Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-828/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog Mateja Oreškovića i dr., zbog kaznenog djela iz članka 222. stavak 3. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama 1. optuženog Mateja Oreškovića i 2. optuženog trgovačkog društva Radnik d.d. podnesenima protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-50/2023 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026., u prisutnosti branitelja 1. optuženika odvjetnika Alena Pešušića,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženog Mateja Oreškovića i 2. optuženog trgovačkog društva Radnik d.d. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici 1. optuženi Matej Orešković proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti pod točkom 1., teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, opisanog u članku 222. stavak 3. u svezi članka 221. stavak 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 222. stavak 3. KZ/11, dok je 2. optuženo trgovačko društvo Radnik d.d. pod točkom 2. proglašeno odgovornim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti, teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano u članku 222. stavak 3. u svezi članka 221. stavak 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 222. stavak 3. KZ/11, sve u svezi članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (dalje u tekstu: ZOPOKD).

1.1. Na temelju istih zakonskih odredbi 1. optuženi Matej Orešković osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 primijenjena je uvjetna osuda pa se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko 1. optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 222. stavak 3. KZ/11 sve u svezi članka 3. stavak 1. ZOPOKD

2. optuženom trgovačkom društvu Radnik d.d. Križevci sa sjedištem u Križevcima, Ulica kralja Tomislava 45, zastupanom po predstavniku Krešimiru Papcu odvjetniku u Koprivnici izrečena je novčana kazna u iznosu 1.990,84 eura (tisuću devetsto devedeset eura i osamdeset četiri centa) koju je pravna osoba dužna platiti u roku 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti i ovršnosti presude.

1.3. U smislu članka 9. stavak 2. ZOPOKD, ako pravna osoba ne plati u određenom roku novčanu kaznu, ista će se prisilno naplatiti.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP 1. optuženi Matej Orešković i 2. optuženo trgovačko društvo Radnik d.d. Križevci dužni su platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 500,00 eura (petsto eura) svaki, te troškove kaznenog postupka u iznosu 486,78 eura (četiristo osamdeset šest eura i sedamdeset osam centi) solidarno, sve u korist državnog proračuna RH.

2. Protiv te presude žalbu je podnio 1. optuženi Matej Orešković po branitelju Alenu Pešušiću odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o troškovima kaznenog postupka te odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud 1. optuženika oslobodi optužbe, ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Žalbu je podnio i 2. optuženi Radnik d.d. po predstavniku Krešimiru Papcu odvjetniku u Koprivnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da 2. optuženika oslobodi optužbe, ili ukoliko smatra da bi prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti, da postupi sukladno članku 484.a stavak 2. ZKP.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Povodom zahtjeva 1. optuženika, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP stranke su izviještene o sjednici vijeća. Na sjednicu je pristupio branitelj 1. optuženika odvjetnik Alen Pešušić, dok uredno obaviješteni državni odvjetnik, 1. optuženik i predstavnik 2. optuženika odvjetnik Krešimir Papac nisu pristupili.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žalitelji citiraju odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, ne konkretizirajući u čemu bi se sadržajno navedena postupovna povreda sastojala, a jednako tako ne obrazlažu niti žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona na koju se samo nominalno pozivaju.

8. Iz sadržaja žalbi proizlazi da oba žalitelja opsežno iznose neslaganje s obrazloženjem, razlozima i zaključcima prvostupanjske presude, kojima suprotstavljaju vlastitu argumentaciju, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza, što predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Budući da je u tom dijelu analiza dokaza i argumentacija oba žalitelja u bitnom podudarna, analizirat će se jedinstveno. Naime, ističe se da je sukladno Zakonu o zaštiti na radu (članak 73. i članak 77.) i Pravilniku o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima, u konkretnom slučaju Marijan Maletić kao imenovani koordinator zaštite na radu bio dužan izvršiti pregled dokumentacije osposobljenosti svakog radnika na gradilištu i imenovanog ovlaštenika za zaštitu na radu svakog pojedinog trgovačkog društva prije samog upućivanja na gradilište. U konkretnom slučaju ovlaštenik društva Kristal d.o.o. za zaštitu na radu bio je Enes Herić. Trgovačko društvo Viessmann d.o.o. kao investitor je sukladno članku 12. stavak 1. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima i članku 73. stavak 6. Zakona o zaštiti na radu bio odgovoran za provedbu zaštite na radu nad Marijanom Maletićem jer je isti kao koordinator imenovan od strane vlasnika građevine trgovačkog društva Podravka d.d. Iz Ugovora o izvođenju radova između trgovačkog društva Radnik d.d. i trgovačkog društva Kristal d.d. proizlazi da je Kristal d.d. bio dužan za sve svoje radnike, pa tako i za oštećenog Enesa Alića pribaviti dokaz o tome da su osposobljeni za rad na siguran način i da imaju potrebne stručne kvalifikacije. Prema članku 36. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim, no oštećenom Enesu Aliću je poslodavac bio Kristal d.o.o., a ne Radnik d.d.

