REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5710/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Konstruktor d.d. u stečaju, Zlatar, Kralja Petra Krešimira 25, OIB: 83011454143, kojeg zastupa punomoćnica Jaka Ćurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv I-tuženika Stečajna masa iza Indirect d.o.o. u stečaju, Zagreb, Gajeva 2A, OIB: 16834052941, kojeg zastupa punomoćnik Josip Tabak, odvjetnik u Zagrebu, II-tuženika Ferrostil mont d.o.o., Zagreb, Zadarska 77, OIB: 72333126791, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Lončarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić j.t.d. u Zagrebu i III-tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Lada Ćustić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi pobijanja radnji stečajnog dužnika, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3510/2025-3 od 23. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1309/2014-127 od 21. srpnja 2025., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3510/2025-3 od 23. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1309/2014-127 od 21. srpnja 2025.
2. Prijedlog tužitelja podnesen je pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a koja glase:
„1. Jesu li banke, u zaštiti svojih kreditnih plasmana, pri utvrđivanju kreditne sposobnosti molitelja kredita, obvezne/dužne postupati po obvezujućoj preporuci HNB i čl. 321. st. 2. do 5. ZOKI (raniji čl. 157. st. 3. toč. 6 (NN 54/2013)), te vlastitim internim pravilima i procedurama banke te da li su rezultati ispitivanja kreditne sposobnosti vidljivi u kreditnom spisu kao i da li tako prikupljeni podaci omogućuju banci, znanje o okolnostima na kojima se zasniva pobojnost stjecanja njegovih pravnih prednika?
2. Jesu li jedinstveni suparničari (prema kojima se, zbog prirode odnosa i/ili Zakona, pravni odnos može riješiti samo na jednaki način) ujedno i solidarni dužnici odnosno jesu li solidarni dužnici u glavnoj stvari ujedno i solidarni dužnici kada je u pitanju sporedna tražbina – dosuda parničnog troška?
3. Je li obveza tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva naknada parničnog troška od jedinstvenih i nužnih suparničara koji su ujedno i solidarni dužnici, zatražiti solidarnu isplatu istog ili ta obveza nalaganja solidarnosti proizlazi iz Zakona?
4. Je li primjena Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, obvezujuća kod složenih postupaka kao što je pobijanje pravnih radnji (u stečaju), statusnih sporova iz Zakona o trgovačkim društvima (dalje:ZTD) kao i kod onih sporova kod kojih je potrebno posebno specijalističko znanje ili se Tbr. 8. toč. 1. Tarife mora tumačiti zajedno i istovremeno sa čl. 154. -156. Zakona o parničnom postupku (dalje:ZPP) procjenjujući stvarni opseg i složenost posla, dakle prema okolnosti (opseg i kompleksnost posla, zastupanju više osoba ili zastupanju protiv više osoba, dugotrajnost istoga i dr.) svakog pojedinog slučaja?“.
3. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Prvo naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi jer se radi o pitanju od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora obzirom se propisano postupanje banke u postavljenom pitanju ne primjenjuje na sve ranije vlasnike nekretnine na kojoj banka planira osigurati svoje potraživanje. Osim toga niti odluke koje predlagatelj prilaže uz prijedlog za dopuštenje revizije ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti s obzirom da istima nije iskazano shvaćanje o obvezi banke ispitivanja kreditne sposobnosti osoba koje, kao u predmetnom slučaju nisu s bankom u poslovnom odnosu u odnosu na nekretninu na kojoj banka zasniva založno pravo, već se javljaju kao raniji vlasnici iste.
8. Drugo i treće naznačeno pitanje nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi obzirom tužitelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti postavljenih pitanja jer su odluke na koje se pozvao donesene u različitim činjeničnim situacijama od one u ovoj parnici, pa ne predstavljaju odgovarajući razlog za postavljena pitanja.
9. Četvrto postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne može se smatrati pravnim pitanjem koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i/ili za razvoj prava jer je riječ o pitanju kod kojeg odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
10. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
11. Prema ocjeni vijeća predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
12. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se tužitelju ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
13. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
14. Stoga je valjalo u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije podnesen u smislu čl. 385.a st.2. ZPP odbaciti kao nedopušten primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
