenim radom, bez da se utvrdi da li je za vrijeme tih ostalih sati tužitelj stvarno (faktično) radio s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog (i za koje sate mu onda pripada pravo na uvećanu plaće za prekovremeni rad) ili je za te ostale sate potrebno utvrditi da li je za vrijeme istih tužitelj stvarno aktivno radio ili pak bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili u luci izvan broda (a za što mu je tužena i isplatila odgovarajuću naknadu)?
4) Da li, za obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme izvan redovnog radnog vremena (izuzev vremena kada je policijski službenik- tužitelj odmarao), a za koje policijski službenik-tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, predstavlja vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva (čl. 57 Kolektivnog ugovora, naknada po čl. 44 st. 4)?".
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže tuženikov prijedlog odbiti. Traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Predmet spora je isplata razlike plaće za prekovremeni rad na ophodnom brodu pomorske policije u razdoblju od svibnja 2012. do prosinca 2014.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu naknade razlike plaće s osnove neplaćenog prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima te noćnog rada za vrijeme višednevne službe na brodu.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
7. Prvo postavljeno pravno pitanje odnosi se na to je li sud drugog stupnja u pobijanoj odluci propustio obrazložiti neke činjenice odnosno odgovoriti na neki žalbeni navod, koje tuženik smatra odlučnima, a samim time je li na taj način sud donio odluku koja bi bila nepodudarna sa zauzetim shvaćanjima ovog revizijskog suda. Navedeno pitanje tiče se postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju. U situaciji kad takva bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanom odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda ili drugog drugostupanjskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se o važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. U odnosu na preostala postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, ista nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, ova postavljena pitanja su činjenične naravi i potpuno vezana za okolnost svakog pojedinog slučaja (koliko je sati tužitelj radio dok je bio u pripravnosti na brodu odnosno je li faktično stvarno aktivno radio ili se odmarao), a takva pitanja koja su utemeljena na preispitivanju činjeničnih okolnosti konkretnog predmeta koje predlagatelj ocjenjuje drugačije od suda, ne mogu biti predmet preispitivanju u revizijskom postupku, a niti su tako postavljena pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi (tako i Revd-3236/25, Revd-4763/24 itd.).
9. S obzirom da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
10. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