8.2. U žalbi 1. optuženik navodi kako se u činjeničnom opisu djela navodi da je oštećeni Enes Alić zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu amputacije II i V prsta lijeve ruke, što ne odgovara iskazu oštećenog Enesa Alića na raspravi u kojem navodi da mu je amputiran kažiprst, mali prst je ostao spašen.

8.3. Oba žalitelja se nadalje pozivaju na zapisnik o inspekcijskom nadzoru iz kojeg proizlazi kako je poslodavac Enesa Alića, trgovačko društvo Kristal d.o.o. bilo dužno osposobiti radnika Enesa Alića za rad na siguran način, te pribaviti sva potrebna uvjerenja i potvrde, te da je neposredno prije početka rada trgovačkom društvu Radnik d.d. poslodavac Enesa Alića trgovačko društvo Kristal d.o.o. dostavilo dokaz da je njihov radnik Enes Alić osposobljen za rad na siguran način.

8.4. Člankom 32. ugovora o izvođenju radova - isporuke i montaže specijalne oplate, za građevinu – kotlovnicu na biomasu Danica, za koju je investitor Viessmann d.o.o., sklopljenog između naručitelja - Radnik d.d. Križevci i izvoditelja - Kristal d.o.o. Živinice utvrđeno je da su voditelj i naručitelj dužni odmah po uvođenju u posao dostaviti na gradilište potrebnu dokumentaciju prema odredbama zakona i propisa, a koju zahtjeva koordinator zaštite na radu kao predstavnik Investitora. Prema članku 33. ugovora, izvoditelj se obvezuje na gradilištu angažirati svoje zaposlenike s kojima je sklopio ugovor o radu, te ih uredno prijavio na zdravstveno i mirovinsko osiguranje na osnovice određene zakonom ili više, a dokaze o tome (popis radnika sa potrebnim dokumentima – preslika o statusu zaposlenja, osposobljenost za rad na siguran način, rad s opremom i strojevima, zaštita od požara i dr.) dužan je dostaviti naručitelju na gradilištu prije početka izvođenja radova.

8.5. Oštećenik je po struci tesar i time upoznat sa načinom rada na kružnoj pili, s obzirom na to da je kružna pila njegovo osnovno sredstvo rada kada se radi o izgradnji oplate budući da je u tom slučaju potrebno stalno kraćenje drvene građe bilo kružnom pilom, bilo motornom pilom, s time da je iskazao kako nije provjerio prije nego se upustio u rad kako zaštita na pili stoji, nitko mu nije dao nalog da obavi taj posao jer je znao što treba raditi.

8.6. Stoga 1. optuženik smatra da je do nesreće došlo propustom nastradalog Enesa Alića, koji je unatoč stručnoj osposobljenosti i dugogodišnjem radnom iskustvu kojeg je imao kao školovani tesar na kružnoj pili, propustio obratiti pozornost potrebnu u rukovanju opasnim strojem – kružnom pilom prilikom izvođenja građevinskih radova, budući da do nesreće ne bi došlo da je zaštita na pili kritične zgode bila spuštena, kako to navodi inspektor rada za zaštitu na radu Višak Goran i budući da prije početka rada na kružnoj pili kritične zgode oštećenik prema vlastitom iskazu nije provjerio kako zaštita na pili stoji.

8.7. Osim toga, odluka društva Radnik d.d. od 12. rujna 2016. je općenita, ništava, nezakonita i ne može ni na koji način obvezati 1. optuženika zato što on ne može temeljem zakonskih propisa biti inženjer gradilišta jer ne ispunjava propisane zakonske uvjete. Naime, naziv radnog mjesta 1. optuženika je pomoćnik inženjera gradilišta, a na predmetnom gradilištu je imao radno mjesto voditelj radova.

8.8. Smatra da su tri osobe u konkretnom slučaju mogle biti zadužene za zaštitu na radu na predmetnom gradilištu i to: glavni inženjer na gradilištu zaposlenik društva Viessmann d.o.o., Enes Herić zaposlenik i ovlaštenik zaštite na radu iz društva Kristal d.o.o., i Marijan Maletić kao imenovani kordinator II zaštite na radu.

8.9. Prema članku 36. Zakona o zaštiti na radu, što se 1. optuženiku i stavlja na teret, točnije članku 36. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom iz stavka 6. ovog članka, odnosno posebnim propisom za te poslove. Međutim, oštećenom Enesu Aliću je poslodavac bio Kristal d.o.o., a ne Radnik d.d., pa se stoga na optuženike ne može primijeniti citirana odredba. Zbog toga oba žalitelja smatraju da je promašeno pozivanje na kršenje citirane zakonske odredbe.

8.10. Odgovornost Marijana Maletića za sobom u cijelosti ekskuplira 1. optuženika jer ne može postojati suodgovornost budući da poslovi Marijana Maletića iz Zagrebinspekta u potpunosti isključuju odgovornost 1. optuženika.

8.11. Pored toga 1. optuženik ne može biti počinitelj jer to može biti samo onaj koji pri određenom segmentu izvođenja građevinskih radova ima ingerenciju nad radnicima, što je u konkretnom slučaju poslodavac oštećenika Kristal d.o.o., a ne ovdje 1. optuženik koji nije imao nikakvu ingerenciju nad radnicima društva Kristal d.o.o., pa time niti nad oštećenim Enesom Alićem.

8.12. U konačnici 1. optuženik ističe da se inkriminirano kazneno djelo može počiniti samo s namjerom odnosno umišljajem, tako da nedostaje bitna komponenta kaznenog djela, a to je namjera, dok 2. optuženik zaključuje da u ovom postupku nije utvrđeno da bi 1. optuženik bio inženjer gradilišta i time imao svojstvo odgovorne osobe u pogledu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a nema niti elementa za utvrđenje da bi time bila povrijeđena neka dužnost pravne osobe, jer se to ne konkretizira, niti navodi, a ne može se automatski presumirati, sve u smislu odredbe članka 3. ZOPOKD.

9. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilnom i podrobnom analizom svakog dokaza zasebno te njihovom međusobnom usporedbom, ispravno zaključio da je 1. optuženik počinio kazneno djelo, kao i posljedičnu odgovornost 2. optužene pravne osobe.

10. Što se tiče prigovora 1. optuženika u pogledu subjektivnog elementa kaznenog djela, treba reći da je 1. optuženik osuđen zbog nehajnog oblika kaznenog djela, a ne da bi postupao s namjerom, kako to jasno proizlazi iz činjeničnog i pravnog opisa, koje prati odgovarajuće obrazloženje razloga presude.

11. Točni su navodi žalitelja, koji ujedno predstavljaju utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu privremenog radilišta koje je predmet postupka. Naime, investitor je trgovačko društvo Podravka d.d., dok je za usluge koordinatora II zaštite na radu na projektu izgradnje kotlovnice za biomasu na lokaciji Đelekovečka cesta u Koprivnici bio određen Zagrebinspekt odnosno inženjeri Marijan Matočec i Marijan Maletić. Bilo je potrebno odrediti koordinatore II za zaštitu na radu sukladno članku 73. stavak 4. Zakona o zaštiti na radu jer investitor, vlasnik građevine, koncesionar ili druga osoba za koju se izrađuje glavni projekt, mora imenovati jednog ili više koordinatora zaštite na radu tijekom građenja kada radove izvode ili je previđeno da ih izvode dva ili više izvođača, kao što je to bilo u konkretnoj situaciji.

11.1. Nadalje, prema ugovoru o izvođenju radova za isporuku i montažu specijalne oplate od 4. studenog 2016. za izradu kotlovnice na biomasu Danica, investitor je Viessmann d.o.o., naručitelj 2. optuženi Radnik d.d. ujedno poslodavac 1. optuženog Mateja Oreškovića, a izvoditelj Kristal d.o.o. u kojem je oštećeni Enes Alić bio određen za tesara i za obavljanje poslova na kružnoj pili, dok je ovlaštenik zaštite na radu bio radnik Enes Herić.

12. Što se pak tiče ovlaštenika iz područja zaštite na radu 2. optuženog trgovačkog društva Radnik d.d., iz odluke toga društva proizlazi da je upravo 1. optuženi Matej Orešković imenovan kao neposredni ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, opisane su njegove ovlasti, obveze i odgovornosti pa tako među ostalim odgovara da se na poslove ne rasporedi osoba koja nije osposobljena za rad na siguran način na tim poslovima, osigurava da se na poslove s posebnim uvjetima rada rasporedi osoba koja udovoljava traženim uvjetima u skladu sa zakonom te upućuje radnike na poslovima s posebnim uvjetima rada na zdravstveni pregled.

12.1. Žalbeni prigovori kako 1. optuženik nije bio inženjer gradilišta niti je ispunjavao uvjete pa tako nije mogao imati svojstvo odgovorne osobe su neutemeljeni i ne dovode u pitanje njegovu odgovornost za primjenu pravila iz područja zaštite na radu.

12.2. Naime, iz citirane odluke 2. optuženika jasno proizlazi da je naziv radnog mjesta 1. optuženika pomoćnik inženjera gradilišta, tako da navod odluke kojom se imenuje za inženjera gradilišta, što je onda ispravno na taj način preneseno u činjenični opis kaznenog djela, nije od utjecaja na njegovo konkretno ovlaštenje i obveze koje iz te odluke proizlaze. Odlučno je to da je 1. optuženik ovlaštenik i radnik kojemu je 2. optuženik kao poslodavac i to neovisno o drugim ugovorenim poslovima, dao i opisano ovlaštenje za provedbu pravila zaštite na radu, koje je 1. optuženik svojim potpisom odluke prihvatio i potvrdio.

13. Ovdje treba skrenuti pozornost na odredbe članka 32. i 33. ugovora o izvođenju radova od 4. studenog 2016. iz kojih doista slijedi, kako to prezentiraju žalitelji, da je Kristal d.o.o. kao izvoditelj dužan odmah po uvođenju u posao dostaviti na gradilište potrebnu dokumentaciju prema odredbama zakona i propisa, a koju zahtjeva koordinator zaštite na radu kao predstavnik investitora. Također je propisano da izvoditelj odgovara za sve posljedice do kojih dođe zbog neprimjene propisa i mjera zaštite na radu, a u vezi su s radovima koje izvodi ili su u vezi s njegovim radnicima ili trećim osobama ili imovini drugih.

13.1. Međutim, predmet optužbe u ovom postupku nije propust koordinatora za zaštitu na radu, niti izvoditelja, s time da prema članku 77. stavak 4. Zakona o zaštiti na radu, imenovanje koordinatora za zaštitu na radu ne oslobađa izvođače i druge osobe na gradilištu odnosno sudionike u gradnji od njihove odgovornosti za primjenu pravila zaštite na radu.

13.2. Stoga treba razmotriti daljnje odredbe toga ugovora, u kontekstu odgovornosti 1. optuženika, iz kojih jasno slijedi da je prema članku 33. citiranog ugovora, izvoditelj dužan na gradilištu angažirati svoje zaposlenike s kojima je sklopio ugovor o radu, te ih uredno prijavio na zdravstveno i mirovinsko osiguranje na osnovice određene zakonom ili više, a dokaze o tome (popis radnika sa potrebnim dokumentima – preslika o statusu zaposlenja, osposobljenost za rad na siguran način, rad s opremom i strojevima, zaštita od požara i dr.) dužan je dostaviti naručitelju na gradilištu prije početka izvođenja radova.

13.3. Upravo u tom smislu i nastavno na spomenutu odluku, 1. optuženik je kao neposredni ovlaštenik 2. optuženika kao naručitelja za zaštitu na radu bio dužan provjeriti da li radnik, oštećenik Enes Alić ispunjava sve uvjete u pogledu stručne osposobljenosti i zdravstvene i psihičke sposobnosti za obavljanje konkretnog posla, pri čemu ga upravo suprotno stavu žalitelja, eventualni propust izvoditelja ili koordinatora ne ekskulpira, jer da je izvršio provjeru za koju je bio imenovan i zadužen, utvrdio bi da oštećenik nije osposobljen za obavljanje poslova rukovatelja kružnom pilom, pa da mu nije dozvolio obavljanje tog posla, do posljedice ne bi došlo.

14. Prvostupanjski sud je pravilno dovođenjem u vezu pribavljene dokumentacije, zapisnika o inspekcijskom nadzoru, te iskaza svjedoka Gorana Viška i Vensana Pušonjića utvrdio da oštećenik nije bio osposobljen za rad na takvim strojevima.

15. Što se pak tiče prouzročene posljedice, žalbenim navodima 1. optuženika da je oštećeniku prema vlastitom iskazu u konačnici mali prst ostao spašen, kraj nedvojbenog utvrđenja da mu je kažiprst amputiran, pravna kvalifikacija u smislu nastanka teške tjelesne ozljede nije dovedena u pitanje.

16. Žalbama se posebno problematizira pojam poslodavca u smislu citirane blanketne norme članka 36. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, uz naglasak na činjenicu da je oštećeniku poslodavac Kristal d.o.o., a ne 2. optuženik. Suprotno ovakvoj interpretaciji žalitelja, poslodavac u smislu citirane odredbe je ne samo radnik (u konkretnoj situaciji radnik društva Kristal d.o.o.), nego i osoba na radu koja je obavljala poslove, što se zasigurno može svrstati u kontekst obavljanja poslova za

2. optuženika kao naručitelja radova.

17. Što se pak tiče odgovornosti 2. optuženika, nastavno na utvrđeno svojstvo 1. optuženika kao njegova neposrednog ovlaštenika za provedbu zaštite na radu i time odgovorne osobe, suprotno žalbenim prigovorima, posve je jasno opisana i time konkretizirana odgovornost 2. optuženika, koja se sastoji u povredi dužnosti provođenja mjera zaštite na radu, a upravo to je jedan od temelja odgovornosti pravnih osoba iz članka 3. ZOPOKD.

18. Iako žalitelji u žalbama ne obrazlažu žalbenu osnovu odluke o kazni na koju se samo uvodno pozivaju, žalili su se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa takva žalba u smislu članka 478. ZKP sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

18.1. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kada je 1. optuženiku kao olakotno cijenio neosuđivanost, a kao otegotno posljedicu kaznenog djela te ga osudio na kaznu zatvora deset mjeseci uz izricanje (a ne primjenu kako to navodi prvostupanjski sud) uvjetne osude, pri čemu je i minimalni rok provjeravanja jedna godina primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, dok je 2. optuženiku izrečena novčana kazna u iznosu 1.990,84 eura koju ima platiti u roku tri mjeseca od pravomoćnosti presude.

18.2. Ovakva odluka o kazni primjerena je utvrđenim okolnostima, te će i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispuniti svrhu kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije.

19. 2. optuženik nije obrazložio žalbenu osnovu odluke o trošku, dok je 1. optuženik samo naveo da se troškovi kaznenog postupka uopće ili pretežito ne odnose na kazneno djelo za koje je osuđen.

19.1. Upravo suprotno, 1. optuženik je dužan podmiriti paušalnu svotu koja se utvrđuje s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka, tako da je prvostupanjski sud pravilno odredio iznos 500,00 eura, kao i obvezu naknade troškova za oštećenika i svjedoka koji su dolazili na raspravu iz Bosne i Hercegovine u ukupnom iznosu 486,78 eura budući da je proglašen krivim, a taj dio troška predstavlja solidarnu obvezu 1. i 2. optuženika.

20. Budući da žalbe 1. optuženika i 2. optužene pravne osobe nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482.

ZKP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac