REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5360/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Željka Pajalića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Moniki Grabovac Herceg, odvjetnici u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 935/2024-2 od 24. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-110/2023 od 27. travnja 2023., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-935/2024-2 od 24. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-110/2023 od 27. travnja 2023.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je predlagatelj naznačio tri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlagatelj je istaknuo i da je istom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pravo na pravično suđenje.

4. Predlagatelj je naznačio sljedeća pitanja:

„1. Priječi li osobu koja smatra da posjeduje vlasničkopravna ovlaštenja na nekretnini u društvenom vlasništvu, a na kojoj nije bila evidentirana kao posjednik da s uspjehom pokrene vlasnički spor? (Presuda Županijskog suda u Splitu, Gž- 1824/2019, Presuda Županijskog suda u Splitu, GžZk-906/2018))

2. Jesu li personalni dokazi izvedeni u tijeku prvostupanjskog postupka nedostatni za utvrđenje činjenice nesmetanog posjeda? (Rev-209/2015 od 30. listopada 2018. godine, Presuda Županijskog suda u Zadru, Gž-48/17 od 06. lipnja 2018., Presuda Županijskog suda u Splitu, Gž Zk-906/2018)

3. Je li dopušteno prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu donositi zaključke o osobi posjednika (poštenje) ukoliko to nije tijekom prvostupanjskog postupka učinila protivna strana, a presuda drugog stupnja je donesena temeljem odredbe čl. 385. st. 2. ZPP-a?“.

5. U ovom postupku tužitelj je podnio tužbu prema čl. 197. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 i 63/19) radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, međutim sudovi su ocijenili da pravni prednik tužitelja (djed ŠE) nije bio savjestan pošten posjednik predmetne nekretnine s obzirom da je podnio zahtjev za priznavanje prava vlasništva predmetne nekretnine uzurpacijom, što znači da je znao da istu ne drži na temelju valjane pravne osnove stoga nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 159. u vezi s čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) i tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.

6. U odnosu na prvo naznačeno pitanje koje se svodi na pitanje hoće li osoba (koja smatra da posjeduje vlasničkopravna ovlaštenja) s uspjehom pokrenuti vlasnički spor, je pitanje koje ovisi o pravnim i činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja stoga takvo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U odnosu na drugo naznačeno pitanje (osim što se radi o činjeničnom pitanju, a činjenice nije dopušteno preispitivati u ovom stadiju postupka) je pitanje o kojem ne ovisi odluka u sporu jer je tužbeni zahtjev odbijen jer predmetni posjed nema poštenje. Stoga drugo naznačeno pitanje nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U trećem naznačenom pitanju predlagatelj polazi od netočne pretpostavke s obzirom da je tužena osporila poštenje posjeda i to u odgovoru na tužbu stoga takvo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Slijedom iznesenog, u ovom sporu u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja trebalo odbiti sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.

8. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe i da je istom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija), ističe da je povrijeđeno i pravo vlasništva te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

9. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

10. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje odnosno predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je istom u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

11. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić