REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-172/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Krka, odvjetnik u Splitu, protiv prvo tuženika ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugo tuženika SM pok. SM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], treće tuženika SM pok. M iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i četvrto tuženice KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ante Kukoč, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, i u pravnoj stvari prvo protutužitelja ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugo protutužitelja SM pok. SM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], treće protutužitelja SM pok. M iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i četvrto protutužiteljice KM pok. M iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Ante Kukoč, odvjetnik u Splitu, protiv protutuženika MM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Krka, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o revizijama tužitelja ĐM protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1655/2017-2 od 22. svibnja 2019. i rješenja sadržanoj u navedenoj presudi kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst- 69/2011 od 03. svibnja 2017., koja presuda je ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja, podbroj -24, od 13. srpnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I Ukida se presuda i rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1655/2017-2 od 22. svibnja 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-69/2011 od 03. svibnja 2017., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja, podbroj -24 od 13. srpnja 2017., te se ukida i rješenje sadržano u toj presudi i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom odlukom odbijena je žalba tužitelja i potvrđene su odluke:

- prvostupanjska presuda (ispravljena) koja u izreci glasi:

„I Utvrđuje se da su tuženici –protutužitelji ad.1/ i 2/ ČM i SM, pok. SM, suvlasnici-svaki za po 1/6 dijela cjeline, a tuženici-protutužitelji ad.3/ i 4/ SM, pok. M i AM, pok. M, suvlasnici-svaki za po 1/12 dijela cjeline čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa se ovlašćuju tuženici

-protužitelji temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na njihova imena za navedene dijelove cjeline, uz istodoban izbris tog prava s imena tužitelja-protutuženika DM za ½ dijela cjeline.

II Dužan je tužitelj-protutuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženicima-protutužiteljima troškove ovog postupka u iznosu od 58.125,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja 03. svibnja 2017 god. po stopi sukladno čl.29 st.2 ZOO-a.“, te

- rješenje sadržano u toj presudi čija izreka glasi:

"Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik ĆM isključivi vlasnik za cijelo zemljišta označenog sa čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] površine 152 m2, pa su tuženici ČM, SM, SM i AM kao nasljednici BM pok. M dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja DM za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava sa BM za ½ dijela istog zemljišta, a sve to u roku od 15 dana i po pravomoćnosti ove presude.

II Dužni su tuženici-protutužitelji u roku od 15 dana i po pravomoćnosti ove presude naknaditi tužitelju protutuženiku parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče od dana donošenja odluke pa nadalje do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.“

2.1. Protiv navedene drugostupanjske odluke tužitelj je izjavio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. ZPP i čl. 375. st. 1. ZPP. Ta revizija je podnesena u odnosu na presudu povodom protutužbe, gdje je vrijednost predmeta spora 251.000,00 kuna, zbog čega su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP - za podnošenje redovne revizije iz citirane odredbe.

2.2. Tužitelj je ujedno podnio i tzv. izvanrednu reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pri čemu je uzeto da se ta izvanredna revizija odnosi na rješenje sadržano u presudi, s obzirom da je u odnosu na samu presudu dopuštena redovna revizija. Vrijednost predmeta spora povodom tužbe tužitelja ne prelazi iznos iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP od 200.000,00 kuna, pa nije dopuštena u odnosu na rješenje redovna revizija, već je moguća, uz ispunjenje zakonskih pretpostavki, izvanredna revizija. U toj reviziji on naznačuje da je podnosi zbog pravnih pitanja važnih radi jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Zbog toga je potrebno ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, kao izvanredne revizije, iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

2.3. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

3. Odgovori na revizije nisu podneseni.

4. Revizije su osnovane.

5.1. Postupajući prema odredbi čl. 391. ZPP te 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je u povodu (redovne) revizije pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

5.2. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. tog članka u toj (izvanrednoj) reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju izostanka bilo kojeg od tih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje.

5.3. Na temelju ovlasti iz odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu (izvanredne) revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose. Ova odredba se u odnosu na rješenje primjenjuje na temelju odredbe čl. 400. st. 1. i 3. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja – protutuženika (dalje: tužitelj) za utvrđenje prava vlasništva i protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja (dalje: tuženici) za utvrđenje njihova prava suvlasništva na nekretnini pobliže označenoj u izreci prvostupanjske odluke citirane pod odlomkom prvim ovog obrazloženja - čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje: predmetna nekretnina).

7. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj na predmetnoj nekretnini upisao pravo vlasništva i to na temelju presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-536/03 od 9. srpnja 2004., te da je ona ukinuta pravomoćnim rješenjem istog suda i tužba u tom predmetu odbačena (povodom prijedloga za ponavljanje postupka), prvostupanjski sud u ovom postupku odbacio je tužbu tužitelja s obrazloženjem da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja prava vlasništva. Drugostupanjski sud prihvaća taj zaključak kao pravilan.

8.1. Prvostupanjski sud odlučujući o protutužbenom zahtjevu polazi od utvrđenja da predmet kupoprodajnog ugovora od 12. siječnja 1977. nije bila predmetna nekretnina, već da je FM prodala svoju idealnu polovicu prava vlasništva zgrade, te nesporne činjenice da je tužitelj suvlasnik ½ idealnog dijela nekretnine, rečene zgrade, označene kao čestica zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no da tuženici spore pravo suvlasništva tužitelja za ½ dijela predmetne nekretnine (zemljište). Njihove prigovore taj sud cijeni osnovanim, jer da je predmet tužiteljeva ugovora o kupoprodaji bila zgrada, a ne i predmetna nekretnina, te da se u tom ugovoru spominje samo pravo korištenja dijela zemljišta (vrta oko kuće odnosno dijela s južne strane) te da je prodavateljica FM mogla ustupiti samo ono pravo čiji je bila titular i kojeg je ugovorom prodala, a ne i drugu polovinu prava korištenja predmetne nekretnine, jer da nije bila nositelj tog prava, već SM pok. M, odnosno, nakon njegove smrti njegovi nasljednici, tuženici u ovom postupku, dok je pravo korištenja ½ idealnog dijela sporne nekretnine, kojeg je ona naslijedila iza smrti pokojnog supruga, isto sad uknjiženo na ime njezinih nasljednika EM i PM, na temelju odredbe čl. 360. st. 4. i 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, 94/17. - ispravak pročišćenog teksta i 52/25., - dalje: ZVDSP). Zatim, da nije sporno da se tužitelj na prijepornoj nekretnini uknjižio na temelju presude, koja je potom ukinuta, pa taj sud cijeni da kupoprodajni ugovor te ugovor o diobi i parcelacijski elaborat, na koje se poziva tužitelj, ne mogu biti pravna osnova tužiteljevog stjecanja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini (za cijelo) s obzirom na to da ni tuženici niti njihov pravni prednik u tim pravnim poslovima nisu sudjelovali. S druge strane, da su tuženici tijekom postupka dokazali postojanje pravnog naslova za stjecanja suvlasništva predmetne nekretnine, jer da je pravni prednik tuženika (pravilno: tužitelja) TM pok. M stekao pravo vlasništva zgrade na temelju presude Kotarskog suda u Splitu P-296/60 od 14. lipnja 1960. (dalje: presuda Kotarskog suda), u odnosu na prednika tuženika SM pok. M, a da prednici tužitelja nisu stekli pravo suvlasništva nekretnine čest. zem. predmetne nekretnine jer da ista nije bila predmet tog postupka.

8.2. Drugostupanjski sud u odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu prihvaća rečena utvrđenja i zaključke te navodi i to da su tuženici, kao zakonski nasljednici svog oca (odnosno djeda SM pok. M), trenutkom njegove smrti nasljeđivanjem stekli pravo vlasništva na njegovom suvlasničkom dijelu u smislu odredbe čl. 128. ZVDSP, a kako je ukinuta presuda na temelju koje je tužitelj uknjižio pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine od ½ dijela, koji dio je bio upisan u zemljišnim knjigama na prednika tuženika SM pok. M, da su ovdje tuženici, kao njegovi nasljednici, ovlašteni zahtijevati brisanje uknjižbe izvršene na temelju sada ukinute presude. S druge strane, kako pravo tužitelja nije izbrisano u zemljišnim knjigama na spornoj nekretnini unatoč ukinutoj presudi koja je bila temelj upisa na spornu ½ dijela, da sve dok tužiteljevo pravo vlasništva nije izbrisano da se on smatra vlasnikom cjelokupne nekretnine u smislu odredbe čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17., - dalje: ZZK). Stoga da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje prava vlasništva, a da je osnovan zahtjev tuženika za brisanje tog upisa tužitelja, zbog neistinitog upisa.

9.1. Tužitelj u podnesenim revizijama opisuje historijat zbivanja, u bitnome, da je on kupoprodajnim ugovorom od uknjiženih vlasnika PM i EM kupio ½ dijela zgrade i ½ dijela zemljišta na kojem je izgrađena zgrada, da se radi o zgradi sagrađenoj na zemljištu koje je bilo nacionalizirano, a kako zgrada nije bila nacionalizirana da je prenesena u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je ABC pok. M ranije prodao zgradu i zemljište VM te se VM na temelju presude (Kotarskog suda) upisao kao vlasnik zgrade u cijelosti, a zemljište na kojem je izgrađena zgrada je bilo upisano kao društveno vlasništvo zbog provedene nacionalizacije, da je TM naslijedila FM koja je ½ dijela zgrade darovala svom suprugu CM te je na zgradi postojao upis ½ dijela prava vlasništva UM i ½ dijela FM, koja je prodala svoju dio OM i ZM, koji su kao suvlasnici upisani svaki za ¼ dijela, a da je CM naslijedio EM za ¼ dijela i PM na ¼ dijela, te su oni svoje suvlasničke dijelove prodali tužitelju, koji je tako uknjižen na navedenoj zgradi za 2/4 dijela, zatim navodi, da su EM i PM naslijedili dakle - 2/4 dijela zgrade, 2/4 dijela zemljišta na kojem je izgrađena zgrada, a koje navedene suvlasničke dijelove su prodali tužitelju, da je upisao pravo (su)vlasništva na zgradi u 2/4, ali da se tužitelj nije mogao uknjižiti na 2/4 dijela zemljišta, premda su prodavatelji EM i PM bili uknjiženi na istom zemljištu, iz razloga jer je zemljište bilo nacionalizirano, a nije bio dozvoljen promet navedenog zemljišta, da su potom izvršili (ĆM, OM i ZM) etažiranje zgrade, te je zapadni dio zgrade pripao u isključivo vlasništvo MM, da je u vlasničkom listu upisano zemljište kao društveno vlasništvo (zbog nacionalizacije), a na teretnom listu pravo korištenja su imali TM za ½ dijela i SM za ½ dijela, te da je u konačnosti rješenjem Ureda državne upravne splitsko-dalmatinske županije tužitelju MM priznato pravo vlasništva za ½ dijela na neizgrađenom građevinskom zemljištu označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojeg je stekao na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog u [adresa] 31. ožujka 1990., te je tužitelj upisan kao suvlasnik za ½ dijela tog zemljišta, a kako je naknadno izvršena dioba navedenih nekretnina između MM s jedne strane te GM i ZM s druge strane, tako da je tužitelju na ime suvlasničkog dijela od ½ na naprijed navedenim nekretninama u diobi dobivena nekretnina 9358/1 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 192 m[2] - predmetna nekretnina, a preostale su diobom dobili OM i ZM (preostali suvlasnici zgrade). Nadalje, da tužitelj koristi predmetnu nekretninu od 192 m[2] koja predstavlja zemljište ispred zgrade i dvor koji služi redovitoj uporabi zgrade i preko kojeg dvora tužitelj jedino može doći do svoje obiteljske stambene zgrade. Naglašava i to da je između uknjiženih suvlasnika TM i SM bila izvršena podjela navedenih nekretnina tako da su zgrade i navedeno zemljište u cijelosti pripali TM, ali da je potom to zemljište nacionalizirano i uknjiženo je kao društveno vlasništvo, pa je TM uknjižen samo kao vlasnik zgrade izgrađene na tom zemljištu (te su nasljednici TM zgradu i zemljište prodali), a SM je samo formalno uknjižen na zemljištu s pravom korištenja, s obzirom na rečenu nacionalizaciju.

9.2. Tužitelj se poziva na potrebu primjene odredbi Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list FNRJ" br. 26/54., 19/55., 48/58., 52/58., 30/62., 53/62., "Službeni list SFRJ" br. 15/65., 43/65. - službeni pročišćeni tekst, 57/65., 17/67., "Narodne novine" br. 52/73., "Službeni list SFRJ" br. 11/74., "Narodne novine" br. 27/91., 91/96.) i to odredbe čl. 1. st. 2. i 6. st. 2.. Ističe da je bio dozvoljen promet zgrada, ali zabranjen promet građevinskog zemljišta na kojem je izgrađena zgrada, međutim, da je vlasniku zgrade pripadalo pravo korištenja zemljišta na kojem je izgrađena zgrada i da to pravo traje dok postoji zgrada na tom zemljištu, s time da se ono ne može posebno prenositi, a u slučaju prijenosa prava vlasništva na zgradi koja se nalazi na tom zemljištu, na stjecatelja te zgrade prelazi i pravo korištenja zemljišta. Prijenos prava korištenja zemljišta s ranijeg vlasnika zgrade na drugog da nastaje po sili zakona i nije potreban posebni pravni akt odnosno ugovor niti posebna odredba u ugovoru kojim se vrši otuđenje ili prijenos prava vlasništva na zgradi. Prema odredbi čl. 38. Zakona o prometu zemljišta i zgrada, prijenosom prava vlasništva odnosno prava korištenja na zgradu podignutu na dodijeljenom građevinskom zemljištu prelazi na onoga koji stječe zgradu i pravo korištenja zemljišta tj. osoba koja ima pravo vlasništva na zgradi stječe trajno pravo korištenja građevinskog zemljišta na kojem je izgrađena zgrada. Stoga da je tužitelj kupnjom zgrade stekao i trajno pravo korištenja zemljišta na kojem je izgrađena zgrada na temelju samog zakona, a što da je navedeno u samom kupoprodajnom ugovoru prilikom kupnje zgrade. Da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnom zemljištu da proizlazi i iz Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Službeni list FNRJ" br. 16/59., 48/59., 12/62., "Službeni list SFRJ" br. 10/65., 57/65., "Narodne novine" br. 52/73., 46/90., 91/96.), prema čl. 6. st. 1. koja odredba da određuje ako je zgrada u etažnom vlasništvu podignutom na građevinskog parceli u društvenom vlasništvu, svaki vlasnik posebnog dijela te zgrade ima trajno pravo korištenja građevinske parcele na kojoj je zgrada podignuta. Poziva se na primjenu odredbi čl. 365. st. 1. i 4. ZVDSP.

9.3. Stoga tužitelj tvrdi da u pobijanim odlukama prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu dali odgovarajuće razloge o odlučnim činjenicama vezanim za primjenu navedenih materijalnih odredbi, da su razlozi nejasni i proturječni i da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u odnosu na sadržaj isprava koje se nalaze u spisu.

10. Kao što je prethodno navedeno obje revizije su osnovane.

10.1. U smislu citirane odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP (odlomak 5.2. ove odluke), a vezano za izvanrednu reviziju, pod pravnim pitanjima ne podrazumijevaju se pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama. Pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni, ali pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom jer rješenje u sporu mora ovisiti o tom pitanju.

10.2. Tužitelj je u tzv. izvanrednoj reviziji naznačio pitanja:

"1. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi Zakona o parničnom postupku u okolnostima u kojim nije postupio u skladu sa čl.375.st.1. Zakona o parničnom postupku s obzirom da nije cijenio žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značenja?

2. Je li stjecatelj zgrade, odnosno njegov pravni sljednik na temelju čl.367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stjecanjem zgrade koja je izgrađena na zemljištu u društvenom vlasništvu ujedno stekao i vlasništvo zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i koje služi za redovnu upotrebu zgrade, a koje zemljište je bilo upisano u istom zemljišnoknjižnom ulošku kao i zgrada?

3. Je li stjecatelj zgrade, odnosno njegov pravni sljednik, a koja zgrada je izgrađena na zemljištu u društvenom vlasništvu ujedno stekao vlasništvo zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i koje služi za redovnu upotrebu zgrade temeljem čl. 6. st. 1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada, temeljem čl. 38. Zakona o prometu zemljišta i zgrada, i temeljem čl. 360. i 361. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

4. Predstavlja li rješenje Županije Splitsko-dalmatinske, a kojim rješenjem se predlagatelju priznaje vlasništvo na neizgrađenom građevinskom zemljištu temeljem čl.18. Zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke, odluku iz čl.126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na temelju koje se pravo vlasništva stječe trenutkom pravomoćnosti odluke te je li parnični sud vezan takvim rješenjem u granicama njegove pravomoćnosti?

5. Ima li tužitelj pravni interes za nastavkom vođenja postupka nakon što je uknjižio svoje pravo vlasništva na temelju presude koja je stavljena izvan snage s obzirom je dopušten prijedlog za ponavljanjem postupka u kojem postupku je donesena presuda na temelju koje je uknjižen tužitelj?".

10.3. Ovdje odluka o sporu ovisi o postavljenim pitanjima i ona su postavljena na opći način i vezano za dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima, te se podnositelj revizije izloženim razlozima pozvao na različitost sudske prakse, pa je revizija dopuštena.

11. Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91. – dalje: ZOVO), u čl. 12. st. 1., zamijenjena je riječ "korištenje" riječju "vlasništvo", tako da ta odredba glasi: "Kad je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena, u skladu sa zakonom, na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo vlasništva zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta što služi za redovnu upotrebu te zgrade dok ona postoji", a izmijenjena je i odredba st. 2. tog članka, tako da je propisano da se pravo vlasništva na zemljištu može prenijeti samo s pravom vlasništva na zgradi.

11.1. Ako je tužitelj odnosno njegov prednik imao pravo vlasništva na zgradi onda je pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu postalo pravo vlasništva prema čl. 12. st. 1. ZOVO, on je stekao kao (su)vlasnik zgrade i pravo (su)vlasništva zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta što služi za redovnu upotrebu te zgrade dok ona postoji, te tako i preostali suvlasnik zgrade. Dakle, polazeći od tih odredbi nije moguća situacija da pravo vlasništva na zgradi ima jedna osoba, a da pravo vlasništva na zemljištu na kojem je zgrada izgrađena i zemljište što služi za redovnu upotrebu te zgrade pripada drugoj osobi. Stoga je bilo neophodno utvrditi čini li predmetna nekretnina zemljište na kojem je zgrada izgrađena odnosno koje služi za redovnu upotrebu zgradu. Ako bi se radilo o zemljištu na kojem je zgrada izgrađena i zemljište služi za redovnu upotrebu onda bi tužitelj stekao pravo (su)vlasništva po samom zakonu, po čl. 12. ZOVO, kao i preostali suvlasnici zgrade, a s kojima je tužitelj naknadno sklopio ugovor o načinu korištenja te diobi (potom parcelirao), pa tužbeni zahtjev onda ne bi mogao biti odbijen.

12. Isto tako odredba čl. 367. st. 1. ZVDSP određuje sjedinjenje zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i same zgrade. Ne spominje se sjedinjenje zemljišta koje služi redovitoj upotrebi zgrade. Zgrada i zemljište na kojem je izgrađeno su jedno zemljišnoknjižno tijelo, a zemljišne čestice koje služe redovitoj uporabi zgrade tek treba odrediti.

13. Stoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa u pogledu prava tužitelja na predmetnu nekretninu činjenično je stanje, za sada, nepotpuno utvrđeno. Prema Zakonu o prometu zemljišta i zgrada, čl. 6. st. 2., stjecatelj prava vlasništva zgrade ima pravo korištenja na zemljištu u društvenom vlasništvu na kojem se ta zgrada nalazi. Prema Zakonu o vlasništvu na dijelovima zgrada ako je zgrada u etažnom vlasništvu podignuta na građevinskoj parceli u društvenom vlasništvu svaki vlasnik posebnog dijela te zgrade ima trajno pravo korištenja građevinske parcele na kojoj je zgrada podignuta. To pravo korištenja zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta koje služi za redovitu upotrebu zgrade dok ona postoji pretvoreno je čl. 9. Zakona o preuzimanju ZOVO u pravo vlasništva.

14. Dakle, osnovanost (tužbenog) i protutužbenog zahtjeva ovisi o utvrđenju činjenice predstavlja li predmetna nekretnina zemljište na kojem je zgrada izgrađena i služi li za redovnu upotrebu zgrade u smislu rečenih propisa, što do sad nije raspravljeno i utvrđeno, iako je tužitelj tijekom cijelog postupka, i u žalbi isticao te tvrdnje, a sudovi o svemu tome nisu dali odgovarajuće razloge. Prigovore tuženika vezano uz rečenu presudu Kotarskog suda valja razmotriti i u svjetlu činjenice da su građevinska zemljišta, koja su nacionalizirana Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ" br. 52/58., 3/59., 24/59., 24/61., 1/63., "Narodne novine" br. 53/91.), postala društveno vlasništvo danom stupanja na snagu tog zakona, a da rješenje o utvrđenju nacionalizacije građevinskog zemljišta, koje nije nacionalizirano zajedno sa zgradom donosi, na osnovu odluke kotarskog narodnog odbora o utvrđenju užeg građevinskog rajona, organ uprave općinskog narodnog odbora nadležan za poslove financija i dostavlja nadležnom sudu radi upisa (čl. 58.), dakle da je to rješenje deklaratorno.

15. Stoga, osnovano se tužitelj poziva da je prilikom donošenja pobijane presude ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i nisu jasni i dostatni razlozi o istima, čime je počinjena bitna povreda odredaba čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, i u svezi odredbe čl. 375. st. 1. ZPP te je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Revizija je i u odnosu na rješenje osnovana, jer odluka drugostupanjskog suda, osim što ne sadrži ocjenu svih odlučnih žalbenih navoda, ona je i proturječnih razloga, i to sve vezano za sva naznačena pitanja, a zbog pogrešnog materijalnopravnog i procesnopravnog pristupa. To osobito jer su i proturječni razlozi u drugostupanjskoj odluci da s jedne strane tužitelj nema pravni interes za tužbu za utvrđenje prava vlasništva jer je na temelju presude upisano mu to pravo, a s druge strane da je osnovan zahtjev za brisanje tog prava jer da je ta presuda ukinuta - da je proveden neistinit upis. U oba nižestupanjska rješenja razlozi koji su dati su nepotpuni s obzirom na sadržaj spisa, a zbog pogrešnog pravnog pristupa.

17. Slijedom navedenoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u svezi čl. 400. st. 3. ZPP, jer je osnovana i izvanredna revizija, ukinuta su oba nižestupanjska rješenja sadržana u presudama i predmet vraćen i u tom dijelu na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

18. Radi navedenoga, jer nije izvjestan uspjeh u sporu ukinuta je i odluka o troškovima postupka.

19. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, nakon što utvrdi sve relevantne činjenice i materijalne odredbe na koje je ukazano ovom odlukom, dati odgovarajuće dostatne razloge obrazloženja.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije donesena je na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 13. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug